Marina Tkalčić i Suzana Marjanić  

Nadežda Elezović, Neva Lukić i Ksenija Orelj - Spirala je srž

Kako je nastala ideja izložbe Sedmo nebo, koja u svojoj srži obuhvaća spiralu / spiralnost i krug, te formiranjem  kustoskog kolektiva koji i činite? Također, kako ste "dramaturški" prostorno koncipirale sam postav u odnosu na značenja samih radova?

N.E.: Zajedništvo bi bio prikladniji termin od kolektiva. Riječ je o zajedničkom radu, kako nas tri kustosice, tako i o suradnji Muzeja moderne i suvremene umjetnosti s Astronomskim centrom Rijeka. Također, izložba je kroz bavljenje formom kruga ponudila zajedništvo vizualne umjetnosti, znanosti te duhovnosti. Riječ je o izložbi koja u zajedništvo okuplja 30-ak djela iz fundusa Muzeja te u jedinstvu prikazuje stvaralaštvo 28 umjetnika/ica: Getulio Alviani, Vojin Bakić, Petar Brajnović, Tomislav Brajnović, Boris Cvjetanović, Boris Demur, Mirjana Đorđević, Eugen Feller, Aleksandar Garbin, Sanja Iveković, Željko Kipke, Julije Knifer, Ivan Kožarić, Ante Kuduz, Zlatko Kutnjak, Dalibor Martinis, Dan Oki, Ivan Picelj, Otto Piene, Božidar Rašica, Vjenceslav Richter, Lucio Saffaro, Aleksandar Srnec, Melita Sorola Staničić, Damir Stojnić, Jasna Šikanja, Miroslav Šutej i Predrag Todorović.

Nasuprot linearnom vremenskom slijedu i linearno-vremenskom postavu djela nastalih unatrag posljednjih šezdesetak godina, odnosno nasuprot promišljanja o umjetnosti unutar dekada, pri radu na postavu izložbe radije smo osluškivale unutarnji ritam odabranih radova i međusobnu komunikaciju tih djela. Krug, kao najstariji simbol u povijesti čovječanstva, označava jedinstvo, harmoniju, cjelovitost. Ta smo načela pokušale integrirati i u postav izložbe. Stoga su i nastale neke zanimljive manje dinamičke cjeline unutar postava; kao ritmičke stanke ili brzaci unutar cjeline. Poput kontemplativnog dijela izložbe u sklopu kojeg su izložena djela umjetnika poput Ivana Kožarića, Julije Knifera, Borisa Cvjetanovića, Jasne Šikanje, zatim dijela izložbe koji propituje znak kruga ili spirale kao univerzalnog kozmičkog načela, primjerice u radu Damira Stojnića i Borisa Demura. Krug kao formativni elemenat u konstrukciji slike ili skulpture vidljiv je u djelima primjerice Aleksandra Srneca (slike Kompozicija U-P-14 iz 1953. te prostornog kinetičkog objekta kružne forme iz 1968.) te skulpture iz serije Svjetlonosni oblici Vojina Bakića iz 1968. Krug kao vibracija, zvuk, sugeriran je zvučnom instalacijom Stormtellers (1997.) Dalibora Martinisa, postavljenom uz crtež Vjenceslava Richtera iz 1984. Time izložba posvećena krugu, odnosno spirali kao pokrenutoj manifestaciji kruga, započinje vibracijom, odnosno djelima koja bilježe proces transformacije posredstvom vibracije, te se izložba inzistiranjem na kruženju postavom, poput znaka uroborosa, ovdje ponovno vraća.

U konceptu kruga i spirale izložile ste i jedan od Kniferovih meandara  iz 1965. godine. Kada je MMSU Rijeka otkupio navedeni Kniferov rad i posjedujete li još neke njegove meandre?

K.O.: Od Kniferovih meandara osim izloženog (otkupljenog 1992.), u Zbirci grafika je još mapa serigrafija iz 2003. koju je Muzeju poklonio Ranko Horetzky. Dosta je radova uvršteno u fundus donacijama umjetnika, njihovih bližnjih ili suradnika, uz akvizicije sakupljene dugogodišnjim manifestacijama poput Salona mladih, Bijenala mladih umjetnika Jugoslavije ili Međunarodne izložbe crteža. Politika je otkupa slabašna, osobito u tekućem razdoblju mjera štednje. Tako nam i sam fundus postavlja smjernice za koncepciju izložbi koje možemo razrađivati u pravcu tematskih i studijskih cjelina, kombinirajući radove autora različitih generacija, klasične i eksperimentalne pristupe. Katkad širimo raspon izložbe pozivanjem umjetnika čije bismo radove rado vidjeli u fundusu, kao na primjer, na prošlogodišnjoj izložbi Iz Trbuha diva ili skorašnjoj o luminokinetici koju priprema Sabina Salamon.

UNIVERZALAN PRISTUP SPIRALI

Koji su radovi prožeti životinjskim i biljnim svijetom, što se tiče životne simboličnosti kruga i spirale; puževi, godovi...?

N.L.: Ne bih rekla da se radovi ove izložbe referiraju izravno na životinjski i biljni svijet, već je pristup spirali univerzalan, odnosno samo iščitavanje tog motiva prepušteno je promatraču. On, dakako, može biti i puževa kućica i god drveta i sama galaksija, zavisi samo hoćemo li se okrenuti ka mikrokozmosu, ili makrokozmosu, spirala je srž. Što se tiče baš puževih kućica, rekla bih da su one vrlo bitan element jedne šire priče o spirali. Kao da se kroz njih taj krugotok iz kojega sve nastaje, materijalizira u savršenstvo ljušture. Tok se skamenjuje, staje. Pjesnik Paul Valéry, kojega Gaston Bachelard citira u svojoj Poetici prostora, piše da "mekušac luči svoju školjku", "pušta da curka građevni materijal, i kap po kap iscijedi po mjeri svoje čudesno pokrivalo". Kroz to kapanje puževi od vlastitih tijela stvaraju stabilnost (kuće) u kojoj galaksija kao da je zaustavljena... I baš negdje na toj međi, na tom putu, dotiču se radovi "koji cure" i "titraju” poput recimo Kraljice noći  Otta Pienea i Storm Tellers  Dalibora Martinisa, s onima koji se doslovnije odnose na spiralu kao što je to recimo Sedmo nebo  Damira Stojnića, odnosno Chaos Art  Borisa Demura.

GLOBALIZAM ILI "RAČUNALA POSTAJU NAŠA JEDINA OGNJIŠTA"

Zbog čega ste se kao kustosice odlučile na pisanje zasebnih tekstova u katalogu izložbe i  što Vas je osobno i u kontekstu današnje nekropolitike potaklo na istraživanje navedene teme koja bi preko simboličnosti kruga i spirale mogla djelovati harmonično što se tiče danas sukobljenih religioznih sustava?

N.E.: Zasebni tekstovi nastali su iz osobnog gušta, dok je koncept izložbe nastajao u zajedničkom radu i komunikaciji. Tema kruga jednostavno sama od sebe nameće kretnju, pri čemu smo različita polazišta nastojale uskladiti u koherentan izložbeni program. S druge strane, simbolika kruga već sama po sebi nudi pristup jedinstva. Jung je primjerice u kvadratu vidio simbol pluralističkog psihičkog stanja u čovjeku koji ne nalazi unutarnje jedinstvo, za razliku od kruga kojeg je interpretirao kao krajnju točku jedinstva. Vibracija unutarnjeg jedinstva, cjeline, ravnoteže, već je samo po sebi utkana u dinamičnu strukturu izložbe. Nadalje, nije mala snaga molitve dvadesetak derviša na samom otvorenju izložbe, bilo je to poprilično intenzivno iskustvo za mnoge posjetitelje te večeri koja je izložbom promicala ideju jedinstva kroz različitost.

N.L:  Nažalost, današnje društvo je previše udaljeno od svoje esencije, što nema veze samo s nekropolitikom i vječno sukobljenim različitim religijskim sustavima, već unutar toga i s time što u  globalizacijskom svijetu "računala postaju naša jedina ognjišta." Gubimo vezu sa samima sobom, i otkrivamo neke (duhovne) stvari koje su našim starima bile itekako poznate. Tako da mi, današnji suvremeni ljudi, uvijek lebdimo iznad površine, i sva naša saznanja u najboljem slučaju donose nas tek na površinu samu, ali ne i ispod nje. A da bismo stigli u dubine, možda nam nulte točke trebaju biti baš ovakve izložbe. One bi trebale biti tek začetak istraživanja...                                      

Budući da nas je tri, nastojale smo imati različite pristupe tekstu, odnosno pristupiti i samim radovima izložbe s različitih gledišta. U dogovoru s kolegicama ovaj sam put umjesto klasičnog teksta predgovora odlučila napisati priču, tako da izložba uz spomenuto zajedništvo vizualne umjetnosti, znanosti i duhovnosti nudi i dašak književnosti. Priča je nadahnuta radom Otta Pienea Kraljica noći, a govori o stvaranju svijeta kroz tok, i što je još važnije – kroz sam jezik.

U slijedu navedenoga, izložba Sedmo nebo posjeduje svojevrsni humanistički naboj – ona, kako napominjete u katalogu, kroz pripadajuću tematiku kruga uzmiče ''sustavu posjedništva, granica i zidina'', a  i više je nego očit skepticizam prema globalnom napretku.

N.E.: Izložba promiče zajedništvo znanosti, duhovnosti i umjetnosti. U tom smislu, uz izložbu je u suradnji s Astronomskim centrom Rijeka organiziran popratni program namijenjen djeci, mladima te odraslima. Riječ je o kreativnim radionicama u prostoru Muzeja u sklopu kojih su izložbeni eksponati postali inspirativna polazišta kako za promišljanje umjetnosti tako i za osobno izražavanje i stvaranje, a sve na temu kruga ili spirale. Po završetku radionica u Muzeju edukativni dio programa nastavljao se u Astronomskom centru; uz kraće pokazne radionice o kretanju nebeskih tijela u digitalnom planetariju Centra bili su organizirani filmovi koji prikazuju spiralne kretnje u kozmosu. Izložbeni projekt time je uz vizualnu umjetnost obuhvatio i znanstvenu stranu "priče" o spirali. Napominjemo da smo uz kreativne radionice u Muzeju te film u Astronomskom centru, a sve na temu kruga/spirale, organizirale i riječki tuRistički autobus koji nas je uz panoramski pogled na Rijeku i riječki zaljev vozio od Muzeja do Astronomskog centra, pri čemu je cijeli besplatan edukativno/znanstveni program zapravo bio dar Muzeja djeci i mladima, ali i svim građanima te posjetiteljima Rijeke. Nema tu mjesta skepticizmu, zapravo riječ je o ljubavi i htijenju te želji za napretkom unutar tih vrlina.

K.O.: U potpunosti uronjena u kružno gibanje, izložba se dotiče umjetničkih parabola o stanjima opuštenosti, ali i grčenja, osobito karakterističnog za sadašnje doba koje svejedno ne odustaje od potrage za alternativnim smjernicama. Voljele bismo da se beskonačna vrtnja može promatrati kao kritika disfunkcionalnih sustava jer nam se čini da smo danas zapeli u konfuznom tapkanju na jednom mjestu. Zatečenost ponirućim kruženjem koje se podudara sa sinonimom aktualnog ustroja – slikama silazne spirale i začaranog kruga, pojavljuje se u više radova nastalim od devedesetih godina nadalje, poput Proširene granice Aleksandra Garbina (1998. – 2002.), Membrane Tympani Dalibora Martinisa (1995.), Doline odluke Petra Brajnovića (2002.) ili Molite za mir Tomislava Brajnovića (2005.). Umjesto utopijske vjere u izgradnju društva blagostanja koja se provlači razdobljem visokog modernizma, nailazimo na sve veće ograničavanje čovjekovih mogućnosti, uvjetovano mahnitom utrkom za profitom, svojatanjem prostora i resursa. Raznovrsnim umjetničkim pristupima i izrazima, htjele smo izaći iz pritiska bivanja u sada i ovdje, otvoriti mogućnost kretanja u različitim smjerovima i paralelnim svijetovima. Zato nam je bila poticajna znanost o kružnim kretanjima nebeskih tijela, vjerski obred derviša ili podsjećanje na krug kao jedan od prvotnih simbola, koji modernu ideju linearnog progresa pokazuje upitnom, odnosno iz današnje perspektive na rubu autodestrukcije.

Vodeći se Kniferovom izjavom iz 2001. godine ''Želio sam biti slobodan od svih restrikcija i ograničenja'', ističite da izložba Sedmo nebo također nastoji izmaknuti ograničenjima tradicionalno promišljenih izložbi. Kako shvaćate navedena ograničenja  i na koje načine koncepcija Sedmog neba odstupa od navedenoga?

N.E.: Kniferova misao ovdje je iščitana kao žudnja i precizna odluka u isto vrijeme. Želja za slobodom, slobodom stvaranja, pri čemu je ta sloboda interpretirana odsustvom restrikcija i ograničenja. Kniferova misao je inspiracija, govori o želji za slobodom pri čemu sama ima unutarnju snagu i moć oslobađanja. Kniferova misao inkorporirana je u izložbenu koncepciju, kao vodilja, nastojanje, put, želja.

ANTROPOLOGIJA UMJETNOSTI

U katalogu izložbe ističete da je pri koncipiranju izložbe riječ bila o antropološkom pristupu. Koje ste antropološke postavke  koristile pri promišljanju same teme i koncepcije postava izložbe?

N.E.: Forma kruga, odnosno spirale istovremeno je promatrana kroz vizuru više disciplina. Također, krug je promatran i kroz prizmu simboličnog razumijevanja svijeta, poput prevođenja znanja te vidljivih manifestacija u simbole. Uz poštovanje intuicije kao načela povezivanja nivoa realnosti. Između mistike sufizma i interpretacije globalne politike prema viđenju pojedinih ovdje izloženih umjetnika, odnosno uvjetno rečeno racionalističkih stavova, izložba kreće od ideje da niti jedan pristup nije nezavisan, već je uvijek u nekom suodnosu spram drugog. U tom smislu i struktura izložbe u sebi istovremeno ima komponentu znanosti te i simboličnu dimenziju. Izložbeni program tako je cjelina sastavljena od više segmenata i aspekta promatranja, poput povijesti umjetnosti, simbolizma, astrologije, kozmologije, religioznih sistema, edukacije i radioničkog rada, odnosno holističkog pristupa temi koji su u svojim djelima ranije pronosili primjerice povjesničari umjetnosti Erwin Panofsky, Fritz Saxl te Aby Warburg. Nije bilo moguće djela moderne i suvremene vizualne umjetnosti odabrana prema ključu motiva kruga promatrati isključivo kroz estetsku funkciju djela, razvoj forme ili stila, bez promišljanja o simboličkoj odnosno komunikativnoj razini izložbe.

K.O.: Zanimljive su nam bile i ideje Georgesa Bataillea o prokletom višku predstavljene u The Accursed Share: An Essay on General Economy (1949.), koji se bavi ekscesivnim aspektima potrošačkog društva, razmetljivosti, pretjerivanjem, bulimičnom nervozom. U doba poslijeratne obnove i promicanja vjere u tehnološki progres, Bataille proklamirani napredak sagledava s nemalo podozrivosti. Polazi od sunčeve galaksije i solarne energije koja se apsorbira iz nužnosti preživljavanja svih organizama, ali uvijek ostavlja i određeni višak označen dinamičkim sustavom ravnoteže i oscilacijama između reda i kaosa. Ovaj višak, odnosno ekscesivna energija, može biti i poticajno upotrijebljen, ali se primarno rasipa na bizarne načine, poput prekomjerne potrošnje ili ratnih pohoda, prijeteći uništavanjem čitavog sustava. Izazovno nam je bilo izložbom potcrtati mogućnost drugačijeg ekscesa, neke vrste zajedničkog uzleta koji se kao i umjetničke prakse ne podvrgava utrživim kriterijima namenutim izvana, a u samoj je jezgri ljudske naravi.

U okviru multimedijskog popratnog programa izložbe održana je i radionica Tijelo riječi na temu kružnoga kretanja te kretanja i mirovanja kroz pokret i tekst. Kako ste osmislile  radionicu s obzirom da se jedan dio odvio  "pod nebom i zvijezdama kroz simulator virtualne stvarnosti i film Vibrato".

N.L.: Radionice pokreta i teksta pokrenule smo kolegica izvođačica Josipa Bubaš i ja, prije točno godinu dana, u okviru festivala Sedam dana stvaranja. Ovo nam je bila treća radionica, uz spomenuti festival radile smo radionicu i u okviru izložbe Radovan Ivšić i Nepokorena Šuma u MSU u Zagrebu. Samom svojom idejom naše radionice na neki način utjelovljuju baš ono što spirala jest, što cijeli svemir jest -  neprestano kretanje koje je na kraju krajeva stajanje. U našem slučaju kretanje dakako predstavlja sam pokret, a stajanje pisana riječ. Razmišljale smo o tome kako pomiriti ta dva, vrlo često razdvajana pola koja to zapravo nisu, i pokrenule radionice koje se bave odnosom između fizičkog pokreta i pisane riječi. Zanimalo nas je kako pokret može poticajno utjecati na književno stvaralaštvo i što književno stvaralaštvo može dati samome tijelu. Jer, riječ je također titraj, ona je sasvim fizička i manifestira se kroz tijelo, kao što i pokret utječe na misao. Na izložbi Sedmo nebo spirala se kroz izložbu protezala sve do riječkog planetarija i galaksija, da bi se kroz neka književna djela vratila natrag u svoj centar, te su nastali tekstovi koji se bave različitim vrstama prapočela, odnosno geneze.

Citiram dio teksta priče Intrinsičnost Andree Rašpolić, jedne od polaznica radionice: "Svjetlost je bila prva kroz vrijeme u mraku. Iako blaga, zaglušujuća, tupa, bila je toliko vruća da se rastopila u meku lavinu, gumatozno ispunjavanje. Nestalna i zaigrana, neprestano je postojala u valovima. Vrijeme je tad i dobilo svoj smisao - u promjeni. Jer, potaknuta glazbom/šumom, Svjetlost se punila kako bi se gibala. Stajanjem na mjestu ništa ne postoji."

Na otvorenju izložbe pozvali ste derviše reda Rifajie sa šejhom Hajrulom Osmanijem Dushijem. Koji su obred izveli?

N.E.: Na otvorenju izložbe, imali smo jedinstvenu privilegiju prisustvovati molitvi derviša Rifaije sa šejhom Hajrula Osmani Dushijem, priređenoj upravo za potrebe otvorenja, a u molitvi je u Muzeju sudjelovalo preko dvadeset derviša. Naime, prema riječima šejha Osmanija, pri molitvi, tijelo derviša se giba kružnim kretnjama. "Za derviše, krugovi su neograničena vrata koja primaju i odašiljaju mentalne poruke. Krug znači da granice nema. Krugovi, revolucija i rotacija, odnosno pojava spiraliteta, važni su jer stvaraju komunikaciju izvan postavljenih granica nevidljivih prostim okom. Derviš sebe smatra dijelom svemira. Vrteći se oko sebe i u krugu, simbolizirajući pritom gibanja svemira, svojim tijelima stvaraju gibanja mikro- i makrokozmosa. Sve je u svemiru svedeno na kružna gibanja. Čestice atoma kreću se rotacijom i revolucijom, oko svoje osi i oko drugog tijela, ta se gibanja ponavljaju sve do nebeskih tijela i makrokozmosa – u istim kretnjama rotacije i revolucije, no uvećanih dimenzija. Spiralnim formama i kretanjima tijela, poput nebeskih tijela, mi derviši pokazujemo da smo dio svemira", tumači Osmani. Molitva derviša duhovni je aspekt izložbe posvećene krugu te spirali.

LJUBAV SEDMOG NEBA

I završno: cijelu ste izložbu koncipirale prema nazivu slike Damira Stojnića. O kojem je značenju riječ u kontekstu njegove izoutopije?

N.E.: Izložba posuđuje, odnosno nosi naziv prema slici Sedmo nebo (2002.) Damira Stojnića. Naziv nam je bio interesantan zbog njegovog simboličkog značenja, čime smo htjele dodatno naglasiti multidisciplinaran karakter izložbe. Inače, sam termin sedmo nebo je postojeći metafizički termin koji pronosi ideju diobe i postojanja više razina nebeskih sfera te nagovještava razinu raja.

Ta ideja pak živi i u narodu, memorirana je i prenošena kroz iskaz emotivnog stanja, pa primjerice za zaljubljenu osobu često ćemo reći da je "u sedmom nebu". Stojnić pak značenjsku razinu rada pojašnjava kroz sublimaciju asocijacija i simbola, te u katalogu naslovljenom Anarhitektura: Astralografije, 1993. – 2002. nudi ključ deskripcije djela iz istoimenog ciklusa.