Suzana Marjanić  

Spiralna art antropologija

Strahovito mi se sviđa Vaš stan, to što ste slike plavih spirala stavili i na strop; stan kao plava spirala, mnoštvo spirala u plavom… predivno…

Stan-ambijent iz analitičkog slikarstva, kompletan strop kao posveta spirali. Cézanne, Duchamp, dadaizam… Naime, Cézanne je govorio da je u prirodi sve oblikovano prema geometrijskim likovima, a to su kugla, valjak i stožac. To su prema njemu osnovne forme u prirodi, a meni se postavilo sljedeće slikarsko pitanje – da li je stožac u tome statičan ili dinamičan. Shvatio sam da je u neprestanoj turbulenciji, dakle, on je dinamičan, a kreće se po zakonu spiralne cirkulacije, što je forma svakoga kretanja; to je ritual kretanja u spiralnom dinamičnom gibanju. Pritom i kretanje je Zemlje spiralno, a ne kružno, i sad kad se to nacrta, dobijete spiralu. A plavo kao nebesko na rubu dematerijalizacije gibanja. To je strop iz 1990., 1991. godine. I onda dalje ide do yin-yang principa, što je dvostruka spirala, a to u našoj zapadnoj civilizaciji odgovara animusu i animi. I dok su stari Kinezi navedeno i vizualno prikazali, mi to vizualno ne prikazujemo kao simbol, no to je spirala. Kao što su i signali spiralni unutar mozga, DNA je spiralna, otisci su prstiju spiralni – imamo okrugle, eliptične i spiralne papilare, oko srca mišići su spiralni, pužnica u uhu je spiralna, memorija je isto tako spiralna; kad pričamo, retrospekcija obično nije linearna memorija, to je naprosto spiralni deterministički kaos, ide fraktalno, razlomljeno, ide naprijed, nazad, naprijed, nazad. Jedino u knjizi i na internetu postižemo linearno vrijeme, registracija je linearna; inače odmičem od lineare čak i u svojim tekstovima. Spirale ili od galaksije do mikrostruktura čestica – trideset godina radim na tome. Tako sam u radove koje zovem slike-zastave iz 1999. uveo znak yina i yanga.

IDENTIFIKACIJA S PRIRODOM MEDIJA SLIKARSTVA

Kako je došlo do poznanstva s fotografom Damianom Nenadićem s kojim ste u listopadu u samoborskoj Foto Galeriji Lang održali izložbu Manifestacija spirale povodom Y. Kleina, a na kojoj su izložene fotografije koje bilježe Vašu svakodnevicu?

Upoznali smo se preko Marinka Sudca, koji kao kolekcionar neo/avangarde ima najveći dio mojih radova – analitička umjetnost, procesualna i elementarna umjetnost kroz sve medije. Kao Grupu šestorice autora radili smo kroz sve medije pa tako i video. Galerija Krinzinger iz Innsbrucka 1976. godine u istarskom selu Brdo organizirala je manifestaciju za čije su potrebe Austrijanci renovirali osnovnu školu pa su pozvali Talijane, Francuze, Austrijance i bivšu YU, gdje smo radili video radove u beta sistemu crno-bijelo. Nam June Paik, ako želimo rekapitulirati video situaciju, prvi je uveo tehnologiju videa 1968. godine, a kod nas prvi su navedeno učinili Martinis i Iveković, nakon kojih dolaze Dimitrijević i Trbuljak. Tek tada nastupamo mi kao Grupa šestorice autora; tako smo prvo radili fotografije od 1975. godine s obzirom da je fotografija bila najdostupnija. Filmove smo snimali na duploj osmici. Naime, Mladen Stilinović je imao kameru i pritom nas je učio montažu; kod njega smo imali tečaj montaže i tako smo naučili snimati filmove. Kossuthova koncepcija grupe Art&Language temelji se na principu umjetnost jednako jezik, iz čega se izvodila tautologija umjetnost jednako umjetnost, što je utemeljeno na Wittgensteinovoj teoriji, a što sve čini konceptualnu umjetnost šezdesetih. Godine 1975. upravo me na put analitičkoga slikarstva doveo rad s fenomenalnim pedagogom Goldonijem; on nam je na Akademiji rekao da se moramo poistovjetiti s prirodom, “nemojte mi slikati slikice”, i ja sam se onda identificirao s prirodom medija slikarstva, i tako se onda dogodio taj pomak. Zatim 1976. godine u majstorskoj radionici Ljube Ivančića navedeno je prešlo u analitičko slikarstvo. Uvijek sam bio sklon medijima jer sam bio nasljednik rock kulture; i u osnovnoj školi bio sam rokenrol čupavac, bila nas je šakica u Zagrebu.

Svakako bih kao sjajnog pedagoga naveo i Zdenka Rusa koji je prošle godine objavio monografiju o mome radu. No, da se zadržim još na djetinjstvu – kao tinejdžer imao sam dugu crvenu kosu; mama je bila trafikantica – Filip Latinovicz se još nije vratio (smijeh). Razrednica je mislila da farbam kosu. I onda su me zvali van Gogh; bila je to 1965. godina, dakle, imam 14 godina. Na satovima likovnog u Varšavskoj okrenuo sam kist naopako i tako sam drljao; svi su mi donosili svoje kistove. Na satovima hrvatskog čitali smo van Goghova Pisma bratu; svi smo obožavali van Gogha i dan danas ga obožavam. Mama je bila domaćica, tata je bio fotograf; obitelj kao u filmu Tko pjeva zlo ne misli. Imam mamine naočale jer ne volim preglede.

Godine 1965. art rock kultura bila je vrlo mala, i upravo se ta rokenrol kultura odrazila kroz moju umjetnost. Situacije su šezdesetih bile bazirane na ideji, a od sedamdesetih sve prelazi u čisti biznis te se povijest umjetnosti sve brže pretvara u čekovnu knjižicu. Osamdesetih godina dolazi neoliberalni kapitalistički tačerizam koji počinje kontrolirati i prodajni svijet umjetnosti. I o tome bih sada volio govoriti. Kao što vidite, spiralno sam odgovorio na Vaše pitanje.

REALNOST ZAVJERA

Da, vidim da na stolu, policama imate mnoštvo knjiga o tajnim društvima i tzv. teorijama zavjere.

Prije toga želio bih reći kako sam samome sebi u vlastitoj spiralnoj art antropologiji posložio neka razumijevanja. Počeci razmatranja: prva polovica 20. stoljeća – nju čini velika trojka: Erich Fromm, npr. njegova Anatomija ljudske destruktivnosti; nadalje, tu je Wilhelm Reich i orgonska energija; Reich je inače umro relativno mlad pod nevjerojatnim okolnostima, a pritom prije svega mislim na njegovu knjigu Analiza karaktera. I kao trećeg psihologa uzimam Junga. Spomenuta trojica psihologa bila su vrlo bitna i za studentski pokret. Uvijek se vraćam na tu trojicu kao što se u povijesti umjetnosti uvijek vraćam na Heinricha Wölfflina kao i na Jansona, a što se tiče antropologije, tu su Mitologike Claudea Lévi-Straussa. Inače, u svom sam se umjetničkom eksperimentu isključio s novih medija, tako da vidim svijet opet bez interneta i bez mobitela; dakle, vratio sam pola stoljeća i više unatrag. Imam telefon i klasične medije – filmove i video.

Nadalje, što se tiče druge polovice 20. stoljeća – od osamdesetih pratim sljedeću generaciju – npr. Hardt i Negri, Imperij; zatim Naomi Klein i Chomsky, koji je prvotno postavljen u poveznicu s Wittgensteinom, naročito što se tiče Chomskijeva proučavanja generativne gramatike, njegove knjige Gramatika i um, što je prethodilo njegovu kopernikanskom obratu u političku literaturu. Uz ta lingvistička proučavanja vrlo su mi bitni i romani struje svijesti s tom razlikom što sâm radim na spiralnoj struji svijesti. Tako kad čitamo Joycea i pokušamo pogledati što se događa u struji svijesti, jasno je da se ona kreće spiralno kroz vremena.

Tako je prva generacija psihologa govorila o antropologiji, o društvu – tu je fenomenalan odlomak Emocionalna kuga spomenute Reichove knjige gdje je primijenio termin emocionalnoga oklopa što je sve rezultat odgoja manipulacijom osjećajima. Zatim druga generacija analizira teren i postavlja pitanje zašto se to događa; ulaze duboko u konkretnu materiju.

Treću generaciju na prijelazu u 21. stoljeće čine David Icke, William Engdahl, Daniel Estulin, Jeffrey Grupp sa svojom knjigom Korporatizam, a sva četvorica proučavaju tajna društva od iluminata do danas.

Sve to ima vezu s antropologijom, i tu kao prvu antropološku knjigu postavljam Kantovu knjigu Antropologija u praktičnom pogledu, gdje je sabrao svoja predavanja kojima je uveo antropologiju na sveučilište 1772./1773. godine u zimskom semestru. Knjigu je objavio kao samizdat nakon dvadesetak godina, 1789. godine. Druga knjiga koja mi je vrlo bitna što se tiče antropologije je knjiga Marcusa i Fischera o antropologiji kao kritici kulture.

Često u razgovorima o tajnim društvima spominjete Britansko fabijansko društvo.

Da, ali moramo razriješiti da sve te tajne organizacije polaze iz antike – Grčke i Rima. Dakle, tajne su organizacije odredile svijet povijesti. Tajna društva stara su kao i samo društvo. To je teorija i praksa zavjere (smijeh) jer sve upravo funkcionira po njima. U tajnim kultovima Grčke i Rima samo je iniciranima, dakle, aristokraciji bilo dopušteno dijeliti tajne s visokim svećenicima. Britansko fabijansko društvo, družba Bilderberg kao stvarnost zavjere – tu uopće nije riječ o teoriji, zaklade, instituti – svi se oni nalaze pod kontrolom. Sve to čini spiralnu art memoriju, što je moja izvedenica, odnosno takvu vrstu antropologije nazivam spiralna art antropologija. Inače, sve to zapisujem od 1999. godine, i sada sam na 3417 stranici. Navedeno ne objavljujem kao što ne šaljem ni svoje filmove na natječaje jer mi se ne da ispunjavati formulare (smijeh). Toliko sam ispisao formulara, tako da sam odustao od svih tih prijava i navedene zapise pišem samo za sebe.

Što se tiče spiralne art antropologije, uvijek se vraćam na Grčku i Rim, i to prije svega na Homerovu Ilijadu i Odiseju. Sad se vraćamo na početak civilizacije i onda smo sredili spiralnu art antropologiju. Tu mi je jako drag fenomen Ahileja. Tata mi je kupio Ilijadu i Odiseju, kad sam bio peti, šesti razred, dakle, 1963./1964. godine, i sjećam se da sam je uporno čitao, ali kako ništa nisam razumio i osim toga – bila je teška u krevetu – odustao sam (smijeh). No da se vratim na fenomen Ahileja. Ahilej, sin Pelejev, jedan je od prvih boema i slobodnjaka, što je moja umjetnička interpretacija u okviru spiralne art antropologije. Naime, prvi se odupirao vlastitim idejama i samosvjesno suprotstavljao autoritetima. Poznato je da je Ahilej rekao Agamemnonu, kralju Mikene: Zamisli kralja koji sam vodi svoje bitke. Divno… Tu je poanta. Trojanski rat je ovisio o Ahileju, a bio je u neprestanoj svađi s Agamemnonom. Nadalje, tu je i njegov drugi monolog kada se obraća svome rođaku, mlađem prijatelju Patroklu: Mi, ljudi, jadna smo bića, ne trati život slušajući lude naredbe. To je temelj slobodarstva prije 3200 godina; koncept slobode tako je sublimiran kroz ta dva Ahilejeva kratka monologa. Tako je prvu neuspjelu zavjeru osujetio Aleksandar Makedonski kada je posumnjao u jednog svog generala i dao ga ubiti. No imamo i primjer uspjele zavjere: “Zar i ti, sine Brute?” Sve navedeno čini temelj naše civilizacije, a svima njima prethodi Ahilej. Podsjećam da Kleopatra proizlazi iz dinastije Ptolomejevića, a Ptolomej je bio general Aleksandra Makedonskog koji nikome nije ostavio svoje carstvo te su njegovi generali osnovali svoje dinastije. I kao jedina dinastija ostala je dinastija Ptolomejevića čija je posljednja predstavnica Kleopatra. S malim skokovima dolazimo do Konstantina Velikog koji je bio mnogobožac i koji se tek pred smrt dao pokrstiti – za svaki slučaj; a upravo je on ozakonio kršćanstvo kao službenu religiju. Slijedi seoba naroda, propast Rimskog Carstva, započinje kristijanizacija i tako u toj spiralnoj art memoriji dolazimo do Merovinga i Karolinga koji uspostavljaju Evropu, dakle, riječ je o 7. i 8. stoljeću. U toj spiralnoj art antropologiji mogli smo se, istina, spustiti još do paleolita i do makaronskih crteža u pećinama. Ti crteži koji asociraju na makarone su spiralni; to je paleolitska apstraktna umjetnost na glini koja stoji paralelno uz crteže lova na životinje, ali se za razliku od ovoga figurativnoga slikarstva ne spominje tako često.

ORWELLOVA 1984. DANAS I SUB ROSA

Poznato je da su i mnogi umjetnici (bili) članovi tajnih društva; kako bi izgledala povijest (svih) umjetnosti upravo iz sub rosa perspektive?

Nekoliko primjera. Mozart je bio gorljivi mason, ali i prvi samostalni umjetnik. Njegova opera Čarobna frula kompletan je prikaz masonerije, ali kako ga ostavlja Crkva jer nije bio poslušan kao što ga ostavljaju i Habsburgovci, na kraju biva bačen u sirotinjsku grobnicu. Mozart je prvi samostalni slobodni umjetnik u suvremenom obliku, i mi svi slobodnjaci potičemo od njega. Goethe je bio i iluminat i mason, Klein je bio oduševljeni rozenkrojcer. Aldous Huxley bio je član Britanskog fabijanskog društva, i bio je profesor francuskog jezika Georgeu Orwellu na koledžu Eton koji pohađaju kraljevska djeca. Oni su defakto pod nadležnosti Britanskog fabijanskog društva. Georgea Orwella Huxley uvodi u Britansko fabijansko društvo, ali se Orwell razočarao i izlazi. Orwell piše 1984. koja nam se defakto sad događa, ona je u progresiji (smijeh). Namjerno nije rekao zašto je naslov knjige 1984. da u praksi pokaže što znači tajnovitost, sub rosa, pod ružom, što čini temelj znanja rozenkrojcera. David Icke je navedeno proučavao i navodi da je Britansko fabijansko društvo osnovano 1884. godine, i zato je Orwell svoj roman nazvao prema stogodišnjici njegova osnivanja. Sve te informacije dolaze od insajdera koji su izašli kao etični ljudi i koji onda obavještavaju o tim agendama tajnih organizacija. Naravno, dozvoljeno je znati samo određeni dio tajne. Tehnološki se razvijamo spiralno, ali nalazimo se u istoj sociološkoj točki na drugom zavoju spirale. To je ono što Habermas naziva refeudalizacijom. Mogu Vam pokazati svoju spiralnu sliku-tekst koju sam 2010. napisao i naslikao, kada se još nije dogodio Occupy Wall Street, ali sva sam kretanja shvatio komparativnom metodom kroz literaturu. David Icke dobro govori da se mržnjom ništa ne može riješiti jer se mržnjom slabi imunološki sustav; ljudi obolijevaju od brige, ljutnje, razočaranja i bijesa, što upravo odgovara vladajućoj strukturi. Potrebno je sve raditi u ljubavi, u pozitivnoj emociji koja jača imunološki sistem; tako sam u toj slici-tekstu naveo konkluziju s miroljubivim procesom svih slojeva i klasa. Na sveučilištima se uči samo djelomična povijest, ono što je službeno, a o tajnim društvima, tajnim fondacijama nema ni slova kroz cijelu povijest umjetnosti. Isto tako i opća povijest, koja se predaje na fakultetima, ne govori o tajnim društvima. Službena varijanta povijesti umjetnosti samo je djelomična i parcijalna. Kad sam počeo proučavati spiralnu art antropologiju, pokrenuo sam sâm svoj proces. Tako se i moji performansi često temelje na razgovorima s ljudima; moja su predavanja performansi, performativni su; govor kao umjetničko djelo, kao što navodi Miško Šuvaković. U sklopu mixed media, proširenih medija, uvijek sam imao govor kao rad. Tako sam sedamdesetih sa sobom nosio kazetofon i snimao sâm svoje razgovore; u galerijskom prostoru uključivao sam kazetofon, i sve je to činilo skulpturu – govor kao kiparstvo. Npr. 1978. godine u Galeriji Nova, kada sam bio u vojsci, ostavio sam kazete i onda su kustosi uključili moje govorne radove; bio je to Govor-rad. Radi se o izložbi-akciji Usmena predaja u Galeriji Nova na kojoj je pored Grupe šestorice autora sudjelovao i Goran Trbuljak. To su moja subjektivna umjetnička razmišljanja i zato imam veću slobodu manevra za razliku od onoga što moraju činiti znanstvenici. Moja je metoda komparativno-analitička metoda i zato nisam ništa dužan objašnjavati. Sigurno je da nisam u potpunosti u svim dijelovima u pravu. Tesla je odbačen isto kao i Mozart, živio je sam među golubovima. Dinastija Morgan, bitna dinastija uz Rockfellere, Rothschilde i druge, financirala je Teslu sve do onoga trenutka kada je Tesla odbio ući u masone ili iluminate; bio je etičan, on je genij etike. Sasvim je jasno da kako je kriza 1929. umjetna, tako je i ova 2008. godine umjetno režirana. Povučen je kapital kako bi ojačala međunarodna financijska oligarhija, dakle, vladavina manjine nad većinom. Jasno je da im banke služe kao sredstvo za uvođenje refeudalizacije, kako navodi Habermas, jer smo međusobno svi svima dužni. Mi nismo, kao što naš Dnevnik navodi, u dužničkom ropstvu, već u dužničkom kmetstvu jer kmet je potencijalno slobodan i kad otplati može ići, ali to se nikada ne dogodi (smijeh). Ne znam zbog čega se novinari u našem Dnevniku obično izražavaju pjesnički. Istina je da su naši vazali supersofisticirani. Sad još ukratko o biopjutorima. Još smo uvijek u željeznom dobu kompjutora, jer su svi čipovi od silicija, što je vrsta željeza. Sve navedeno dobili smo od vojske kao što smo još u antici dobili Trojanskoga konja. Vojni sateliti više nemaju silicijske čipove čiji je kapacitet premali; vojni biočipovi složeni su od organskih stanica čime se postiže nevjerojatna brzina.

No da se spiralno vratim na svoje performanse. Takve govorne performanse često sam radio i na ulici, a ponekad me policija odvela i u Vrapče na triježnjenje. Trenutno takve performanse triježnjenja izbjegavam jer više nemam kondicije, a osim toga i doručak je u Vrapču skuplji nego da odete u Opatiju (smijeh).

ŠKOLSTVO DRŽE ILUMINATI

U navedenom kontekstu, kako promatrate Bolonjski proces obrazovanja? Upravo se ovih dana (dok dovršavamo  razgovor, točnije 29. studenoga 2012.) organizira jednodnevni štrajk upozorenja u osnovnim i srednjim školama, institutima i zdravstvenim ustanovama.

Nedavno sam gledao dokumentarni film o bolonjskim studentima, na koji način komentiraju taj sustav obrazovanja. Tako su upravo studenti u Bologni naveli da su očajni s tim Bolonjskim sustavom (smijeh); ne samo što je školstvo sve skuplje, nego je i sve gore jer ide u privatizaciju. Bore se za dostupnost školstva, još važnije – žele temeljito obrazovanje, a ne izobrazbu i lifranje u neku korporaciju; time gube i profesori i studenti... Naime, školstvo je profiterski privatizirano kroz kojekakve zaklade; poznato je da školstvo drže iluminati, masoni, odnosno kao što navodi David Icke, sve navedeno vodi totalitarističkoj “fašističko-komunističkoj” državi. To je Orwellova 1984., kao i Huxleyev Vrli novi svijet, a sve su to napisali prema dokumentima Britanskog fabijanskog društva. Naravno, u pravcu tajnih društava valja promatrati i Ujedinjene narode kao javno društvo temeljeno na tajnama. Sve su to podružnice, filijale koje se “gase” i mijenjaju nazive prema potrebi kao što i uzrokuju ratove “prema potrebi”. Ford je isporučivao kamione nacistima, kao što se ne govori da su američke banke potpomagale nacizam. O tome piše npr. Karino Hromin Sturm u svojoj knjizi Politička biblija. Tako je Forbesova lista najbogatijih “Tom i Jerry” jer tu se radi o svega nekoliko milijardi dolara. To je sitniš, a kod tajnih društava se radi o trilijunima, kvadrilijunima. Cijena zlatu je upravo sada u ovoj kontroliranoj krizi skočila “deset puta” jer je sve to dogovor. Dakle, postavlja se pitanje gdje je sve to nagomilano zlato: Habsburzi i drugi su bili 800 godina na tronovima; gdje je konkvistadorsko zlato… Očito je da mnogo toga leži u Švicarskoj, to je free zone, područje poreznih rajeva. Kako su prvi porezni rajevi nastali u Švicarskoj itd., ona nikada nije napadana. Postavlja se pitanje tko stoji iza tvrtke Monsanto koja kao korporacija upravlja poljoprivredom i biotehnologijom. Možemo se vratiti na Marxa i na njegovu suprugu čiji je otac bio mason. Ukratko, iste banke iz Wall Streeta financirale su i nacizam i komunizam; može se sporadično nizati...

Dakle, što se školstva tiče, jasno je da su sustavi privatizirani. “Reagan i Tacher” uvode liberalizam po Smithu koji je navedeno sastavio kao naručenu teoriju. Radi se o međunarodnoj financijskoj oligarhiji, 1 posto bogatih nad 99 posto siromašnih, gdje srednje klase sve manje ima. O svemu tome piše Jeffrey Grupp u svojoj knjizi Korporatizam. Europska unija kontrolira nacionalne budžete. David Icke upravo upozorava da su totalitarizmi – fašizam i komunizam – radili na centralizaciji jer kad imaš građansku neposrednu demokraciju, živost, postoji nekakvo kretanje, i nemoguće je kontrolu provesti u potpunosti. Kako se strogo provodi centralizacija, ljudi su danas apatični jer se doista u takvom sustavu ne može promijeniti ništa ako se sustavno ne restrukturira. To zovem “restrukturiranje civilizacije u humanom smjeru”… Ovo je još jedan moj spiralni govor-rad, spiralni performance, direktan, artjezički spontan, nesistematiziran… fragmentiran… stalna pitanja.Istinska kultura, umjetnici nisu autistični ukrasi, nego direktno, aktivno provociranje svijesti, buđenje samosvijesti, autonomija individualnosti, osobnosti, autoidentiteta u svim društvenim smjerovima. To razmatram kao “restrukturiranje zapadne civilizacije”. Stalna pitanja…