Spolni organi niču posvuda

Trebali ste biti nazočni.

Organizator, amsterdamski Institut za proučavanje web kultura – u suradnji s Katrien Jacobs i Matteom Pasquinellijem, najavio ju je kao “prvu veliku međunarodnu konferenciju o kritici internetske pornografije”, a uspjela je u zajednički krevet ugurati Toda Browninga i Kraft-Ebbinga, Larryja Flynta i Foucaulta.

Misaono uvijek provokativna Mikita Brottman govorila je o predanoj percepciji kršćanskih fundamentalista koji Internet doživljavaju kao vražji trokut koji samo čeka da naivne klince uvuče u mutne dubine ovisnosti o pornografiji ili, što je još gore, u ljigave ruke pedofila. Filmski kritičar David Sterritt govorio je o vizualnoj gramatici pornografskih filmova. Ayah Bdeir, asistent u istraživanjima MIT-ove skupine za računalnu kulturu, govorio je o spamu, pornografiji i ostalim stvarima, kao temeljnim sastavnicama masovnog nesvjesnog, o slobodno-vezanim razmišljanjima kulture o tome što ona najviše želi. Matteo Pasquinelli govorio je o ratnoj pornografiji, a nepodnošljivo smiješan Sergio Messina, hip-hoper i novinar, autsajderski teoretičar iz Italije, improvizirao je na temu koju on naziva “stvarnom pornografijom” – pravim slikama svingera koje oni sami stavljaju na mrežu. Rogerio Lira je govorio o svojim eksperimentima “društvene golotinje” na stranici Flickr i kako je njegovo postavljanje vlastitih aktova – što je bio njegov način da poljulja normativna stajališta o tome da je tijelo lijepo – izazvalo sukob s krepošću te stranice. A razulareni, bezobzirno poremećeni Adam Zaretsky izveo je Zašto želim pojebati E. O. Wilsona, performans koji je ujedno i predavanje kojim je zamišljao različite parafiličke postupke iz sociobiološke perspektive (prilično ironično) kao evolucijske nužnosti za opstanak vrste.

Seksualni kulturni ratovi

Konferenciju sam otvorio predavanjem koje prati njezinu temeljnu misao, pod naslovom Spolni organi niču posvuda: uzvišeno i groteskno u internetskoj pornografiji. Između ostalih stvari govorio sam o kulturalnoj borbi između seksu naklonjenih vojski noći (feministica koje odobravaju pornografiju, seksologa aktivista, zagovornika zdravog seksualnog odgoja te fetišista koji se kao takvi otvoreno deklariraju) i neopuritanskih desničara, čiji ciljevi, koji se temelje na apstinenciji, pridonose seksualnoj edukaciji u američkim školama na isti način na koji je nauk o postanku svijeta pridonio znanstvenoj pismenosti među milijunima ljudi.

Istaknuo sam nešto što nazivam “njutnovska fizika suvremenog društva”, prema kojoj se nakon svake represivne akcije vladajuće kulture kao protuteža javlja jednako naglašena (iako ne uvijek i jednako učinkovita) reakcija transgresivnih subkultura. Iznio sam mišljenje da usprkos desničarskim jalovim pokušajima da vrate sat povijesti unatrag, živimo u Zlatnom dobu Zlatnog tuša¹, na vrhuncu bestidne izopačenosti (najblaže rečeno, u smislu virtualnog seksa i umrežene skopofilije), u usporedbi s kojom de Sadeovih 120 dana Sodome izgledaju poput priče za malu djecu. Uzvišeni Markiz nije mogao niti zamisliti akvafiličare, univerzalnu kategoriju koja uključuje tipove kojima srce zatitra kada vide komade s kapama za plivanje, one koji obožavaju ženske tuče pod vodom, uživatelje oralnog zadovoljavanja u podmornicama, fetišiste zadržavanja daha, obožavatelje simuliranog utapanja i, najčudnije od svega, ljude koje uzbuđuje plivanje ili tuširanje u odjeći, poput Reina, tipa iz Amsterdama, koji se voli s vremena na vrijeme bućnuti odjeven u “poslovno odijelo, sportsku majicu i sakoe – posebno one s dva rasporka”, kako nam i sam priopćava na svojoj stranici.

Nije de Sade sanjao ni o obožavanju ljudi s amputiranim dijelovima tijela, pazušnom fetišu, klaunovskoj pornografiji, niti o onima koje uzbuđuje kihanje, koji uživaju pri pomisli na dobro, sočno kihanje s mnogo špricanja. Transseksualci koji doje? Vidio sam i to. Napuhavanje mošnji? Probao i to. Noćno vlaženje vezanih japanskih školarki? Provjerite. Maštanja o povećanju grudi u kojima dojke dostižu proporcije Goodyearovih baražnih balona, gušeći pritom svoje nasmiješene vlasnice, ili se kližu i pužu poput nekih ljigavaca iz filmova B-produkcije, ili se kloniraju? Provjerite.

Psihopatologija kao igra

Stvari postaju čudne, toliko čudne da izmišljene opsesije poput egzofilije, “abnormalne privlačnosti usmjerene prema bićima koja nisu s našeg planeta” - što je tema underground romana Extraterrestrial Sex Fetish – počinju zvučati potpuno moguće. Jesmo li jako daleko od budućnosti kakvu je predskazao James G. Ballard, u kojoj ljubitelji automobilskih nesreća svršavaju na cestovne pokolje, a obožavatelje snuff-filmova Svemirskog doba uzbuđuju snimke astronauta koji živi izgore prigodom ponovnog povratka u atmosferu? U uvodu u svoju knjigu Sudar iz 1974., Ballard se pitao hoće li androidna otupljenost koju izaziva naša bombardiranost medijima, ta “pogibija osjećaja”, otvoriti vrata “svim našim najstvarnijim i najnježnijim zadovoljstvima – uzbuđenju koje pruža bol i sakaćenje; seksu kao savršenoj areni... naših perverzija; našoj moralnoj slobodi da se vlastitom psihopatologijom bavimo kao igrom.”

Naravno, popuštanje društvenog moralnog korzeta omogućuje onima koji uživaju u čudnim ljubavima da dišu malo lakše. Sjetite se, Američka udruga psihijatara je tek 1973. izbrisala homoseksualnost iz Statističkog priručnika za dijagnostiku mentalnih poremećaja – no to također može otvoriti i vrata Videodromu stvarnog svijeta, u kojem su psihopatske igre jednog čovjeka nešto strašno za nekog drugog.

Dok ovo pišem, Internet je, na primjer, prepun priča o američkim vojnicima koji se slikaju uz svoje trofeje i u kućnoj produkciji montiraju video spotove, uz žestoki rock, na kojima nogom u glavu udaraju ranjenog zatvorenika ili mašu rukom mrtvaca ili se krevelje pred kamerom pokraj pougljenjenog trupla ispod čije snimke piše naslađivački naziv “skuhani Iračanin”. Thomas Doherty, profesor filmskih studija, kojeg citira L.A.Times u članku o tom skandalu, ocijenio je jedan od tih video uradaka peticom zbog “kontrapunkta u montaži - koji prati ritam pjesme i bljeskove prizora”, okarakteriziravši ga “vrlo vještim djelom”. Duhovito je zapazio: “MTV generacija ide u rat. Trebala bi ući i u program Sundance festivala”. Zvijezda je rođena: pojavio se David Fincher zvjerske pornografije.

Vojnička pornografija

Odvratni prizori poput krupnog plana mrtvog Iračanina koji se odbio zaustaviti na američkoj nadzornoj točki, prikaz krvave smjese nečega na mjestu gdje mu je prije bila glava, pornografija su, i to pornografija najgore moguće atavističke vrste. Oni su pornografija jer ih mladi, muški gledatelji gledaju ispunjeni voajerističkim, snažnim veseljem poznatim svakome tko je ikada gledao hardcore pornografiju u društvu pijanih tipova na momačkoj večeri. (L.A.Times piše da zaručnica jednog od vojnika govori o tome kako je ušla u sobu u kojoj njezin “budući dragi” prikazuje “vlastite ratne snimke prijateljima, koji se deru i navijaju”.) Te su snimke pornografija, jer strvinari koji bi inače trgovali hardcore pornografijom sada grabežljivcima prodaju kamerom zabilježeno krvoproliće. Oni su pornografija zato što prstom ubadaju u ubilački dio našega mozga, baš na ono mjesto na kojem se žudnja za jebanjem može pogreškom zamijeniti za nagon da se sve razjebe.

Dokaz A: ThatsFuckedUp.com je stranica na kojoj se nudi brza i jednostavna kupnja ratne i amaterske pornografije, ponekad i u formi jedne jedine, odvratne slike. Jedna fotografija prikazuje naprijed nagnutu ženu, pretpostavljam Iračanku, s krvavim batrljkom umjesto noge, koju joj je raznijela pješadijska mina. Pod rubom suknje vidimo joj vaginu. “Dobra pička – loša noga”, ispisana je duhovita primjedba. Oprostite mi na rajhovskom pristupu, no ne bismo li našu odvratnu sklonost da svoju krvožednost izražavamo metaforičkim jezikom pornografije (barem djelomice) mogli protumačiti kao patološku cijenu kojom plaćamo svoju potisnutu seksualnost?

S engleskoga prevela Lada Furlan.

Pod naslovom Sex Organs Sprout Everywhere objavljeno na stranici Deryjeva bloga www.markdery.com/index.html

Bilješke:

¹ Misli se na Golden Shower, eufemizam koji se koristi za različite aktivnosti karakteristične za urolangiju, odnosno parafiliju koja uključuje uriniranje (op. prev.).