Ivo Lučić  

Srđ je naš!

Dok je u gradu sv. Vlaha, ispred crkve sv. Vlaha, kulminirala festa sv. Vlaha, na drugoj strani Straduna, pred palačom Sponza, Inicijativa Srđ je naš sakupljala je potpise za referendum o apartmanizaciji Srđa, s ciljem da omogući gradu podno Srđa održati kontrolu nad Srđem.

Festa svetoga Vlaha održavala se po 1041. put.  Festanjuli su podigli barjak na Orlandov stup 1041. put, u procesiji Stradunom su promicali crkveni velikodostojnici, puk u tradicijskim nošnjama, djevojčice u bijelom s vjenčićima u kosi, slikoviti barjaci, vatrogasci, branitelji s likom Ante Gotovine, nošene relikvije za kratak dodir… Gradskim su se portom ujutro razlijegali plotuni trombunjera, a popodne proglašavani počasni građani i dijeljene životne nagrade.

Rečenice mjesnog biskupa Mate Uzinića savijale su se pod teškim bremenima okruglih obljetnica: podsjetio je na 400. obljetnicu rođenja i 330. obljetnicu smrti graditelja dubrovačke katedrale Stjepana Gradića, 300. obljetnice ponovne izgradnje katedrale… do 10. obljetnice posjeta pape Ivana Pavla II. i proglašenja blaženom Marije od Propetog Isusa Petković. U propovijedi biskup Marin Srakić naglasio je da hrvatski narod obilježavaju “vjera u Boga, vjernost Rimskoj Crkvi, odanost Blaženoj Djevici Mariji, ljubav prema domovini te čuvanje vrijednosti obitelji”. Počasna mjesta ispunili su svi koji nešto znače u civilnoj vlasti: od Gradskog kotara Ploče iza Grada, u koji spada i naselje Bosanka na Srđu, do predsjednika Sabora. Stajali su ondje kao osobnosti s integritetom i jamci opće dobrobiti zajednice.

Mediji nisu izvijestili jesu li predvodnici slavlja iskazali kakvu aluziju na historijsku dramu Grada koja se odvija u realnom vremenu. Pred palačom Sponza, nasuprot crkvi sv. Vlaha, pristupale su kolone gradske čeljadi kako bi dale svoj potpis za referendum. Oko stolova za potpise širila se radost i optimizam koji su zaboravljeni u političkom životu Dubrovnika pa i Hrvatske. Građani bijahu veseli što ih se pita, a organizatori što je nakon neizvjesnih priprema krenulo sve u najboljem redu.

No, borba koja je dovela do referenduma pokazala je drugo lice uglednika. Više nego išta, oni su figure u mreži političke moći, upletenoj od stranaka, banaka, različitih razina uprava, tajnih ortaka ili polutajnih društava – bez osjetila, bez zavičajnosti, bez duhovnosti i odgovornosti. Među njima bijaše domaćin uglednika, gradonačelnik Andro Vlahušić. Dok ga sudska vlast smatra krivim za zlouporabu položaja i ovlasti, brojni potpisnici ga smatraju običnim lažovom. On je vjerodostojnost tisućljetne uprave u gradu sv. Vlaha sveo na razinu šibicara.

Pohlepa, profit Priča o referendumu predstavlja rasplet teške političke krize koja se u Dubrovniku razvijala godinama. Početkom ovoga stoljeća u Prostornom planu uređenja Grada Dubrovnika aktualizira se ranija ideja o gradnji golfa na Srđu, bez smještajnih kapaciteta, a 2003. počinje otkup zemljišta i ugovor o izgradnji Golf parka Srđ vrijedna oko 70-80 milijuna eura. Dvije godine kasnije u Prostorni planu uređenja Grada Dubrovnika površina od 100 hektara namijenjena za golf utrostručuje se, a sljedeće godine povjerenik Vlade za Županiju unosi te hektare u Prostorni plan DNŽ. Zajedno s njima pojavljuju se vile i apartmani za oko 2800 kreveta. Krajem iste godine udruge podnose ustavnu tužbu na prostorne izmjene koja nije riješena ni danas. Godine 2008. Dubrovnik daje Tvrtki Razvoj golf u koncesiju tvrđavu Imperijal na Srđu, a godinu potom joj prodaje 47 tisuća četvornih metara zemljišta po cijeni od 55 kuna. U studenom 2009. vrijednost projekta, koji dobiva hotel te 256 vila i apartmansko naselje s 1600 smještajnih jedinica, procjenjuje se na više od 900 milijuna eura. Nezadovoljstvo građana “golferi“ nastoje oslabiti angažiranjem PR agencija.

U rujnu 2010. Urbanistički plan uređenja Srđa dolazi na javnu raspravu; unatoč podršci gradonačelnika građani ga odbacuju, a nekoliko dana potom ga zaustavlja Županijski ured prostornog planiranja. Državna instanca u proljeće prošle godine oživljava odbačeni Prostorni plan uređenja tako da omogućuje Gradu da donese odluku o nastavku izrade Urbanističkog plana uređenja. Pored toga, dopušta provođenje paralelne procedure Studije utjecaja na okoliš i UPU-a, na što Inicijativa Srđ je naš podnosi upravnu tužbu i prijavu urbanističkoj inspekciji. Ministrica Mirela Holy odbija pokrenuti postupak procjene utjecaja, ali početkom lipnja podnosi ostavku, što njezin nasljednik Mihael Zmajlović čini čim prihvaća dužnost. Čak štoviše, dva puta produžava rok za doradu studije koju povjerenstvo upućuje u javnu raspravu uz protivljenje Zavoda za zaštitu prirode. Na javnoj raspravi u Dubrovniku građani su listom izrazili protivljenje Studiji. Vrijednost projekta narasta na 1,2 milijardi eura.

Netransparentnost i sumnje u opravdanost projekta nisu se mogle izbjeći: zagovornici projekta daju razna obećanja javnosti i nerealno prikazuju javne koristi od prihoda, povećanja zaposlenja, produljenja turističke sezone, a prikrivaju štete koje nastaju pogodovanjima investitorima od prodaje zemlje po niskim cijenama, izrade infrastrukture na račun poreznih obveznika poput trafostanice na Srđu za koju je elaborat u HEP-u pokazao da je skupa i neadekvatna, zacjevljenja vodoopskrbnog tunela kroz Srđ pa čak, kako je govoreno, forsiranjem izgradnje HE Omble i njezino proglašenje projektom od gradskog interesa. Sve je to rađeno bez valjane analize troškova i koristi, što je jedna od ključnih kriterija za svaki javni projekt. Čak i kad je ona urađena, i iscurila u javnost, pokazalo se da je manjkava i da ne može poslužiti kao valjan putokaz, nego je korištena da opravda izgradnju. Pri svemu tome, očita korupcija nanijela je nemjerljivu štetu razaranjem javnog etosa u Dubrovniku.

Referendum je najavljen u rujnu 2010. tijekom rasprave o Urbanističkom planu uređenja Srđa. Obrazloženje daju u samom uvodniku prvog broja izdanja Srđ je naš u veljači 2011. godine. “Predviđenim projektima želi se nepovratno oteti i potrošiti naš životni prostor. Stoga ne možemo dopustiti da se zbog sadašnje teške ekonomske situacije problemi rješavaju trajnim uništavanjem prirode i odricanjem od samih sebe. Svođenjem prostora trgova i ulica na krajnje utilitarnu funkciju ugostiteljskog objekta gasi se svaki mogući život. Jedino načelo je pohlepa, profit pa i nije čudo da imamo gradonačelnika koji je vjerna slika takvog stanja i mentaliteta. On je stvarno predvodnik tog svjetonazora.”

Jedan od istaknutih članova Inicijative, Slaven Tolj, jednom je položaj građana u Gradu objasnio riječima: “Turisti i gužva nisu problem, nego osjećaj da su lokalni stanovnici potpuno marginalizirani, da smo samo tijela koja zauzimaju skup prostor. Naše postojanje tek je smetnja grabežljivcima privučenima ljepotom Dubrovnika. Potrebno je ubiti duh Grada, napraviti Grad mrtvim da bi lešinari nesmetano mogli podijeliti svoj plijen. Dubrovnik je grad koji je izgubio mjeru, grad na čijoj se baštini parazitira i kojemu svakodnevno kradu dušu u ime profita”.

Pokušaji razvijanja dijaloga oko zaštite javnog interesa i izražavanja vlastitog mišljenja, onemogućavani su, procedura je stavljana u službu kapitala, a građani su, kako kaže uvodnik, redovito dobivali nekoliko odgovora:

- Zemljište je prodano, tko ste vi da odlučujete o tuđem vlasništvu?

- Vi ste marginalci, koliko vas uopće ima, zašto bi vaš stav bio važan?

- Vi ste protiv napretka, kočite progres i ugrađujete antipoduzetničku klimu.

“To patološko stanje moramo prekinuti izravnijim demokratskim instrumentom – referendumom.” Politika je to i dalje smatrala prijetnjom praznom puškom, premda je koordinator Inicijative Srđ je naš Đuro Capor krajem 2011. u jednom lokalnom listu glasovima čitatelja izabran za osobu godine, a pola godine potom istraživanje javnog mnijenja pokazalo je da 77 posto stanovnika Dubrovnika podržava referendum o pitanju izgradnje vila, apartmana i golfa na Srđu, a 63 posto ih se izjasnilo protiv apartmanizacije Srđa. Ne zaboravljaju, gradonačelnik je veliki broj glasova dobio upravo jer je obećao referendum.

Srđ bez identiteta Nijedne od svih spomenutih obljetnica ne bi bilo da ključnu ulogu u sudbini Dubrovnika nije imao upravo Srđ. Nema sumnje da je Srđ bio i jest središte svekolikog dubrovačkog svijeta. Naime, gora je inače središte svijeta, ponekad i njegova os. Mnoge kulture imaju smisao osne – aksijalne – gore, npr. Kalias u Indiji, koja je sjedište Šive. Najviši vrhovi naših planina ili gora posvećeni su sv. Juri, Iliji itd., ili čuvaju refleks neke starije tradicije kao Vran, Bjelasnica, Konj… Tako i Srđ. On čuva uspomenu na sv. Srđa, najmoćnijeg sveca rane dubrovačke povijesti  i zaštitnika Dubrovnika do 972. godine. Zašto nije ostalo sjećanje i na Baha (Backhos) u ovom trenutku nemamo nikakva saznanja, ali taj par ranih svetaca koji obično idu zajedno, i danas su zaštitnici župe Pridvorje u Konavlima. No i nakon što je za zaštitnika grada uzet sv. Vlaho, ime Srđa se nije mijenjalo.

Oko Srđa se sve vrti i o njemu doslovce visi Dubrovnik. Nedvojbeni sigurnosni značaj Srđa došao je do izražaja početkom devedesetih godina 20. stoljeća. Na sv. Nikolu 1991. bio je vrhunac agresije na Dubrovnik. Na samu povijesnu jezgru, pod UNESCO-vim zastavama, palo je više od dvije tisuće granata, poginulo je 19 osoba od kojih 14 civila, a 52 ih je ranjeno. Šačica branitelja na Srđu, koja se odupirala na tvrđavi Imperijal, stjerana je u njezin podrum, a agresorski vojnici su zauzeli površinu tvrđave. Odjednom se sve preokrenulo. Kako? Teško je reći, no dogodilo se. Valja Srđ. Nakon kratkotrajne krize Dubrovnik je povratio kontinuitet slobode.

Za jedva dvadesetak godina Srđ je postao povijesna crkotina koja jedino zanima bjelosvjetske developere. Srđ danas gotovo da nema nikakva identiteta, gotovo ni na koji način se ne veže za Grad, osim kao kulisa u turističkim prospektima. O Srđu u Dubrovniku ne postoji ni jedna knjiga. U katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice, dostupnu na internetu, samo su tri predmetnice pod kojima se nalazi nešto o Srđu: naslov jednog kataloga izložbe o Domovinskom ratu, jedan časopisni članak o oblikovanju križu na Srđu, i još jedan časopisni članak iz geofizike o mjerenju ozona na Srđu. Koliko je Srđ depersonaliziran govori činjenica da ni u novije vrijeme o njemu nije napravljena nikakva značajna studija koja bi pokušala iznijeti na vidjelo njegove zanemarene vrijednosti. Čak ni Arhiv, koji još od 1278. ništa ne prepušta varljivom sjećanju, nije bio od velika poticaja za očuvanje prisutnosti Srđa u svijesti ljudi.

Prijedlog da se napravi stručno-popularna monografija Srđa, uz napomenu da se autori odriču honorara te da bi se moglo nadati povratku sredstava jer ona može imati i turističku prođu, nisu smatrali važnim ni u Matici hrvatskoj, dubrovačkom ogranku zavidne produkcije i velikoga ugleda. Pored toga, tijekom proljeća 2012. bili su uznapredovali dogovori na organizaciji jednog ozbiljnijeg okruglog stola o dubrovačkim krajolicima, ali su ključni suorganizatori, lokalni arhitekti i ECOVAST iz Zagreba, to u zadnji tren prolongirali do nepoznatog datuma. Učinjeno je nekoliko urbanističkih studija uglavnom nepoznatih široj javnosti. Tek zadnjeg dana siječnja 2013. Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske i Udruženje hrvatskih arhitekata organizirali su u Zagrebu kvalitetnu i vrlo posjećenu javnu tribinu o štetnosti projekta na Srđu za kulturnu baštinu Dubrovnika koja je svratila pozornost na važnost Srđa.

OMBLA – NAJBOGATIJA NAŠA PEĆINA Jedini koliko-toliko cjelovit rad o Srđu je Studija utjecaja na okoliš Golf parka, u kojoj su podaci suhoparno poredani kao kućice mrtvih ježinaca te prosijani tako da ne bi škodili ideji o apartmanizaciji Srđa. Ona, kao i stotine sličnih postupaka u Hrvatskoj, samo su siguran znak da su u upravljanju okolišem širom otvorena vrata korupciji. Pa tu, na dnu padine, u Ombli, SUO je ustvrdila da nema ugroženih i zaštićenih vrsta, i najgore što se njezinim autorima dogodilo jest da im se javno tvrdi da je studija stara. Čisti falsifikat! Ali zar je bolje s prostornim planovima Dubrovnika, Županije i cijele Hrvatske? Europska Hrvatska nema utvrđene sanitarne zone što je “abc” upravljanja okolišem, lažno određuje prostorne zone i bestidno mešetari prostorom.

A poznavanje sadržaja prostora? Gradonačelnik sa svitom i investitorima povremeno se izrugivao prirodi Srđa, tvrdeći kako se radi o običnom kršu, zapuštenom kamenjaru koga treba potaracati da bi nešto vrijedio. Međutim, radi se o Dinarskom kršu – koji zahvaća polovicu Hrvatske i od jedne do dvije trećine susjednih zemalja: Slovenije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore; te rubno dotiče Italiju, Srbiju i Albaniju – koji je naša najpriznatija prirodna vrijednost u svijetu. Po veličini i moćnosti je najveća neprekinuta krška cjelina u Europi. Iznimna debljina karbonatnog sloja, snažna geodinamika i velika količine oborina razvile su krški krajolik sa svim poznatim i iznimno dobro razvijenim formama. Floristički je najbogatije područje u Europi, a u pogledu biološke raznolikosti najbogatije krško podzemlje u svijetu. Samo u 20 podzemnih lokaliteta u svijetu zabilježeno je po više od 20 podzemnih vrsta. Dubrovački krš pripada dijelu koji je utvrđen kao jedno od dva najvruća mjesta podzemnog biodiverziteta u svijetu. Nedavno je utvrđeno, tek pod pritiskom Europske banke za obnovu i razvoj, da u Ombli obitava najmanje 68 podzemnih vrsta, što je čini najbogatijom hrvatskom pećinom. Inače, do sada je to bila pećina Šipun u Cavtatu, između kojih se nalazi Srđ. A na suprotnu stranu od Šipuna, prema sjeverozapadu, nalazi se Vjetrenica s više od 100 vrsta. Budući da nama dostupno podzemlje krša, dakle pećinski kanali u koje čovjek može ući, čini tek jedan promil svih pukotina u kršu (Gabrovšek i Sket 2009), a 999 promila mreža vrlo sitnih šupljina, opravdano se može pretpostaviti da je Srđ dio te nepregledne mreže koju također nastanjuje bogata podzemna fauna. Tu pretpostavku potvrđuje Mala špilja na Srđu, koja je tipsko nalazište puža Vitrea zilchi, zbog čega je mjesto uvršteno u Hrvatsku ekološku mrežu, i postat će europskom ekološkom mrežom Natura 2000 1. srpnja ove godine.

Pored toga, krš je u Dinaridima prvi izučen i ušao je u svjetsku literaturu kao temeljna takva vrijednost. U karstologiji, holističkoj znanosti o kršu, postoji dobrih desetak stručnih termina koji su posuđeni iz naših narodnih naziva za krške pojave: dolina, hum, kamenica, polje, ponor i drugi. Konačno, u njemu je tradicijska kultura ostvarila više tehničkih rješenje koja imaju civilizacijski značaj (razne tradicijsko-graditeljske forme), a padine Srđa mjesta su na kojima je kultura građenja doživjela univerzalnu važnost. Studija to nigdje ne prepoznaje i postupa sa Srđem kao degradiranim kamenjarom, premda bi svaka od navedenih naznaka trebala biti u fokusu njezinih promatranja, s ciljem prilagodbe svih planiranih zahvata.

Zato se kao prvorazredni zadatak nameće izrada kompleksna programa istraživanja, popularizacije, uporabe i zaštite dinarskog krša u Hrvatskoj, koji će ga od pežorativnog i nižerazrednog pojma učiniti simbolom nacionalnog dobra. Potrebno je sabrati i međusobno vrednovati sva tradicijska, znanstveno-stručna i kulturno-umjetnička iskustva krša te na tim rezultatima izgraditi kartu dinarskog krša, sa svim “bonitetima” od njegove gospodarske upotrebe do serijskog upisa na UNESCO-ov popis zaštićene baštine, koji je na dnevnom redu.

Referendum Potpisivanje za referendumu je započelo 1. veljače, u trajanju od 15 dana. Referendumsko pitanje “Jeste li za usvajanje urbanističkog plana uređenja kojim se, uz izgradnju igrališta za golf, dozvoljava i izgradnja smještajnih kapaciteta s ležajevima (vila, hotela i apartmana) na platou brda Srđ?” već je prvog dana privuklo više od 2100 potpisnika. Opsluživalo ih je oko 150 volontera na šest mjesta, uz dobre pripreme Inicijative Srđ je naš i Zelene akcije te pravilan tajming. Prvih dana dva ključna mjesta potpisa ostala su otvorena do 21 sat, a sljedeće nedjelje potpisi su skupljani na desetak prigradskih i otočkih mjesta ispred crkava ili na lokalnim trgovima. Do danas (10. 2. 2013.), sakupljeno je oko 8200 potpisa, čime je ostvaren cilj ovoga dijela kampanje.

Neočekivano, organizatori su se susreli sa zabranom emitiranja plaćene obavijesti koja informira građane o lokacijama prikupljanja na Hrvatskom radiju – Radiopostaji Dubrovnik, i ocijenili je kao medijsku blokadu i podnijeli tužbu. Loše iskustvo s javnim medijskim servisom nastavilo se drugog dana u središnjem dnevniku HRT-a. Umjesto pitanja dopisnici iz Dubrovnika, urednik Dnevnika je iznio tendenciozne i velikim dijelom neistinite konstatacije o projektu, a izjavu o velikom odazivu građana pratio je propagandni film investitora, čime je HRT direktno dezinformirala javnost, tvrde u Inicijativi Srđ je naš.

Već prvog dana pokazali su se zanos i oduševljenje građana. Pored mnoštva Dubrovčana, potpisali su se biskup Mate Uzinić, dubrovački paroh Goran Spaić, akademici Luko Paljetak i Nenad Vekarić, ali i gradonačelnik Andro Vlahušić i zamjenik Niko Šalja, vijećnica Dubravka Šuica, koja je prodala zemljište po bagatelnoj cijeni, i drugi. Dok kod prvih ne treba sumnjati u iskrenu podršku akciji, drugi, koji su odgovorni za nastalo stanje, učinili su to da bi otežali javno razumijevanje akcije.

Zato ne treba tražiti stvarnu i simboličnu suprotstavljenost između Srđa i sv. Vlaha. Istina, ispred Sponze se za vrijeme života Republike okupljao kreativni i misleći svijet Grada, u Sponzi su čuvane najveće vrijednosti, kovan novac i bila je smještena carina, pa one koji do toga drže i danas upozorava izreka iz atrija Sponze: Fallere nostra venant et falli pondera; meque pondero cum merces ponderat ipse deus. (Nama je zabranjeno varati i krivo mjeriti; i kad važem robu, sa mnom je važe sam Bog). Konačno i danas je u Sponzi smješten Državni arhiv Dubrovnika koji čuva najvažniju memoriju Republike, a pred Sponzom se otvaraju Ljetne igre. Stoga, organizatori peticije za referendum izabrali su pravo mjesto koje će im dati politički, pravni i moralni dekor. Činjenicu da su se našli na suprotnoj strani od uglednika koji su izabrani kao čuvari tradicije sv. Vlaha, kažemo, najmanje treba čitati kao kakvu sudbinsku udešenost. Upravo suprotno, organizatori peticije su otvorili mogućnost da u očuvanju javnog interesa koji izrasta na toj prestižnoj tradiciji sudjeluju svi, i na dobro svih. I da to bude stvar vlastite odluke, temeljene na vlastitoj odgovornosti i vlastitom dostojanstvu