Što žele suvremene žene (muški odgovor)

K: Što želi današnja žena. To je veliko pitanje.

E: Slažem se. Stvarno veliko pitanje. To je ono što bih nazvao...

K: Ili drugim riječima, što je to što današnje žene misle da žele nasuprot onomu što doista žele u dubini duše.

E: Ili što misle da bi trebale željeti.

K: Od muškarca.

E: Od frajera.

K: Seksualno.

E: U smislu dobrog starog sparivanja.

K: Zvučalo to neandertalski ili ne, još tvrdim da je to veliko pitanje. Zato što je cijelo to pitanje postalo takva zbrka.

E: Možeš to slobodno ponoviti.

K: Zato što danas suvremenu ženu opterećuje nečuvena količina proturječnosti u vezi s time što bi trebala željeti i kako bi se trebala ponašati u vezi sa svojom seksualnošću.

E: Ta zbrka proturječnosti koja opterećuje suvremenu ženu i koja je izluđuje.

K: Zato je tako teško znati što žele. Teško, ali ne i nemoguće.

E: Kao primjerice klasična proturječnost između Bogorodice i bludnice. Dobre djevojka i kurve. Djevojke koju poštuješ i vodiš doma mami i cure koju samo ševiš.

K: I ne zaboravimo da povrh svega leži to novo feminističko, odnosno postfeminističko očekivanje da su žene seksualno djelatne osobe kao i muškarci. Da je OK biti seksualna, da je OK zviždati za muškom stražnjicom i biti agresivna i ići za onim što želiš. Da je OK ševiti se uokolo. Da je za današnju ženu gotovo obvezno ševiti se uokolo.

E: A tu, ispod svega, još leži ta stara priča o pristojnoj curi nasuprot kurvi. OK je ševiti se uokolo ako si feministkinja, no isto tako nije OK ševiti se uokolo zato što većina frajera nisu feministi i neće te poštovati, i neće te ponovno nazvati ako se ševiš uokolo.

K: Istodobno – učini to i ne učini to. Dvostruka, shizofrena vezanost.

E: Paradoks. U svakom slučaju osuđeno na propast. Mediji to neprestance obnavljaju.

K: Možeš zamisliti težinu svog tog unutarnjeg stresa koji se taloži u njihovoj psihi.

E: Nasanjkala si se, mala...

K: Zato su mnoge od njih ćaknute.

E: Izvan sebe od tog unutarnjeg stresa.

K: A to čak doista nije njihova pogreška.

E: Tko ne bi bio lud s takvom vrstom zbrke proturječnosti na svojim leđima sve to vrijeme u današnjoj medijskoj kulturi?

K: Stvar je u tome što je tako teško, kada si na primjer seksualno zainteresiran za neku ženu, skužiti što ona stvarno želi od muškarca.

E: Totalna zbrka. Možeš poludjeti pokušavajući skužiti što trebaš napraviti. Možda će učiniti to i to, možda neće. Današnje su žene totalna lutrija. Kao da pokušavaš riješiti zen-koan. Jer što se tiče toga što one žele, ti samo možeš zažmiriti i navaliti.

K: Ne slažem se.

E: Mislio sam metaforički.

K: Ne slažem se s time da je nemoguće odrediti što one stvarno žele.

E: Mislim da nisam rekao da je nemoguće.

K: Premda se slažem da je u današnje postfeminističko doba to strašno teško i da zahtijeva određenu količinu ozbiljne sposobnosti zaključivanja i imaginacije.

E: Hoću reći, da je to stvarno nemoguće – što bi se tada dogodilo s nama kao vrstom?

K: I slažem se da se ne možeš nužno voditi onime što kažu da žele.

E: Zato što to kažu samo zato što misle da se to od njih očekuje?

K: Smatram da zapravo uglavnom možeš skužiti što žele, mislim – gotovo da možeš logički zaključiti, ako si voljan potruditi se shvatiti ih i shvatiti tu nemoguću situaciju u kojoj su one.

E: No ne možeš se jednostavno voditi onime što kažu, to je važno.

K: S tim se slažem. Suvremene feministkinje, odnosno postfeministkinje reći će da žele uzajamnost i poštivanje svoje individualne autonomije. Ako će se seks dogoditi, kažu, to treba biti uzajamni dogovor i želja dviju autonomnih ravnopravnih osoba koje su jednako odgovorne za vlastitu seksualnost i njezino izražavanje.

E: To je gotovo od riječi do riječi ono što sam čuo da govore.

K: I to je totalno sranje.

E: Sve se one zasigurno mogu pohvaliti da su prihvatile rječnik osnaženosti.

K: Lako možeš vidjeti kakvo je to sranje dok god ti je na umu prepoznavanje te nemoguće shizofrene situacije o kojoj smo već govorili.

E: Nije to tako teško vidjeti.

K: Zato što se od nje očekuje da bude istodobno seksualno slobodna i autonomna, i samosvjesna, a ipak istodobno je još svjesna stare dihotomije između “pristojne djevojke i kurve”, i zna da neke djevojke još dopuštaju da budu seksualno iskorištene zbog osnovnog nedostatka samopoštovanja, i upada u zamku te ideje da će uvijek biti viđena kao taj tip jadne lake žene.

E: Osim toga, sjetimo se da postfeministička djevojka danas zna da su muška i ženska seksualna paradigma temeljno različite.

K: Mars i Venera.

E: Točno, upravo tako, i zna da je kao žena prirodno programirana da bude plemenitija i vjernija kada je riječ o seksu i da razmišlja više u kategorijama odnosa, a ne samo u kategorijama jebanja, dakle ako jednostavno odmah pukne i pojebe te, i dalje misli da je na nekoj razini ona iskorištena.

K: To je naravno zato što je današnja postfeministička era također i današnja postmoderna era, u kojoj vjerojatno svatko zna sve o tome što se stvarno događa ispod površine svih tih semiotičkih kodova i kulturalnih ugovora, i vjerojatno svi znaju po kakvim paradigmama svi funkcioniramo, i da svi mi kao pojedinci trebamo biti kudikamo odgovorniji za svoju seksualnost, jer je sve što danas radimo neopisivo osviješteno i upućeno.

E: Dok je u isto vrijeme ona pod nevjerojatnim pravim pravcatim biološkim pritiskom da pronađe partnera i skrasi se te svije gnijezdo i rađa, pročitajte na primjer onu knjigu Pravila za osvajanje muškarca i pokušajte drugačije objasniti njezinu popularnost.

K: Stvar je u tome što se od žene danas očekuje da bude odgovorna i prema suvremenosti i prema povijesti.

E: A da ne spominjemo samu biologiju.

K: Biologija je već uključena u ono što mislim pod povijest.

E: Znači upotrebljavaš pojam povijest više u fukoovskom smislu.

K: Govorim o tome da je povijest skup svjesnih namjernih ljudskih odgovora na cijeli niz sila čiji su biologija i evolucija dio.

E: Radi se o nepodnošljivom teretu koji je na ženi.

K: Prava poanta je u tome da su zapravo te dvije odgovornosti logički nespojive.

E: Čak i ako je sama modernost povijesni fenomen, rekao bi Foucault.

K: Samo želim istaknuti da nitko ne može poštovati dva logički inkompatibilna skupa pojmljenih odgovornosti. To nema nikakve veze s poviješću, to je čista logika.

E: Osobno, krivim medije.

K: Pa, to je objašnjenje.

E: Pogledajmo shizofreni medijski diskurs na primjeru recimo Cosma – s jedne strane budi slobodna, s druge – svakako si nađi muža.

K: Rješenje je u tome da shvatimo da su današnje žene u nemogućoj situaciji u smislu shvaćanja svoje spolne odgovornosti.

E: Mogu doma donijeti slaninu mm mmm mm mm i ispržiti je u tavi mm mm mm...

K: I dakle, prirodno je da će željeti ono što bi željelo svako ljudsko biće suočeno s dva nerazrješiva suprotstavljena skupa odgovornosti. Znači, ono što će stvarno željeti je nekakav izlaz od tih odgovornosti.

E: Vrata za bijeg.

K: Psihološki govoreći.

E: Stražnji izlaz.

K: Zato se tu radi o vječnoj važnosti strasti.

E: Žele biti i odgovorne i strastvene.

K: Ne, one žele doživjeti strast tako veliku, sveprožimajuću, moćnu i neodoljivu, koja će izbrisati svaku napetost ili krivnju koju bi mogle osjetiti zato što izdaju ono što one shvaćaju kao svoju odgovornost.

E: Drugim riječima, ono što žele od muškarca je strast.

K: Žele biti srušene s nogu. Odletjeti. Biti nošene na tim krilima. Logički konflikt između njihovih odgovornosti ne može se riješiti, ali njihova svijest o tom konfliktu može.

E: Pobjeći. Ne priznati.

K: Znači da, u dubini duše, žele muškarca koji će biti tako silno strastven i moćan da će se osjećati kako nemaju izbora, kako je to što se događa veće od njih oboje, da mogu zaboraviti da čak postoji nešto takvo kao što su postfeminističke odgovornosti.

E: U dubini duše, žele biti neodgovorne.

K: Pretpostavljam da se na neki način slažem, premda ne mislim da ih za to stvarno treba kriviti, zato što ne mislim da je to nešto svjesno.

E: To je lakanovski plač nesvjesnog malog djeteta, rečeno jezikom psihologijskog žargona.

K: Mislim, to je razumljivo, zar ne? Što je više tih inkompatibilnih odgovornosti nametnuto današnjim ženama, veća je njihova nesvjesna želja za silno moćnim, strastvenim muškarcem koji može učiniti tu cijelu shizofrenu situaciju nebitnom, tako ih potpuno nadvladavši strašću da one sebi mogu dopustiti da vjeruju kako sebi nisu mogle pomoći, da seks nije stvar svjesnog izbora za koji mogu biti odgovorne, te naposljetku – ako je itko bio odgovoran – to je bio muškarac.

E: Što objašnjava – što je neka žena veća takozvana feministkinja, to ćete više pratiti uokolo nakon što s njom spavaš.

K: Nisam siguran da se s tim slažem.

E: No iz toga slijedi da će žena, što je veća feministkinja, biti zahvalnija i ovisnija nakon što si ti dojahao na svom bijelom konju oslobodivši je odgovornosti.

K: Ne slažem se s onim takozvana. Ne vjerujem da su današnje feministkinje svjesno neiskrene u svoj toj priči o samostalnosti. Kao što ne vjerujem da baš njih treba kriviti za tu užasnu shizofrenu situaciji u kojoj su se našle. Premda u dubini duše pretpostavljam da bih se trebao složiti s time da su žene povijesno loše opremljene za preuzimanje autentične odgovornosti za same sebe.

E: Je li itko vidio gdje je tu WC?

K: Mislim, čak i ako samo baciš pogled na evolucijski aspekt, morat ćeš se složiti da je određeni nedostatak autonomije-odnosno-odgovornosti bio očita genetska prednost još od vremena primitivnih ljudskih ženki, jer je slab osjećaj autonomije tjerao primitivnu ženu prema primitivnom muškarcu kako bi osigurale hranu i zaštitu.

E: Dok bi autonomnija, muškobanjasta žena lovila sama, zapravo se natječući s muškarcima za hranu.

K: No stvar je u tome se radilo o manje samodovoljnim, manje autonomnim ženama koje su nalazile partnere i rađale.

E: I podizale potomstvo.

K: I tako obnavljale vrstu.

E: Prirodna selekcija ide u prilog onima koje su nalazile partnere umjesto da idu u lov. Mislim, koliko si vidio špiljskih crteža koji prikazuju žene-lovce?

K: Povijesno, vjerojatno bismo trebali primijetiti da kada pod navodnicima slaba žena nađe partnera i rodi, često pokazuje veličanstven smisao za odgovornost kada su u pitanju njezini potomci. Nije da žene nisu sposobne biti odgovorne. Ne govorim o tome.

E: One su izvrsne majke.

K: Tu govorimo o neudanim odraslim ženama koje još nisu rodile , njihovoj genetskoj-odnosno-povijesnoj sposobnosti za autonomiju, kao što je odgovornost za samu sebe, u njihovu općenju sa muškarcima.

E: Evolucija im je to oduzela. Pogledaj časopise. Pogledaj ljubavne romane.

K: Ukratko, suvremena žena želi muškarca koji ima i strastvenu osjećajnost i deduktivnu sposobnost da raspozna kako su sve njezine izjave o autonomiji zapravo očajnički vapaji u zbrci te shizofrene situacije.

E: Sve to žele. Samo to ne mogu reći.

K: Kada kažu “Ja sam samosvojna”. “Ne trebam muškarca”, “Odgovorna sam za vlastitu seksualnost” zapravo vam govore upravo ono što žele da učiniš da to zaborave.

E: Žele biti spašene.

K: Na jednoj razini žele da se iskreno složite i poštuješ to što govore, a na drugoj, dubljoj razini, da prepoznaš kako je to totalno sranje i da dojašeš na svom bijelom konju i preplaviš ih strašću, kao što to čine muškarci od pamtivijeka.

E: Zato ne smiješ doslovce shvatiti ono što govore ili ćeš poludjeti.

K: U osnovi to je još razrađeni semiotički kod, s novim postmodernim idejama autonomije i odgovornosti koji su zamijenili stare ideje viteštva i udvaranja.

E: Stvarno moram tamo gdje i kralj ide pješice.

K: Jedini način da se ne izgubite u tom kodu je pristupiti cijelom problemu logički. Što ona doista govori?

E: Ne ne znači da, ali ne znači ni ne.

K: Hoću reći, sposobnost logike je ono što nas razlikuje od životinja.

E: Bez uvrede, ali logika baš i nije ženska jača strana.

K: Premda, ako je cijela seksualna situacija nelogična, teško da ima smisla kriviti današnju ženu zato što je slaba u logici ili zato što neprestance šalje paradoksalne signale.

E: Drugim riječima, one nisu odgovorne za to što su neodgovorne, kako bi rekao K.

K: Kažem da je zeznuto i teško, ali ako mućneš glavom nije nemoguće.

E: Jer, razmisli o sljedećem: da je stvarno nemoguće, što bi onda bilo s cijelom vrstom?

K: Život uvijek nađe rješenje.

S engleskoga prevela Sanja Kovačević.

Ulomak iz autorove zbirke priča Brief Interviews with Hideous Men, Back Bay Books, 2000.