Strategija Europske unije za jačanje kulturnih industrija

U redovitoj nedjeljnoj emisiji Sedam dana glazbe Trećeg programa Hrvatskog radija, posvećenoj prikazu klasičnih glazbenih izvedbi u proteklom tjednu i najavi novih u slijedećem tjednu, istaknuto je da je u programu Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog od 24. veljače do 3. ožujka samo jedan koncert ozbiljne glazbe (na programu su bili Dutilleux i Bruckner). Ta konstatacija nametnula mi je pitanje hoće li život klasične glazbe, koji se odvija znatnim dijelom u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog krenuti u novoj sezoni putem “lakših” programa, što neki opravdavaju i tumače “potrebom privlačenja šireg kruga ljudi”. Dodajmo tome da se emisija klasične glazbe svakog ponedjeljka na prvom programu HTV-a daje oko ponoći (a dragocjena razmišljanja maestra Milana Horvata jednog ponedjeljka išla su u utorak, to jest u dva u noći), te nju ni najuporniji ne mogu dočekati. Sve se to zbiva u vrijeme kada Njemačka, predsjedateljica Europske unije, ističe važnost klasične glazbe i izjavljuje na nedavno održanoj ministarskoj konferenciji da “svijet njemačke muzike ima impresivnu klasičnu tradiciju i bogatstvo stvaralačkih potencijala”.

Inicijativa: Glazba

U okviru njemačkog predsjedanja, u Berlinu je 12. i 13. veljače 2007. održan neformalni skup europskih ministara kulture i medija koji su raspravljali o dvije teme: modernizaciji direktive koja se odnosi na televiziju i glazbi. Direktiva o Televiziji bez granica koja je stupila na snagu 1989. i uspostavila europske minimalne standarde, obuhvaća samo televiziju, ali je tehnološki napredak, osobito pojava velikog broja novih audiovizualnih medijskih usluga, navela Europsku komisiju da u prosincu 2005. iznese prijedlog o modernizaciji Direktive o Televiziji bez granica. Prijedlog je da se umjesto postojećeg unutarnjeg televizijskog tržišta, uspostavi unutarnje tržište za (sve) audiovizualne medijske usluge, a nakon rasprava na razini Europskog parlamenta i Vijeća ministara koje su se odvijale u 2006., formalni sastanak o prihvaćanju prijedloga predviđen je u svibnju 2007.

Na istom sastanku, druga tema za raspravu bila je glazba. Njemački prijedlog pod nazivom: Inicijativa: Glazba težio je za isticanjem glazbe kao dijela ekonomije kulture i moćne kulturne industrije. S obzirom na procese globalizacije i digitizacije, njezina uloga u budućnosti bit će još značajnija. To, međutim, zahtijeva promjene u glazbenom sektoru. Inicijativa: Glazba zasniva se na tri stupa koji omogućuju međusobno povezivanje i ispreplitanje aktivnosti: promicanje mladih ljudi (njihovih glazbenih dostignuća, gostovanja, predstavljanja na Internetu), integriranje ljudi iz imigrantskih sredina, te jačanje izvoza, odnosno predstavljanje i distribucija glazbe u inozemstvu kao značajnog dijela kulturne suradnje. Ministri kulture i medija složili su se o važnosti buduće zajedničke strategije za promicanje i razvoj kulturnih industrija u sljedećim godinama, a činjenica da je rasprava bila posvećena glazbi, ukazuje na značenje koje se daje ovom stvaralačkom području.

Iskustvo Venezuele

U svijetu se održava niz skupova koji raspravljaju o klasičnoj glazbi. Sredinom veljače sastali su se u Parizu i direktori vodećih opernih kuća da razmotre budućnost opere u 21. stoljeću. A lekciju iz ozbiljne muzike, piše The Washington Post, daje tridesetogodišnje iskustvo Venezuele. U toj zemlji postoji ambiciozan, službeni program kojim se želi pobuditi ljubav djece, osobito iz siromašnih sredina, prema klasičnoj glazbi, pa moto programa glasi: “Klasična glazba motivira učenike”. Mnogi od njih danas sviraju u najprestižnijim orkestrima u svijetu, na primjer Gustavo Dudamel dirigirao je orkestrima u Berlinu, Izraelu i Los Angelesu, kontrabas Edicson Ruiz sa sedamnaest godina postao je najmlađi član Berlinske filharmonije. U okviru programa oko 250.000 djece uči glazbu u glazbenim centrima, a njihovo glazbeno obrazovanje postalo je međunarodni model i potaklo koncipiranje sličnih programa u desetak zemalja Latinske Amerike.

Stoga, nije doista potrebno prelaziti na “lakše programe” da bi se privukla publika. Treba samo klasičnoj glazbi dati dostojno mjesto koje joj pripada, osobito u obrazovnom procesu. A publika će već znati ocijeniti istinske vrijednosti. Kao što kaže mali Venezuelac: “Glazba nas prenosi u drukčiji svijet, svijet sreće i emocija”.