Strategija za stvaralačku Europu

Nedavno je Europska komisija objavila opsežnu studiju koja je sredinom studenog predstavljena europskim ministrima kulture pod naslovom Ekonomija kulture u Europi (Economy of Culture in Europe, European Commission, Directorate-General for Education and Culture, 355 str.). U vrijeme kada se finaliziraju europske regionalne politike, ova studija pozicionira ulogu kulture u regionalnom razvoju i razvoju gradova. U studiji se analizira doprinos kulturnog i umjetničkog sektora europskom rastu i koheziji, važnost tog sektora za europsku ekonomiju i naglašavaju njegovi veliki potencijali u otvaranju novih radnih mjesta, odnosno većem i kvalitetnijem zapošljavanju. Predstavljajući studiju, Jan Figel, povjerenik Europske komisije za obrazovanje, informiranje, kulturu i višejezičnost, istaknuo je doprinos kulture i umjetnosti u zapošljavanju, inovaciji i socioekonomskom razvoju Europske unije, njezinih regija i gradova: “Sektor kulture je glavni pokretač stvaralaštva, a stvaralaštvo je osnovica društvene i ekonomske inovacije. Uvjeren sam da kultura i umjetnost predstavljaju dinamički ekonomski i društveni faktor u službi snažnijeg rasta i zapošljavanja”.

Neposredni i posredni doprinosi sektora kulture

Iz obilja podataka koje donosi studija, dovoljno je izdvojiti nekoliko koji ukazuju na moć kulture. S 5,8 milijuna zaposlenih u 2004., sektor kulture zapošljava više ljudi od cjelokupnog aktivnog stanovništva Grčke i Irske zajedno. Sektor kulture predstavlja 2,6% bruto nacionalnog proizvoda Europske unije u 2003., a iskazuje stope rasta koje su više od prosjeka drugih sektora u ekonomiji (na primjer, kemijska industrija – 2,3%). U razdoblju od 1999. do 2003. rast sektora kulture bio je za 12,3% viši od rasta europske ekonomije općenito. Dok se ukupna zaposlenost u Europskoj uniji smanjivala u razdoblju 2002.-2004., zaposlenost u kulturi je rasla (+1,85%) u istom razdoblju. Studija, međutim, ne obuhvaća samo neposredne doprinose sektora kulture (bruto proizvod, rast, zapošljavanje), nego i posredne (međuovisnost kulturnog i stvaralačkog sektora i sektora novih komunikacijskih i informacijskih tehnologija, gdje je osobito zanimljivo pitanje kako digitalna tehnologija radikalno transformira proizvodnju, distribuciju i uporabu kulturnih sadržaja, zatim međuovisnost kulture i regionalnog razvoja itd.).

U zaključnom dijelu studije naglašava se da je u razvijanju koherentne strategije za stvaralačku Europu potrebno uspostaviti interakciju između promicanja inovacija i jačanja stvaralaštva, odnosno učiniti kulturu i stvaralaštvo prioritetom Europske unije. Formuliran je niz preporuka, među kojima treba prvenstveno navesti studioznije sakupljanje (statističkih) podataka o važnosti kulturnog sektora u Europi (metode mjerenja i motrenja); uključivanje kulturnog i stvaralačkog sektora u Lisabonsku strategiju, odnosno puni doprinos realizaciji strategijskih ciljeva iz Lisabona, intenzivnijom uporabom europskih programa, promicanjem stvaralaštva i korištenjem novih tehnologija; veće ulaganje u kulturne industrije; uključivanje kulturne dimenzije u sporazume o međunarodnoj suradnji koji se sklapaju između Europske unije i trećih zemalja s potporom kulturnoj raznolikosti; provedba strukturne reforme u okviru Europske komisije u smislu bolje koordinacije aktivnosti i politika koje utječu na sektor kulture i stvaralaštva.

Uloga kulture u definiranju prioritetnih razvojnih pravaca

O nalazima studije raspravljat će se na sastanku na vrhu EU-a, koji će se održati u Lisabonu u proljeće 2007., ali će se također koristiti i u izradi priloga o ulozi kulture u Europi koji treba biti prihvaćen slijedeće godine. Studija je odmah privukla pozornost mnogih europskih institucija, te je tako Udruga za europski i međunarodni kulturni razvoj (Association pour le Développement Culturel Européen et International – ADCEI) u svojem, nedavno pokrenutom biltenu eEurope Culture(s) postavila niz pitanja: Zašto je kultura odsutna ili isključena, kada treba definirati prioritetne razvojne pravce? Zašto kultura ne bi imala svoje mjesto uz istraživanja, nove tehnologije, turizam, kao osnovni element razvoja u politikama europskih regija i gradova? Zašto će buduća europska sredstva regionalnog razvoja – strukturni fondovi – moći tek marginalno (ili uopće neće moći) poduprijeti kulturni razvoj? Zašto se kulturnim radnicima ne daje mjesto u društvu koje su visoko zaslužili, kao i sredstva kojima mogu realizirati svoje aktivnosti koje tada potiču novu zaposlenost, stvaraju novo bogatstvo?

U vrijeme kada u pristupnim pregovorima (otvaramo i) zatvaramo poglavlje o obrazovanju i kulturi, za našu kulturnu sredinu ova studija postaje još zanimljivija. Ona doista potiče neka pitanja o kojima bismo, kao zemlja pristupnica Europskoj uniji, morali voditi brigu.