Kultni grafički roman Alana Moorea namijenjen je pojedincima koji žele aktivno i konstruktivno živjeti, donositi samostalne odluke i ostaviti iza sebe trag
Alan Moore, V kao Vendetta, Fibra, 2014. (Preveo Darko Macan)
U mirnodopskim uvjetima prevladava zatupljujući konformizam. Ako je nitko i ništa ne sputava u ustaljenim navikama, uravnotežena jedinka nastoji što mirnije preživljavati. No spokojnih pojedinaca zapravo i nema previše – njih u svakom pogledu nadjačava glasna i nespokojna masa voajera koja rado zabada nos u tuđe probleme, najčešće iz puke dosade. Naravno, svima njima upravljaju neuljudni moćnici koji zbog emocionalnog ili tjelesnog nedostatka rado vladaju. Većinu moćnika vodi bolesna potreba za upravljanjem jer im osjećaj moći pruža varljivi osjećaj unutarnjega zadovoljstva, a ujedno imaju i financijske koristi jer se čitav njihov rad svodi na vlastiti džep. Malobrojni moćnici bez kalkuliranja djeluju za dobrobit svih, jer to izaziva osmijeh moćnika i zgražanje mase.
PJ Harvey pokazala je još jednom svoju unutarnju moć snimivši album Let England Shake (2011.); uputila je dobronamjernu kritiku vanjske i unutarnje politike Engleske. Mogla se prepustiti blagodatima konformizma i snimati klasične ljubavne pjesmuljke, no već se iz njezinog prvog albuma Dry (1992.) moglo naslutiti kako Polly Jean Harvey nije tip osobnosti koja se daje obmanjivati sladunjavim pričinima, već autorica čija promišljanja nadmašuju osobne interese. Album Let England Shake prodrmao je misleći dio engleskog (i ostalog) slušateljstva, a neke je usnule pojedince zasigurno prodrmao i izvukao iz poduže intelektualne i emocionalne kome. I grafički roman V kao Vendetta scenarista (Fibra, 2014.) Alana Moorea (1953.) i crtača Davida Lloyda (1950.) također ima funkciju literarno-likovnog drmeža. Objavljivan od ožujka 1982. do svibnja 1989. – najprije u časopisu Warrior, a kasnije pod izdavačkom kućom DC Comics – grafički roman V kao Vendetta nastajao je u nesigurnim političkim uvjetima. Hladni rat između Amerikanaca i Rusa nije jenjavao, rasle su tenzije između istočnonjemačke i zapadnonjemačke vlasti, a Velika Britanija, koja je u to vrijeme vođena konzervativnom rukom Margaret Thatcher (1925. – 2013.), suočavala se s inflacijom i visokom stopom nezaposlenosti. Svako malo bi mediji nagovijestili Treći svjetski rat, što bi poprilično zabrinulo dio javnosti koja je dobro pamtila strahote Drugog svjetskog rata. Desničarske struje dobivale su zbog sve brojnijih imigranata na snazi diljem Europe, budio se uspavani div razornog naci(onali)zma koji je kasnije, pod plaštom demokracije, stvorio nove, posilne državice.
Okretan, okrutan, obrazovan, organiziran Društvene prilike osamedesetih godina 20. stoljeća nisu ulijevale nadu u bolje prekosutra, već su ukazivale na skori dolazak naizgled tolerantnijih oblika totalitarizama – materijala za stvaranje priče kao što je V kao Vendetta bilo je i previše. Moore nije morao gubiti vrijeme na traženje ideja jer je bio okružen motivima. Radnja grafičke novele smještena je u blisku budućnost – devedesete godine 20. stoljeća. U središtu priče je "V", misteriozni revolucionar koji nosi masku Guya Fawkesa1. "V" je okretan i obrazovan, okrutan i organiziran. Ispravlja socijalnu nepravdu u antiutopijskom društvu, a ujedno provodi i osobnu osvetu nad pojedinim pripadnicima ugnjetavačke vlasti. Opozicija i manjinske skupine (imigranti, muslimani, homoseksualci,...) ugroženi su i nepoželjni, pripadnici istih i neistomišljenici smješteni su u koncentracijske logore. Društvo je kontrolirano i snažno obilježeno puritanizmom, uveden je policijski sat. Evey Hammond, mlada i neiskusna pripadnica radničke klase, zatečena je na ulici u nezgodno vrijeme i uhvaćena od strane organa reda. Pripadnici reda propisno bi narušili njezino tijelo i um da se nije pojavio "V" koji je spašava i uzima pod svoje okrilje te radi na njezinom mentalnom osvještavanju.
"V"djeluje kao pojedinac, nema iza sebe uvježbanu vojsku sljedbenika. Moore time kao da poručuje kako je cjelovita evolucija i revolucija – revolucionarna evolucija i evolucionarna revolucija – moguća najprije u pojedincu. Emma Goldman (1869. – 1940.) ustvrdila je kako "društvo može postati slobodno samo ako su pojedinci slobodni, jer njihovi slobodni napori čine društvo". Moore na primjeru "V"-a pokazuje kako sloboda zahtijeva radikalne poteze i diskutabilne metode koje neće odobriti ni manjina, a kamoli većina. No nije "V" još jedan zatucani nezadovoljnik sistemom koji se laća nasilnih metoda, već vrsni poznavatelj sistema: "Nezadovoljni red rađa nezadovoljstvo koje je majka nereda, roditelj giljotine. Autoritativna društva su poput sinkroniziranoga klizanja. Složena, mehanički precizna i, iznad svega, nestabilna. Ispod krhke kore uljudbe vrije hladan kaos, a na nekim je mjestima led podmuklo tanak".
V kao Vendetta suvremeni je ep, uznemirujuće štivo koje ne krasi bez razloga etiketa "za odrasle čitatelje" (doživjelo je i istoimenu ekranizaciju – V for Vendetta, James McTeigue, 2006.). Uznemirujuće je jer se čitatelj može zapitati na kojoj strani zapravo stoji, u kojoj je mjeri (ne)svjesno zagnjurio u ideološkim vodama, koja je cijena slobode i što donosi robovanje ustaljenim navikama. Mooreov ep protkan je idejama anarhizma, propagira društvo bez vlasti, ali ipak na dosta problematičan način. Naime, Mooreov protagonist bori se protiv terorizma terorističkim metodama, stereotipno prikazujući pripadnike anarhizma. Na početku eseja Komunistički anarhizam Johann Moar piše o krivim predodžbama: "U svakom džepu jedna bomba, napunjena dinamitom, smrtonosni bodež u jednoj, baklja palikuće u drugoj – tako protivnik anarhizma zamišlja anarhista". Mooreov ep nedvojbeno izaziva reakciju, ali i poziva na akciju – čitatelj bi mogao pomisliti kako su sve revolucije nasilne te da anarhizam propagira društvo bez reda.
U knjizi Evolucija, revolucija i anarhistički ideal Élisée Reclus (1830. – 1905.) primjećuje kako "…onaj koji zamišlja razliku između evolucije i revolucije kao razliku između mira i rata, blagosti i nasilja, samo dokazuje svoje neznanje. Revolucije se mogu odvijati mirno, nakon kakve nagle promjene koja je unijela preokret u interese pojedinih društvenih skupina; jednako tako evolucije mogu biti naporne, protkane ratovima i progonima". (Bezvlašće je, ni uz najbolje obrazovanje, nemoguće – većina će uvijek tražiti i pronalaziti sigurnost u podređenim ulogama jer one zahtijevaju manju dozu odgovornosti. Promjene su moguće na mikrorazini, tj. na obiteljskom planu. Višestoljetna ukalupljenost, društvena uvjetovanost i radničko ropstvo ne nestaje preko noći i bilo bi iluzorno očekivati kako će V kao Vendetta promijeniti masu ovaca. Osvijestit će nekolicinu sitnih pastira, a vladare će i dalje voditi isti destruktivni oblik infantilnosti, neutaživa žeđ za kontrolom drugih i potiranjem Drugih.
Od pojedinca pojedincima Revolucionarne unutarnje evolucije golemih razmjera krasi kratak vijek trajanja. Sebičnost je utisnuta u temelje čovjekove osobnosti; pojedinac uvijek želi više nego što mu je uistinu potrebno, smatra da zaslužuje više nego što posjeduje. Najplemenitiji propagator različitosti i društvene jednakosti može postati ugnjetavač ("bolje je ako se nalazimo među progonjenima, nego među progoniteljima", naglasio je svojedobno Kiš). Na Mooreovo će se djelo pozivati mnogi elitisti, uz njega će smjelo pozirati slatkorječivi boboisti i kolibristi, koristit će ga za osobne potrebe i socijaldemokrati i konzervativci, što će reći da će doživjeti sudbinu Nazarećaninovih riječi kojima se služe promućurni duhovnjaci i svjetovnjaci dok nastoje zadržati staru te pridobiti novu publiku. Horde polupismenih, koje predvode ridikuli sumnjivih namjera, neće trošiti vrijeme na proučavanje Mooreovog epa u kojem bi se mogli prepoznati kao inertni sužnji blještave tehnokracije. V kao Vendetta namijenjena je mislećim pojedincima koji žele aktivno i konstruktivno živjeti, donositi samostalne odluke i ostaviti iza sebe trag. Nakon što se pročita taj grafički roman, može se zaključiti da masovne nakane redovno jesu jače od pojedinčevih, no trag pojedinca, naročito onaj (na)pisani kao što je V, ostaje za neke druge pojedince što će se pojaviti u nadolazećim generacijama.
Bilješke:
1 Guy Fawkes (1570. – 1606.), katolički časnik Kraljevine Engleske koji je 5. studenog 1605. pokušao izvršiti atentat na engleskog kralja Jakova I.