Struja na govna

Aachi & Ssipak drugi je animirani film koji je ove godine bio prikazan na Fantasia film festivalu u Montrealu. Riječ je o korejskom filmu koji je, usprkos nasilju i urbanoj distopiji, miljama daleko od Tekkona Kinkreeta koji je otvorio Festival ili drugih korejskih uradaka kao što su Sky Blue ili My Beautiful Girl, Mari. Za razliku od tih filmova, koji se bave nekom vrstom introspekcije, Aachi & Ssipak je posve besramna komedija koja se potpuno temelji na glupostima. (Stoga bi mu mjerilo morao biti korejski crtić Doggy Poo).

Dakle: radnja je smještena u budućnost u kojoj svijet energiju crpi iz ljudskih fekalija. Svim je ljudima u anus implantiran identifikacijski prsten, pa svaki put kad odu u kupaonicu bivaju nagrađeni čokoladnim prutićem s voćnim punjenjem – mljac – i, kao, slučajno, sladoledima na štapiću koji izazivaju ovisnost. Plavi mutanti pod vodstvom mišićava, ispirsana mesije s dreadlocksima u tolikoj su mjeri pljačkali pošiljke čokoladnih prutića u Govnogradu da je fašistički gradski lider s uznemirujuće lutkastom facom jednom ludom znanstveniku naredio da od leševa napravi super-kiborga koji će se boriti protiv njih. U međuvremenu, Aachi i Ssipak, dva mala kradljivca čokoladnih prutića, upadaju u frku zahvaljujući njihovu beskorisnu suradniku, producentu pornića Jimmyju, koji sanja o tome da postane autor ozbiljnih filmova. Dok se Jimmy osvećuje, oni upoznaju seksi Betsy, a Ssipak se zaljubljuje u nju na prvi pogled; Betsy postaje macguffin cijeloga filma kada joj na silu u anus implantiraju novi prsten koji proizvodi gomile čokoladnih prutića kadgod obavi nuždu, što nadalje komplicira cijelu situaciju do te mjere da svi nekoga pokušavaju uhvatiti i/ili ubiti, ujedno želeći ščepati Betsy kao glavnu nagradu.

A najbitnije jest: u ovom trenutku razboriti bi ljudi bez sumnje odmahnuli glavom u čuđenju te odšetali. Ujedno bi propustili jedan od najsmješnijih i dobro napravljenih animiranih filmova koje sam gledao ove godine. Nakon što smo pogledali film, Kino Kid je to dobro sročila rekavši “To je to što jest” – kazala je to ne sliježući ramenima i mrmljajući “Ah, što se tu može”. Time je zapravo htjela reći da je u prvih deset minuta filma, između eksplozije i potjere autima/pucnjave, odmah jasno o kakvoj je priči riječ. A kad se ustanovi na čemu se temelji priča (svijet pokreću govna!), nema potrebe za traženjem gross-out šala ili ljigavim zvučnim efektima; to je samo dio svijeta, počevši od reklamiranja. (Naravno, reklame o sretnim zajednicama koje zajedno kenjaju apsurdne su, no jesu li apsurdnije od animiranih marširajućih cigareta ili mašućih tabli naftne kompanije Esso? Ne, doista.)

Na stranu skatologija, Aachi & Ssipak ujedno je nemilosrdan akcijski film koji istodobno uspijeva biti ultranasilan (oni plavi mutanti izazivaju izvrsne eksplozije – a tijela ne plutaju) i u maniri crtića. Ako bacite pogled na službenu web stranicu filma, vidjet ćete što mislim. Čak i kada se kiborg obračunava s mutantima s tolikim žarom i stilom koji bi izazvao ljubomoru svih Terminatora, njegovo tijelo i oprema spljošti se i širi kao što to i očekujemo od šaljivih crtića. A dodatne bodove dajem redatelju/scenaristu Jo Beom-jinu zato što je u film ubacio raznorazne interne šale koje su doista smiješne same po sebi i ne privlače pozornost na sebe (u tome i jest stvar, s iznimkom Jimmyjeva ispada u Jiffybaru kad se predozirao). Ako ste gledali Krstaricu Potemkin vrisnut ćete zbog duge improvizacije u sekvenci stepenica u Odesi, no ako niste, i dalje je smiješno i uzbudljivo samo po sebi.

Što se dizajna i animacije tiče, Aachi & Ssipak je i dosljedan i ambiciozan. U tom je prljavom, gnjilom svijetu sve vizualno ujednačeno, a film je prepun dinamičke kompozicije, animiranih pokreta kamere i brzog, ali jasnog nastajanja crtića koje je posljednja četiri desetljeća mnoge ljude privlačilo animaciji.

Na jednom od mnogih plakata ovoga filma stoji kako je u njemu prikazana “dvodimenzionalna otkačena akcija u fantastičnom trodimenzionalnom svijetu!” Točno je da u filmu ima i trodimenzionalnosti, a ona je, s dvije-tri zanemarive iznimke, sasvim dobro integrirana u njega. Budući da sam film (zasad) gledao samo jedanput, pretpostavljam da su trodimenzionalni digitalni alati uglavnom korišteni za sve sto je bilo prezamršeno za crtanje rukom, no redatelj je “prezamršenu granicu” postavio odveć visoko. Rezultat je to da dobivamo dojam određene pretjeranosti, ponekad živahnosti, ponekad elastičnosti tijekom akcijskih sekvenci, umjesto doslovnog pokreta i brzine. (Stoga bih uvijek scene svemirskih borbi u Macrossu pretpostavio onimau Robotech: The Shadow Chronicles.)

Osvježava činjenica da sadržaj filmaše nije ulijenio ili učinio odveć zadovoljnima u njihovoj subverzivnosti. Priča Aachija & Ssipaka i njihova animacija zajedno čine čvrst, zabavan akcijski film. Ne znam postoji li mogućnost da se film pojavi na tržištu za kućnu upotrebu, no, srećom, korejski DVD ima engleske titlove.

S engleskoga prevela Gioia-Ana Ulrich.

Objavljeno na web-stranici www.fpsmagazine.com/blog/2007/07/aachi-ssipak.php