Strukture u žitnim poljima

Listajući knjige, kataloge tih izložaba, osvrte u revijama i materijale posvećene međunarodnom pokretu Nove tendencije (NT), čije su izložbe nakratko Zagreb upisale na europski kulturni zemljovid, na fotografijama dokumentarna karaktera uočit ćemo gotovo sustavno pojavljivanje lika tada mladog arhitekta Ivana Čižmeka koji je očito – očituje to i neskrivan ushit na njegovu licu – bio pasioniranim pratiteljem aktivnosti NT-a, a 1965., očaran tom manifestacijom, za trajanja susreta novotendencijaša u dvorcu Draškovića u Brezovici, čak podastire i prijedlog zastave NT-a.

Prva izložba NT-a prvi put je na jednom mjestu predstavila rezultate nove umjetničke prakse, oblikovne prakse obnovljenih umjetničkih raspoloženja poslije iscrpljenja informela, i zato je bila neobično zanimljiva. Iako u Zagrebu, pa ni u cijeloj Hrvatskoj, na početku šezdesetih godina nije djelovao ni jedan autor koji je stvarao djela koja su utjelovljivala konstitutivne elemente produkcije što su ih namjeravale promicati i afirmirati izložbe NT-a, primjerice kinetičnost, luminokinetičnost i programiranu umjetnost, već na prvoj izložbi NT-a organizator je uvrstio i djela nekolicine domaćih autora, a na trećoj i Čižmekove radove.

Uoči prve izložbe NT-a Čižmek je na početku karijere – kao arhitekt i likovni umjetnik – razapet između tih dviju vokacija i dvaju izričaja, ali između tih dviju praksa kod njega istodobno postoji i snažna pomirujuća korelacija. Kao likovnjak zaokupljen je vizualnim istraživanjima, vrtnjom i konstrukcijama u prostoru, a kao arhitekt od 1961. do 1963. uposlen je kao pomoćno nastavno osoblje na Katedri za crtanje i likovni odgoj zagrebačkoga Arhitektonskog fakulteta, a od 1961. do 1964. godine djeluje i u ateljeu A. Albinija.

Na trećoj izložbi pokreta, tada nazvanoj Nova tendencija 3, pod radnim nazivom Divulgacija primjeraka istraživanja vizualne percepcije uvrštena su i dva Čižmekova rada, Struktura I i Struktura II, crteži tušem, djelić njegove obilate novotendencijaške produkcije koja je mahom ostala u zanimljivim skicama, dakle nerealizirana, čemu treba pridodati i brojne bilješke što ih je dugo i pomno, s mnogo akribije vodio, sačuvane u posebnoj bilježnici.

Priroda umjetničkog mišljenja

Čižmekov materijal nedvojbeno korespondira i s kvintesencijom novotendencijaškog pokreta, s temeljnim ideološkim intencijama i motivacijama NT-a, da se “drži” izvjesne jezične i ideološke novotendecijaške matrice, personalnog, jezičnog i idejnog pristupa. U prvom planu Čižmekovih nastojanja je spoznaja da umjetnost treba odgovarati pitanjima, izazovima, iskušenjima, problemima i nadasve potrebama vremena, te da umjetnička proizvodnja treba omogućiti potpunu društvenu i kulturnu promjenu u svom miljeu.

Neporecivo je i to da se Čižmekova likovna produkcija, formalno gledano, u svim bitnim točkama, prerogativima, premisama i parametrima poklapa s novotendencijaškom produkcijom, posebice usporedimo li te skice i bilježnice s Arganovom definicijom novotendencijaške produkcije. Argan, naime, tvrdi, što opetuje i u katalogu NT 3, da su to djela koja se ostvaruju oslanjanjem na geometrijske oblike, operiraju s numeričkim nizovima i sva su ostvarena od suvremenih, industrijskih materijala.

I Čižmekovim naporima imanentno je novo shvaćanje umjetnosti – ustrajavanje na optičko-perceptivnim problemima, optičkom istraživanju površine, strukture i objekta, matematičkim načelima, egzaktnim oblicima, istraživanju, unutarnjeg dinamizma djela, dimenziji prostora, aktivnom sudjelovanju perceptora u percepciji djela, novim materijalima u konačnoj realizaciji uratka... Tematika djela potpuno je transparentna, nije ju teško percipirati niti na odgovarajući način shvatiti, “što znači da se iz prirode umjetničkog mišljenja svjesno odstranjuju svi ekspresivni i subjektivni momenti” (Jerko Denegri).

I tu se vizualno polje uspostavlja određenim matematičkim operacijama, s propozicijama koje autor sam određuje, primjerice kao mjesto početka, nakon čega slijedi operacija ponavljanja, ali se ono redovito događa s određenim pomacima – u koraku, rotaciji i u drugim slikovnim operacijama. Čižmek je u oba rada obavio sva istraživanja s određenim setom propozicija, a u skicama ima i istraživanja koja hrabro kroče prema trodimenzionalnim objektima.

Čižmekov napor poklapa se s novotendencijaškim, danas možemo reći, utopističkim zanosima i motivacijama da se u svakoj konkretnoj sredini inaugurira novo poimanje umjetnosti u skladu ne samo s tehnološkim iznašašćima, nego najvećma s naprecima u društvu i politici, tj. da bi umjetnost trebala pomoći u kreiranju novog svijeta, u kojemu bi – u idealnom skladu – funkcionirali znanost, kultura, umjetnost, socijalna svakodnevica i međuljudski odnosi.

Iako je pokret NT već 1965. u krizi, on kao pokret općenito i izložba Nova tendencija 3, na kojoj sudjeluje, ostavili su dubok, sudbonosan trag na Čižmekovu umjetničku praksu, tijekom koje je slijedio avangardna načela, naravno onakva kakvim ih je on doživio, koja je držao svojim prirodnim stanjem. NT je ostavio dirljiv trag na sav njegov kasniji rad, opredjeljenja, stvaralačke kriterije, koji su uvijek i nepovredivo i beskompromisno – unatoč tomu što je informacija o tome što se zbiva u svijetu tada bila oskudna – ostali europski.

Europski kriteriji, što god se činilo i poduzimalo, na kojima je ustrajavao radeći 1964. i 1965. kao stručni suradnik u zagrebačkom Centru za industrijsko oblikovanje i kao dizajner postava izložbi u Galeriji suvremene umjetnosti i nadasve u Galeriji Studentskog centra, tada fokusnoj točki predstavljanja novoga likovnog izričaja u Zagrebu, postali su njegova utopistička fiksacija, nešto o čemu je sanjao, dio iluzija o svijetu u koji je tek nakratko, turistički, provirio.

Papir i tuš kao arhitektonski alati

U NT-u, koje su njegov civilizacijski i kulturni izbor, Čižmek prepoznaje i prihvaća njihov izrazit i naglašen internacionalizam, a u susretu s radovima i samim autorima NT raste njegov osjećaj potpunog pripadništva svijetu.

Zahvaljujući NT-u Čižmek se duhovno i psihološki otvara i u sebi nadasve potvrđuje od prije utjelovljeno optimističko raspoloženje da Istok može sustići zapadni svijet.

Kodovi novotendencijaškog ponašanja nisu uočljivi samo u Čižmekovoj slikarskoj produkciji – na nekoliko slika, pregršti skica i bilježnici novotendecijaških razmišljanja – nego ih je lako prepoznati i u Čižmekovim arhitektonskim naporima. Tu su također utjelovljeni duh vremena, istraživački duh, stvaralačka metoda, veza/spoj između likovne i arhitektonske produkcije, što je i u Čižmekovu likovnom radu formalno naglašeno uporabom isključivo arhitektonskog alata, papira i tuša, bez pikturalnosti, što je istodobno bilo i u duhu NT-a. Čižmekovi su projekti morfološki pripadali novoj arhitekturi, među ostalim i zato što su ostvareni u geometrijskom kodu, nizovima i u novim industrijskim materijalima.

Čižmekova je umjetnička inicijacija išla kroz NT. Mlad, sposoban i ambiciozan arhitekt, s neskrivanim umjetničkim ambicijama, oduvijek je želio ući u europske tokove i ravnopravno sudjelovati u njima, a upravo mu je NT bio medij koji će mu olakšati ostvarivanje visokih ambicija.

Čižmeku je sudjelovanje na izložbi NT 3 i doslovce bila ulaznica za Europu, Pariz, u koji je, s preporukama svojih zagrebačkih profesora i sudionika izložbe, kao arhitekt, slikovito rečeno sa svojim novotendencijaškim portfolijom i Brechtovim pjesmama u ruci, tražio posla u pariškim atelijerima koji su već tada stvarali modernu europsku arhitekturu, drukčiju od one kojoj je Čižmek hrlio i koja mu se iz zagrebačke perspektive činila najvažnijom.

Skice sačuvane u toj bilježnici Čižmek tijekom devedesetih sporadično, u grafičkom mediju, pretvara u vremenski zakašnjele, ali stalno atraktivne remakeove, koji očituju da je Čižmekov novotendencijaški opus uistinu dijete duha tog vremena i autentično korespondira s njim i da je nošen umjetničkim vrijednostima, težnjama, umjetničkim idealima, motivacijama, problemskim inovacijama, ideološkim entuzijazmom i utopijama burne epohe, a produkcije mu odiše duhom, jezičnom i ideološkom matricom, plastičkim problemima svoga prevratničkog vremena te oblikovnom praksom, prerogativima i premisama NT-a.

Igra vibrantnih polja

Međutim, u novom tisućljeću Čižmek se emancipira od obveza i ograničenja što ih mu je stvarala odanost tradiciji i ostavštini NT-a. Zacijelo ga je vodila i svijest da je naslijeđe NT-a nepristupačno i strano današnjem receptoru, zadojenom novim ideologijama, koje zatiru utopiju novotendencijaša da svojim naporima utiru put prema novome, racionalističkom, boljem svijetu, čiji se boljitak trebao transformirati i transferirati znanjem. Od te se sad već povijesne “bagaže” Čižmek emancipira i uporabom računala (i računalnim sustavima) kao danas nezaobilaznog alata, čije su mu mogućnosti otvorile i nove horizonte u reinterpretaciji vlastitih skica i obogatile situaciju u formalnom vokabularu.

Tako je nastala grafička mapa Strukture III, proljetos predstavljena u predvorju NSK-a. Čižmek je ponovo zagrabio u bilježnicu sa skicama, ali one su mu sada tek polazišta za nova istraživanja. Iz Struktura, nastalih 1964. a pokazanih 1965., nastaju Ispune, obnavlja se i Vizualni šok iz 1966., koji izaziva receptora. Tu su i trodimenzionalne Konstrukcije u prostoru iz 1966. i 1967.: Čižmek je, naime, tada stvorio crteže flomasterom različitih struktura za izvedbu u metalu i postav u francuskim žitnim poljima i po planinama i na kraju crteže “čiste” kocke.

U novozagrebačkoj Galeriji 01 Čižmek je na izložbi Vizualna istraživanja predstavio nove razrade skica iz bilježnica. Novi su radovi-objekti izvješeni u predvorju DHL-ove zgrade, u kojoj je smještena Galerija 01, i crteži, a izložena je i mapa Strukture III.

Nove su razrade starih ideja optički sve suptilniji uradci, tu Čižmek još aktivnije stvara – pomoću novih kombinacija krivulja, igri, vizualnih ritmova i lepeza vibrantnih polja, uvijek drukčijih – začudne optičke efekte. S relativno oskudnim brojem upotrijebljenih elemenata Čižmek postiže maksimum kompozicijskih odnosa i efekata i nadasve vizualnu raskoš te vizualno snažan učinak, čime još intenzivnije aktivira recipijentovu percepciju.

Čižmek se sporadično oslobađa obveza što su ih pred njega stvorila novotendencijaška iskustva, razrade su djelo novog čovjeka, iskusnijega, čijem su plastičkom refleksu imanentna četrdesetogodišnja iskustva u međuvremenu, mnogo toga što ga je u međuvremenu inficiralo.

Očito da gradbena načela nekih radova više nisu ni matematičke ni znanstvene kalkulacije, nego se tu sve temelji na iznimnoj sposobnosti opažanja i osjećaja za percepciju. Novi radovi kod receptora uspijevaju stvoriti određene učinke, ali i dokazati kako ljudsko oko, tj. “motorika oka”, ne može recipirati sve što se zbiva u optičkom polju i da je u perceptivnoj operaciji subjektivno, a samim tim i inferiorno.

Recentna ostvarenja očituju da je Čižmekov opus i dalje atraktivan, vizualno snažan i nadasve tehnički inovativan i da je zadržao visoki sjaj vizualne senzacije.