Iznenađenje je očekivana mogućnost koja se glavnom liku ovog romana nikako ne događa. Jer se ne događa tamo gdje je on očekuje, jer između plana očekivanih i zanemarenih mogućnosti ostaje život koji treba pričekati
Gorka ironija privida tema je romana Slučaj Courrier Marte Morazzoni, romana o čovjeku koji je tražio smisao života nakon što je spoznao da se sve što se moglo dogoditi čovjeku dogodilo prvoj stotini ljudi na svijetu. Ostalo su detalji i ponavljanja. U tim detaljima i ponavljanjima golo je tijelo rođenja i smrti. Jesu li između tih zakonomjernih golotinja svi ljudi slični? Glavni junak romana Marte Morazzoni, trgovac Courrier, nada se upravo toj sličnosti, vjerujući kako baš po njoj živi svoj pomno isplanirani život u kojem su ljubav, strast, ambicija i svakodnevica predvidivi i ravnomjerni kao police u njegovoj trgovini. Ipak, uvijek postoje i oni slabo osvijetljeni dijelovi trgovine i skladišta u kojima su podjednako moguća iznenađenja u otkrivanju rijetke, zaboravljene robe ili susret nenadanih posjetitelja. Od susreta do događaja skrovitost uvijek uključuje mogućnost iznenađenja.
Život je pitanje plana, čini se gospodinu Courrieru, zgodnom i perspektivnom mladiću koji u skladu s projekcijom drugih o sebi određuje životne korake. Kako se projekcije drugih odnose samo na određena područja života to uvijek ostaje prostor u kojem očekivanja drugih nisu bitna pa ih treba osmisliti prema osobnim očekivanjima. Tako nastaje život podijeljen na dva svijeta koji se ne dodiruju u prividnoj slici stvari, ali se dodiruju u osobi koja je te svjetove osmislila i ujedinila u sebi. A iznenađenje je očekivana mogućnost koja se Currieru nikako ne događa. Jer se ne događa tamo gdje je on očekuje. Jer između plana očekivanih i zanemarenih mogućnosti ostaje život koji treba pričekati.
Ne bi li diktirao i iznenađenja on u plan unosi neočekivane poteze, bira, primjerice, općoj slici i očekivanjima neodgovarajuću kumu svog prvorođenog sina i izaziva čuđenje. Ali ne i prevrat, ne i otvaranje života, pa Svevišnji i dalje ostaje nepristupačan u objašnjenju stalno ponavljanog svijeta u kojem blagi i robusni, lijepi i ružni, proračunati i impulzivni odbrojavaju vrijeme. A njemu novac troši više vremena od ljubavi uvjeren je trgovac željezom kojem pogoduje mir, a još više rat, kojeg žele kao političara, a on se vidi samo kao posjednik, kojeg žele kao supruga, a on se dijeli na obvezu i strast.
Napokon se dijeli toliko da će odrediti i svoj kraj zaokruživši bogatstvo, obitelj, prijateljstvo i vlastito vrijeme. Izaći će iz života isplaniravši i kraj koji mu se činio poznatim i jednostavnim dok u njemu nisu intervenirali godine, moć, navike i promjene. Nijedan plan u kojem su na bilo koji način ukalkulirani i drugi ljudi nikad ne uvažava osobnost, planove i iznenađenja tih drugih. Sam sa svojim bogatstvom i planovima iz kojih su počeli ispadati drugi, ponajprije žene, osvijestit će ponešto o životu gospodinu Currieru: novac je mogao zaraditi kako je planirao pa i više, ljude je mogao uz sebe vezivati kako je planirao samo donekle, sebe nije mogao shvatiti kad se činilo da je uspio u svim planovima… A napravio je toliko toga ne bi li ga iznenađenje zadesilo. Napokon, ni junaku ni njegovoj autorici nije preostalo ništa drugo nego privesti privid u stvarnost, a junaka dokrajčiti vlastitim razborom.