Sushi gaćice i neveseli analni seks

Studenti ga obožavaju, s poštovanjem se njegovim imenom koriste kao pridjevom: “ Večeras ću se napiti k’o Max Tucker. “ Njegova posljednja zbirka priča - Nadam se da u paklu poslužuju pivo, pojavila se na popisu uspješnica New York Timesa za publicistiku u mekom uvezu. To nije nešto što bi Oprah izabrala za svoj klub čitatelja, ali zahvaljujući internetu, Max je dobio postolje na prijestolju slavnih. Trenutačno, kaže, živi u “čudnom podzemnom svijetu između toga da je nitko i ništa i stvarno poznata osoba. “

Maxova karijera pisca počela je kada je na jednu internetsku stranicu stavio oglas u potrazi za mogućom ženskom partnericom. To je na njega privuklo pozornost i tada je na tu stranicu počeo  stavljati i priče. On kaže da je svaka istinita – samo su neka imena i pojedinosti promijenjeni kako ne bi imao problema sa zakonom. Njegovi prijatelji dobili su pseudonime.

Taj mrežni projekt prerastao je u nekoliko samoobjavljenih knjiga, a tada je

I Hope They Serve Beer in Hell napisao za velikog nakladnika... “Totalno sam uvalio guzicu u tu cijelu stvar, “ kaže Max. Sad mu je trideset godina. On samo iskorištava prigodu.

Trenutačno je to nešto čime zarađuje za život - njegova internetska stranica, www.tuckermax.com prepuna je oglasa u kojima se reklamiraju “Pivski hladnjaci” i ljude poziva “Ocijenite moju golu sliku. “ Tucker kaže da tako zaradi 10 tisuća dolara na mjesec.

On uživa u činjenici što ga mnogobrojne njegove priče predstavljaju u lošem svjetlu. Piše o stvarima o kojima mnogi muškarci ne bi nikada progovorili – poput činjenice da je možda imao spolni odnos s operiranim transseksualcem – ali on vjeruje da mu je upravo ta iskrenost donijela toliko obožavatelja.

“Gotovo nemam nikakvih tajni, “ kaže. “To čini život puno jednostavnijim. “ (Matt Ehlers www.newsobserver.com)

Sushi gaćice

Nekad sam smatrao da je Red Bull najdestruktivniji izum u posljednjih pedeset godina. Nisam imao pravo. 

Pobijedio ga je prijenosni aparat za alkotest. Isti uređaj kojim se policajci koriste već deset godina na terenu, sada se prodaje za 99 dolara u trgovinama Sharper Image. Oblikom i veličinom podsjeća na mali mobitel s prozirnom tubom na vrhu, gotovo poput antene. Puhnete u nju i nekoliko sekundi poslije možete očitati razinu alkohola u krvi. Iako nije točan kao test krvi, odstupa u vrijednostima oko .01 promila, što je meni sasvim dovoljno.

Živio sam u Boca Ratonu na Floridi kada sam kupio jedan takav i ponio ga sa sobom na subotnji izlazak. Slijedi pripovijest o tom izlasku:

21 sat: Stigao sam u restoran. Bio sam prvi, iako su moji prijatelji stol rezervirali za devet sati. Restoran je prepun beznadnih tipova kakvih je južna Florida prepuna. Već depresivan, naručujem votku i sodu.

21,08: Nitko drugi još nije stigao. Naručujem još jednu votku i  sodu. Razmišljam o tome da provjerim svoju razinu alkohola, ali sumnjam da bi se već nešto vidjelo.

21,10: Dvije Židovke u tridesetima s moje lijeve strane stalno me pogledavaju. Obje imaju umjetne grudi. Jedna ima iznimno velike umjetne grudi. Pozivaju me iz njezine košulje. Ona baš nije jako privlačna. Počinjem brže piti.

21,15: Nitko drugi još nije stigao. Naručujem treću votku i sodu. Dok čekam, ispitujem svoj aparat. Napuhao sam .02. To je najbolji izum koji sam dosad vidio. Sav treperim. Pokažem aparat Židovkama s umjetnim grudima. Počinje razgovor.

21,16: Obje imaju izražene longajlendske naglaske. Pozovem konobara i promijenim narudžbu u duplu votku s ledom i malo sode.

21,23: Četvero ljudi za šankom ispitalo je moj alkotest, uključujući obje žene s umjetnim grudima. Svi žele znati kolika im je razina alkohola u krvi. U središtu sam pozornosti. Sretan sam.

21,25: Stigao je prvi od prijatelja s kojima sam se trebao naći. Pokazujem mu aparat. Očaran je. Plaća rundu. Žene s umjetnim grudima glasno nam daju do znanja da bi željele piće. Moj prijatelj ga naručuje. Ja naručujem duplu votku s ledom. Bez sode.

21,29: Pušem ponovno, rezultat .04. Pijem pola sata i na četvrtom sam piću. Kotačići u mojoj glavi počinju mljeti kroz maglu od votke koja se već polako stvara... četiri pića... .04 promila... to mora značiti da svako piće dodaje .01 promil razini alkohola u mojoj krvi. Počinjem misliti da mogu puno piti. Kažem jednoj od žena s umjetnim grudima da je vrlo zanimljiva.

21,38: Šestero od nas osmero ovdje je. Lažem hostesama i one nađu stol za našu nepotpunu skupinu. Svi govore o mojem aparatu. U središtu sam njihova laskanja. Svima opraštam što su tako grozni. Mislim da bi ova noć ipak mogla biti dobra.

21,40: Puhnem ponovno - .05 promila. To me zbuni. Nisam naručio piće otkako sam napuhao .04. U sjećanju s jednog davnog seminara o borbi protiv droge ostao mi je podatak o tome da je razina apsorpcije alkohola stalna, bez obzira na brzinu pijenja. To sjećanje brzo nestaje kada dvije zgodne cure koje su sjedile za stolom do našega upitaju za moj prijenosni aparat.

21,42: Zgodna cura br. 2 zapalila se za mene. Počinje mi pripovijedati kako su je jedanput zaustavili zbog vožnje u pijanu stanju, pa je morala puhati u neku sličnu napravu, a policajac ju je pustio bez kazne. Kaže mi da je oduvijek željela biti policajka, ali nije mogla proći prijamni za akademiju, iako ga je dva puta polagala. Kažem joj kako mora da je jako pametna. Ona prestane meni posvećivati pozornost. Zgodna cura br. 2 očito je dovoljno pametna da prepozna slabo prikriveni sarkazam.

22,04: Zanimanje za alkotest je prošlo. Društvo za stolom prešlo je na drugu temu. Više nisam u središtu pozornosti. Nisam zadovoljan svojim društvom.

22,06: Ljudi za mojim stolom počinju razgovarati o liječenju energijom. Svi su očarani djevojkom koja je pohađala seminar o tome. Kažem im da je liječenje energijom bezvrijedna i solipsistička nazovi znanost. Oni smatraju da je to prava znanost, jer je instruktor s djevojčina seminara pohađao Harvard. Jedan je tip naziva “legitimnom, službeno priznatom znanošću” dok prstima pokazuje navodnike u zraku. Kažem im da su oni svi (dok imitiram njegove zračne navodnike) “legitimni, znanstveno priznati idioti”, jer vjeruju u to sranje. Dvije mi djevojke kažu da sam ograničen. Ja njima odgovorim kako su njihove glave toliko otvorene da su im mozgovi iscurili. Svi u mene bulje s neodobravanjem. Mrzim sve za svojim stolom.

22:08: Totalno sam se isključio iz njihova ispraznog razgovora. Gutam čistu votku onoliko brzo koliko bezveznom konobaru koji želi izgledati kao Ethan Hawke treba da mi je donese. Pušem svake tri minute i gledam kako razina alkohola polako raste.

22,10: .07 promila

22,17: .08 promila. Više zakonski nisam sposoban voziti u državi Floridi. Najavim tu činjenicu, nikome posebno.

22,26: .09 promila

22,27: Odlučujem ispitati koliko se mogu napiti, a da još  funkcioniram. Znam da .35 promila ubija većinu ljudi. Smatram da su .20 promila dobar cilj.

22,28: Ustajem, ne govoreći ništa sedmorici sofista za mojim stolom i vraćam se za šank. Ne ostavljam novac za svoja pića.

22,29: Žene s umjetnim grudima još su za šankom. Žele piće.  Razočarane što sam tek na .09 promila nakon sat i pol agresivnog pijenja - odlučim se za rundu kratkih pića koja ću popiti naiskap. Puštam ženama da odaberu piće, s izričitom uputom da ne smiju uzeti viski, ni nešto što sliči ili miriše na viski.

22,30: Stižu pića. Tekila. Sudeći prema računu, vrlo dobra tekila.  Glatko teče niz grlo. Naručujemo još jednu rundu.

23,14: Napušem .15 promila. Na prekretnici sam. Samo me pola promila dijeli od cilja. Moj ponos se budi. Svima pokazujem rezultat. Gomila u baru je zadivljena. Njihov sam idol. Netko mi plaća piće.

23,28: Mučno mi je. Shvaćam kako se nisam zadržao za stolom dovoljno dugo da pojedem večeru. Nisam se želio vratiti za stol niti jesti za šankom, pa sam otišao preko ceste u japanski restoran.

23,29: Tamo je zabava u donjem rublju. Pola je ljudi u pidžamama ili nekoj drugoj odjeći za spavanje. Svi su isto tako grozni kao i oni tamo, osim što su u donjem rublju.

23,30: Zbunjen sam. Samo želim sushi. Stojim na vratima, hipnotiziran gotovo polugolim masama koje prolaze pokraj mene. Blago privlačna djevojka koja očito radi u restoranu želi da se svučem u donje rublje. Kažem joj kako ga nemam. Samo želim sushi. Kaže da bih barem trebao skinuti hlače. Pitam je hoću li onda dobiti sushi. Ona odgovara da hoću. Ja skinem hlače.

23,30: Zastanem dok otkopčavam hlače, pitajući se kakvo donje rublje imam na sebi. Ako ga uopće imam. Razmišljam o tome da ih ne skinem. Shvaćam da je od mojega dostojanstva važnije brzo dobiti hranu.

23,31: Skinem hlače. Imam na sebi bokserice Gap s ružičasto-bijelim prugama. Previše su uske. Provjeravam je li mi alat dobro zamotan. Ljudi me gledaju dok to radim.

23,32: Naručujem sushi mrmljajući i pokazujući na slike.

23,33: Tipu u sushi restoranu pokazujem svoj alkotest. Zadivljen je. Svima ga pokazuje. Ljudi se počinju skupljati oko mene. Ponovno sam zvijezda.

23,41: Napušem .17 promila. Svima kažem svoj cilj. Netko mi naruči piće.

23,42: Ispijem ga naiskap. Okus mi je poznat, toplina mi se širi utrobom. Pitam što je to: “Konjak i Alize.” Ima Boga, i mrzi me.

23,47: Stiže moj sushi. Zapljusnem ga sojinim umakom i strpam ga u usta najbrže što mogu.

00,09: Moj sushi je pojeden. Nitko ne posvećuje pozornost mojemu ponašanju za stolom, jer su svi okupljeni oko aparata za alkotest i čekaju svoj red da vide koliko imaju promila.

00,18: Napušem .20. JA SAM BOG. Restoran eksplodira. Muškarci mi plješću. Žene venu za mnom. Svi žele sa mnom razgovarati. Opraštam im njihove mane; jer svi gledaju u mene.

00,31: Moj status božanstva je izgubljen. Netko je napuhao .22. To je izazov mojoj muškosti. Naručujem koktel Depth Charge s Bacardijem i pivom. Gomila gleda s poštovanjem.

00,33: Dovršim koktel i pivo. Vrijeđam svojega izazivača: “ Ko’ je sad glavni, PIČKO?? “ Gomila eksplodira. Sila se kreće u mojem smjeru. Ja sam Maximus. Privlačim gomilu. Vladat ću sushi restoranom.

00,36: Malo bolje pogledam svojega izazivača. On je visok čovjek širokih ramena, s puno mišića. Njegov prirodan izraz lica ne izražava sreću. Tiho me gleda, naručuje piće, ispija ga bez nekog vidljiva učinka i smiješi mi se. Razmišljam kako ga nisam trebao vrijeđati. U tom trenutku također shvaćam da se moj želudac jako ljuti na mene. Ignoriram ga. Još imam publiku koja me želi obožavati.

00,54: Napušem .22 promila. Ovaj put čujem samo blage ovacije. Svi čekaju izazivača da puhne.

00,56: On napuše .24. Nasmiješi mi se ponizno. Naručujem još dva pića.

00,59: Popijem prvo. Ne silazi baš najbolje. Odlučim učiniti kratku stanku. Gomila baš nije oduševljena.

01,10: Nastupa stvarnost. Povratit ću. PUNO. Pokušavam to diskretno učiniti vani.

01,11: Srušim djevojku dok trčim kroz vrata.

01,11: Spotaknem se o grm, zapnem u njega i počnem povraćati. Kroz usta. I nos. Nije baš ugodno.

01,14: Ne mogu shvatiti zašto me tako bole noge. Pogledam u njih između dvaju naleta povraćanja. Na sebi nemam hlače. Trnje i grančice zabile su se u moje potkoljenice.

01,18: Povraćanje je završeno. Sada pokušavam zaustaviti krvarenje. Jarko svjetlo bljesne mi u oči. Nisam sretan. Kažem njegovu vlasniku da “makne to jebeno svjetlo s mojega lica”. Vlasnik svjetla identificira se kao predstavnik zakona. Ispričam mu se i pitam ga u čemu je problem. Slijedi duga stanka. Svjetlo je još upereno u moje oči. “Sine, gdje su ti hlače?” Sjećajući se prošlih susreta s zakonom i shvaćajući da u blizini nema nikoga tko bi me mogao izvući iz zatvora, skupim svaku mrvicu adrenalina u tijelu pokušavajući se otrijezniti. Ponovno se ispričam i objasnim policajcu da su moje hlače u restoranu udaljenom samo petnaest metara i da sam izašao podijeliti sushi s grmljem. Ne smije se. Nastupa još jedna duga stanka. “Nadam se da večeras ne vozite?”, “Oh, NE; NE; NE… ne gospodine, čak nemam ni vozačku.”

01,20: Kaže mi da se vratim unutra, odjenem hlače i pozovem taksi.

01,21: Vratim se u restoran. Nekoliko ljudi čudno bulji u mene. Spustim pogled i spremim svoj alat koji je djelomice ispao van, natrag u bokserice. Ne znam što da učinim s nogama koje krvare. Tražim hlače.

01,24: Ne mogu ih pronaći. Moj alkotest je na vidljivu mjestu. Napušem .23 promila. Netko me obavijesti da je moj izazivač napuhao .26. I dodaju kako još nije povratio. Kažem im “neka me poljube u jebenu guzucu.” To je posljednje čega se jasno sjećam.

08,15 ujutro: Budim se. Ne znam gdje sam. Jako je vruće. Grozno se znojim. Smrdi po trulome mesu.

08,16: U autu sam. Zatvorenih prozora. Sunce tuče ravno u mene. U autu je barem četrdeset stupnjeva. Otvorim vrata i pokušam izaći, ali umjesto toga padnem na pločnik. Potrgaju se kraste na mojim nogama i ponovno se otvore dok hodam. Penis mi ispadne iz mojih ružičastih bokserica i padne zajedno sa mnom u prljavu lokvu na asfaltu.

08,19: Smrdljiva voda me konačno potpuno razbudi. Ne mogu pronaći hlače. Ni mobitel. Ni novčarku. Ali imam alkotest. Napušem .09 promila. Još nisam sposoban voziti prema zakonima države Floride.

08,22: Ipak se odvezem kući.

Da razjasnim nešto o toj noći: ona ulazi u pet mojih najpijanijih noći. Bio sam potpuno strgan. Povratio sam nekoliko puta, od toga nekoliko puta kroz nos. ISUSE KRISTE, PROBUDIO SAM se i napuhao .09. To je jebeno smiješno. To je strašno. Samo pijete da povisite razinu alkohola u krvi. Taj aparat je vrag prerušen u tranzistor.

Moj vam je savjet: izbjegavajte ga po svaku cijenu.

Tucker isprobava analni seks - nije baš veselo završilo

Ljeto između druge i treće godine faksa proveo sam u Južnoj Floridi živeći roditeljima na grbači. Bio sam na vrhuncu faze “učini sve da se poševiš” . Nedavno sam se oslobodio četverogodišnje veze na daljinu koja je počela u srednjoj školi i želio sam pojebati što sam više cura mogao.

Većina stvari koje sam radio to ljeto nije vrijedna spomena; čovjek ne može beskonačno pričati “napio sam se i poševio tu fuficu”, prije nego što postane dosadan. To ljeto isprobao sam svaku epizodu usputnog seksa koje se dvadesetogodišnjak može dosjetiti; poševio sam se na plaži, pušile su mi različite cure u klupskim wc-ima, spavao sam s trima različitim curama u jednome danu, tako sam se napio da sam se onesvijestio tijekom seksa, uhitili su me jer mi je jedna cura pušila u bazenu u hotelu Delano, bla, bla, bla... Isuse. Što to govori o sjebanosti mog života kad više ne mislim da su te priče neobične? U svakom slučaju, dok mi se većina mojih priča više ne čini neobičnima, ipak ima jedna iznimka...

Viđao sam se s jednom djevojkom, “Jaime”, otprilike dva puta na tjedan. Bila je nova u South Beachu, kamo je stigla iz države New York pet mjeseci prije, kao devetnaestogodišnjakinja s ugovorom modela. Upoznali smo se preko zajedničkog prijatelja koji se s njom upoznao dok su snimali televizijsku reklamu. Pet tjedana i puno seksa poslije, mislila je da hodamo. Znao sam da to nije tako, ali je bila previše zgodna da bih se potrudio ispraviti njezinu krivu pretpostavku.

Bivša djevojka s kojom sam bio 4 godine, a koju sam maloprije spomenuo bila je vrlo konzervativna u seksu. Vodili bismo ljubav u misionarskom položaju, u mraku i zatim bismo odmah zaspali, s povremenim pušenjem vikendom ako je popila koju čašu vina uz večeru (bila je to srednjoškolska veza, nisam znao bolje). Nakon četiri tako provedene godine, bio sam spreman isprobati sve propuštene stvari.

Seks u guzu, poznat i kao “analni”, bila je jedna od tih nepoznanica i odlučio sam da ga želim isprobati. Jaime je bila savršena partnerica: jako zgodna i jako slatka i što je bilo još važnije bila je vrlo naivna i otvorena prijedlozima.

Na početku se kolebala i nije razumjela zašto se jednostavno i dalje nismo mogli normalno seksati, pa sam morao upotrijebiti svoju moć uvjeravanja:

Jaime. “Ali, nisam to nikada radila.”

Tucker, “Pa, nisam ni ja; to može biti naša posebna stvar.”

Jaime: “Ali... ne znam hoće li mi se svidjeti.”

Tucker. “Nećeš se morati brinuti o tome jesi li ostala trudna.”

Jaime. “Ali... ja volim normalan seks.”

Tucker. “Svi to rade. To je sad u modi.”

Jaime: “Ali... ne znam... čini mi se nastrano.”

Tucker: “To je uobičajen način u Europi. Posebice kod manekenki koje nose odjeću na revijama. Zar, ne želiš nositi haljine u Europi?”

Nakon nekoliko tjedana takvih uvjeravanja, konačno je pristala. Iako je pristala dopustiti mi da stavim svoj penis u njezinu malu rupicu, izvukla je obećanje zauzvrat:

“Dobro, može analni seks, ali želim da bude poseban i romantičan. Moraš me izvesti na neko lijepo mjesto, poput The Forge ili Tantre, ne u restorane u koje izlaze tvoji roditelji. I mora biti za vikend, ne u ponedjeljak. I moraš me nastaviti izvoditi vikendima. Dosadilo mi je biti tvoja djevojka za ponedjeljak navečer.”

Rezervirao sam stol za sljedeći petak u Tantri. Osim što je luđački skupa, Tantra je poznata po tome što ima travnate podove. Doista postave novu tratinu svaki tjedan. Također reklamiraju jela kao “afrodizijačku kuhinju”. Da, u to sam doba  mislio da te stvari djeluju.

Zahvaljujući vezama mojega oca, rezervirao sam nam separe u kutu u sobi s travom. Bila je doista oduševljena. Naručio sam kao da naručujem na Posljednoj večeri. Nisam štedio. Dvije boce Merlota po 110 dolara, pladanj teletine, rakova, Tantrin ljubavni pladanj—bio je obilan i dekadentan. Bila mi je 21, bio sam glup i želio sam poševiti Jamie u guzu; nisam namjeravao dopustiti da mi se račun od 400 dolara ispriječi na putu.

Kada smo napustili Tantru, curi su oči bile toliko velike da je s njima u usporedbi Bambi nalikovao onom heroin-chic modelu Calvina Kleina. Nije mogla biti zaljubljenija. Cijelim putem do mojega stana trljala mi je prepone i govorila kako žarko želi da je poševim, kako sam je napalio itd., itd. Vratili smo se u moj stan i odjeća nam je bila na podu prije nego što smo ušli. Pali smo na krevet i počeli se ševiti. Uobičajeni vaginalni seks na početku, baš kao i uvijek.

Sada, ono što nije znala i što joj još nisam rekao, bilo je da imam iznenađenje za nju.

[Prije nego što vam kažem što je bilo iznenađenje, moram vam nešto objasniti: kako sada stvari stoje, dvadeset sedam mi je godina i loša sam osoba. S dvadeset jednom, bio sam vjerojatno najgori na svijetu. Nije me bilo briga za tuđe osjećaje, bio sam narcisoidan i egocentričan do točke psihotičnog zavaravanja i druge sam ljude gledao samo kao instrumente vlastite sreće, a ne kao ljudska bića vrijedna poštovanja i obzira. Nemam ispriku za ono što sam učinio; bilo je pogrešno i žao mi je. Iako obično uživam u svojem neobičnom ponašanju, ponekad čak i ja prijeđem granicu, a to je bila jedna od tih situacija... ali naravno, ipak ću o tome pisati.]

To je trebao biti moj prvi izlet u područje guze i želio sam suvenir sa svog putovanja, podsjetnik koji ću moći nositi sa sobom do kraja života... pa sam nas odlučio snimati. Isplanirao sam to prije, ali sam se bojao da će odbiti, pa umjesto da sam se ponio zrelo i razgovarao s Jaime, sam sâm donio odluku da ću nas snimiti... a neću joj reći. To je samo po sebi dosta loše. Ali, umjesto da sam samo postavio skrivenu kameru... nagovorio sam prijatelja da se skrije u ormaru i snimi nas.

Ne, stvarno… znam da ću gorjeti u paklu. Sada se samo nadam da moj život može poslužiti kao upozorenje drugima.

Vrata sam ostavio otključana i dogovorili smo se da će oko ponoći moj prijatelj doći i pričekati dok parkiram auto, a tada će utrčati u ormar i pripremiti kameru. Gornji dio ormara imao je  francuska vrata, pa je bilo lako pomicati kapke što će mu omogućiti pristojno snimanje kroz zatvorena vrata.

Kada smo Jaime i ja došli do kreveta, bio sam već toliko pijan da sam zaboravio da on sve to snima, a ona naravno nije imala pojma ni o čemu. Nakon nekoliko minuta standardnog seksa, ona je stala i rekla ozbiljno svojim najboljim zavodničkim glasom iz sapunica - “Spremna sam.”

Brzo sam je okrenuo i uzeo potpuno novu bočicu Astroglidea koju sam držao pokraj kreveta.

Tjedan dana prije, nakon što je Jaime pristala na seks u guzu, shvatio sam da nemam pojma kako se to radi. Kako se zapravo curu ševi u guzicu? Srećom, imao sam na raspolaganju najbolji izvor informacija o analnom seksu na svijetu - konobara homoseksualca.

Razgovarao sam s nekoliko konobara homoseksualaca koji su radili u jednom od restorana mojih roditelja o mehanizmu seksa u guzicu i svi su preporučili Astroglide kao najbolji lubrikant. Na moje veliko razočaranje doznao sam da pljunuti na kurac nije dovoljno podmazivanje za analni seks. Glupi, lažljivi pornografski filmovi.

Drugi važan savjet koji sam zapamtio bio je: “Upotrijebi dosta lubrikanta, jer ako joj je to prvi put bit će posebno napeta i moglo bi je boljeti. Upotrijebi dovoljno kako bi se stvarno opustila i radi to polako dok se ne navikne. Nakon toga možeš mirno ploviti.”

Pa, ako je malo dobro, više je još bolje, zar ne? S dvadesetjednom, to se činilo logičnim.

Otvorio sam poklopac, ugurao vrh bočice u njezinu guzu i stisnuo. Vjerojatno sam istisnuo pola bočice Astroglidea u nju. Poslije sam saznao od homoseksualaca da im takva jedna bočica obično traje šest mjeseci. Pa da — pretjerao sam.

Ali Max Tucker nije bio gotov. O ne, nakon što sam je napunio s dovoljno maziva za vožnju Formule 1, polovicu onoga što je ostalo u bočici stavio sam na svoj kurac i jaja, u želji da se stvarno podmažem jer nisam želio da joj bude neugodno.

Ali — razmislite o mojem slijedu misli: krenuo sam je ševiti u guzicu i snimiti bez njezina pristanka, ali sam bio istinski zabrinut hoće li joj biti ugodno. Ponekad kontradikcije u mojoj osobnosti čak i mene zabavljaju.

Očito da sam lagano uklizio unutra. Na početku je bila malo napeta, ali s tolikom količinom lubrikanta u njezinu otvoru za kakicu brzo s opustila i ufurala. I meni se svidjelo; bilo je malo  drugačije. Nije bilo tako dobro kao vaginalni seks, malo zrnasto, nekako usko, ali ipak vrlo lijepo.

Prije nego što sam postao svjestan ševio sam je kao da dolazi kraj svijeta, divlje ga zabijajući u nju do kraja. Nakon nekoliko minuta bio sam spreman svršiti. Moja želja se izražavala u brzini i počeo sam joj ga stvarno nabijati. Kako je uzbuđenje prevladalo, povukao sam se previše i kurac mi je ispao iz nje. Dok sam se nekako mučio uzeti ga i staviti natrag u nju kako bi mogao svršiti, čuo sam blago pištanje i osjetio sam kako je nešto toplo i mokro poprskalo moje prepone.

U sobi je bilo mračno (nisam bio dovoljno pametan ni trijezan da ostavim otvorena svjetla zbog kamere), pa nakon što sam spustio pogled trebalo mi je nekoliko trenutaka da shvatim da su moj kurac, jaja i prepone prekriveni ljepljivom crnom tekućinom. Prestao sam se micati i buljio sam u svoje čudno obojene prepone dobrih pet sekundi, potpuno zbunjen, dok nisam shvatio što se dogodilo:

“Jesi li se... jesi li se upravo... posrala na moj kurac?? “

Posegnuo sam da dotaknem tekući izmet, još potpuno u nevjerici da je ta cura ispalila eksplozivni proljev na moj penis, kada me, bez upozorenja zapuhnuo smrad.

Imam vrlo osjetljiv nos i nikad u životu nisam osjetio odbojniji smrad. Od kombinacije sintetičkog lubrikanta i pokvarenog smrada sirovih fekalija digao mi se želudac pun morskih plodova, teletine i vina.

Pokušao sam se suzdržati. Doista sam učinio sve da se zaustavim, ali neke fizičke reakcije izvan su svjesne kontrole. Prije nego što sam znao što radim, sve je izašlo van:

“BBBBBBBLLLLLLLLLAAAAAHHHHHHHHHH”

Povratio sam po cijeloj njezinoj guzici. Po njezinu šupku. Po obrazima njezine guzice. Po donjem dijelu leđa. Svugdje.

Okrenula je glavu i rekla: “Tuckere što radiš?” Vidjela me kako povraćam po njoj i vrisnula: “O moj Bože!” i odmah mi se pridružila: “BBBBBBBLLLLLLLLLAAAAAHHHHHHHHHH”

Kada sam je vidio kako povraća po mojem krevetu, povraćalo mi se još više. Njezino povraćanje po mojem krevetu, moje povraćanje po njezinoj guzici, slijedeći korak je bio gotovo neizbježan.

Najprije sam čuo glasan tresak, tada sam se okrenuo i vidio prijatelja kako probija kroz kapke i otkida vrata ormara dok su on, kamera i vrata padali i tresnuli na pod pokraj nas:

“BBBBBBBLLLLLLLLLAAAAAHHHHHHHHHH.”

Sjećanje na te dvije sekunde u kojima nas troje zajedno povraćamo zauvijek je urezano u moj mozak. Nikada do tada nisam čuo ništa poput te simfonije povraćanja. Bilo je to kao nešto iz starih filomova o Pink Pantheru.

Mislim da je šlag na kraju bio trenutak kada su se moje oči susrele s Jaimeinima, vidio sam trenutak kad je ona shvatila o čemu se radi i tada je uslijedio brzi obrat s iznenađenja u potpun, nepopravljiv bijes. Između dvaju napada povraćanja ispalila je:

“O MOJ BOŽE---BBBLLLAAAAAAAAHHHHH—SNIMIO SI OVO, IDIOTE—BBBBBBLLLLAAAAHHHH—KAKO SI MOGAO---BBBLLLLAAAAHHHH—MISLILA SAM DA ME VOLIŠ—BBBLLLLAAAAHHHH—O MOJ BOŽE—BBBLLLLAAAAHHHH—DOPUSTILA SAM TI DA ME POJEBEŠ U GUZICU—BBBLLLLAAAAHHHH.”

Pokušala je ustati, poskliznula se na veliku lokvu lubrikanta na krevetu i pala u moju i svoju hrpu bljuvotine, a kosa i tijelo bili su joj prepuni bljuvotine, dreka i lubrikanta. Trenutak je mlatila po krevetu, a zatim je uzela gornju plahtu omotala je oko sebe i potrčala van iz moje kuće. Još gol i pobljuvan, kurca punog dreka i ulja, išao sam za njom sve do ulaznih vrata.

Posljednji kontakt koji sam s njom imao jest njezina slika dok trči iz mojega stana, a drek, bljuvotina i masnoća zamrljani po plahti zalijepili su se za njezino tijelo.

POST SCRIPTUM:

Kamera koju smo upotrijebili bila je jedna od onih starih krhkih na VHS kasetu i kada je moj prijatelj ispao iz ormara, kamera i kaseta su se slomile. Nije nam palo na pamet da kaseta ima magnetski zapis i da smo mogli uzeti vrpcu i dati je nekomu da je stavi u drugi omot. Znam da sada to izgleda glupo i vjerujte mi da se zbog toga svaki dan tučem po glavi, ali trebali ste vidjeti stan nakon toga — kaseta nam nije bila najvažnija. Lubrikant, drek i bljuvotina bili su posvuda.

Morao sam iznajmiti čistač na paru, kupiti novi madrac i još sam izgubio polog za stan. Bilo je nemoguće riješiti se smrada. Idućih mjesec dana bilo je kao da živim u kanalizaciji. Svaka cura koju sam doveo nije željela ostati, a neke su čak odbile bilo gdje spavati sa mnom zbog toga što mi je stan smrdio.

Ono što još ne znam, a želio bih znati, jest kako je cura stigla kući. Nikada se više nismo čuli, a zajednički prijatelj koji nas je upoznao nazivao ju je, ali mu nije odgovarala. Nikada više nisam ništa čuo o njoj, iako je kod mene ostavila odjeću i osobnu iskaznicu (tu večer je nosila usku haljinu i nije ponijela torbicu ili novac).

Možete li zamisliti tu scenu? Što je učinila, uskočila u taksi? Zaustavila auto u prolazu? Ušla u autobus? Živjela je barem četrdeset kilometara dalje od mene, nikako nije mogla pješačiti do kuće. To me i danas zbunjuje.

Nadam se da će ovo pročitati. Možda ću tada doznati kako je stigla kući.

S engleskoga prevela Margareta Matijević Kunst.

Objavljeno na internetskoj stranici www.tuckermax.com