Sve probabljiviji i osobniji

Trenuci kojima počinje vizionarsko djelo Matthewa Barneyja Crtačko ograničenje br. 9 ispočetka se čine opskurnima, no na kraju se razotkrivaju kao metafora koja pruža dobar uvid u temu najnovijeg magnum opusa tog kipara-redatelja. U prvim scenama filma gledamo fosil koji se pedantno umata, dok Will Oldham naglas čita, čak prije recitira pismo zahvale japanskoga ribara generalu MacArthuru. Fosil, zamotan u japanskome stilu, gdje je način darivanja jednako važan kao i dar sam, svojom preobrazbom u zalog zahvalnosti uključuje gledatelja u umjetnički proces u kojem tijek samog stvaranja postaje važniji od konačnog rezultata, koji je u najmanju ruku nešto nestalno. To ne znači da Barney tvrdi da je njegova umjetnost nekorisna. Ona se samo više doima kao sredstvo za postizanje cilja. Taj film, čiji se najveći dio bavi indoktrinacijom dvoje Zapadnjaka (čije uloge igraju Barney i Björk) japanskom kulturom, opsjednut je procesom. On predano iscrtava pojedinosti jednog rituala za drugim, jednoga stvaralačkog slijeda za drugim dok se na posljetku ne završi transcendentnom notom koja je tematski rezultat uronjenosti spomenutog dvojca u japansku kulturu kitolovstva.

Napredak u filmskoj tehnici

Barneyjev vječni simbol, oval presječen napola prugom - uvijek se iznova pojavljuje u njegovim djelima pa tako ni Crtačko ograničenje br.9 nije iznimka. Simbol cjelovitosti (oval) – koji ograničava prepreku (pruga), bila ona kreativna ili fizička, pruža sliku napetosti i središnja je točka značenja toga rada. Uvijek iznova, i u raznim oblicima, gledatelj promatra kako pruga u simbolu biva oljuštena. Ta gesta predstavlja ostvarenje stvaralačkog procesa i uklanjanje ograničenja, što je glavna zamisao serijala filmova Crtačka ograničenja. Tu možemo naći mnoge Barneyjeve omiljene metafore. Poput sage Cremaster, Crtačko ograničenje br.9 detaljno ocrtava fizičke i mentalne preobrazbe potrebne za ostvarenje stvaralačkoga procesa. Zahtjevne scene u kojima pratimo gradnju divovske metalne verzije Barneyjeve ikone na palubi kitolovca ističe napore unesene u stvaralački proces. Preobrazba simbola u vlastitu organičku verziju – za razliku od one načinjene čovjekovom rukom, a koja se proteže cijelim filmom – podcrtava proces metamorfoze kroz koji prolazi i umjetnik.

Barney je, kao redatelj, od svojeg prošlog rada Cremaster 3 čini se pomalo napredovao u svojem filmskom stvaralaštvu. Koristeći se bržim ritmom montaže i promišljenijim pokretima kamere, Crtačko ograničenje br.9 lakše se gleda od Barneyjevih uobičajenih radova. Uzbudljiva naslovna sekvenca, u kojoj preskače s neobičnog postupanja lučkih radnika na složenu japansku povorku, savršen je primjer montažne estetike. Zahvaljujući poveznici između tih dvaju događaja, oba odmah postaju smislena, a živahna glazbena tema koja na sebe neprestano navlači jedan sloj za drugim, gradi osjećaj hitnosti. I dok procesija doseže grozničavu razinu, Barneyjeva kamera ulazi u jedan od lučkih dimnjaka i prebacuje se na grafički računalni prikaz u kojemu je kamera potpuno utopljena u primordijalnu smjesu nalik na vazelin – što je jedna od kiparovih najizraženijih opsesija. Dok kamera nastavlja srljati kroz blato, postaje jasan obris kita koji zatim zasijeca nož – pokretom koji naviješta finale filma. Značenje toga posljednjeg čina u prvom trenutku nije očito, no uklapa se u širi kontekst filma.

Ljudi su dio vrtloga koji zovemo priroda

Možda još više od revitalizacije Barneyjevih starih ideja (a očito je zaokupljen središnjim, gore navedenim pitanjima) u Crtačkom ograničenju br.9 iznenađuje lakoća kojom svoju partnericu iz stvarnog života, avangardnu pop-zvijezdu Björk uključuje u svoj tematski univerzum. Osim što je skladala dojmljivu glazbenu kulisu filma, Björk i sama mnogo sudjeluje u radnji – što postaje romantična oda ljubavi i razvoju uzajamnosti, dok ona i Barney istodobno prolaze kroz proces rasta. Kasnije u filmu, kada Björk i Barney počnu sjeći jedno drugo, što je dio rituala preobrazbe, scena je neupitno erotična s ranama nalik na vaginu i spermaste vrpce krvi koje nastaju u tomu procesu. Tijekom te scene, stihovi Björk govore nam “da nam od trenutka posvećenja priroda nastoji pomoći”, što je izjava koja očito sadrži dvojako značenje umjetničke i romantične posvećenosti. Baš kao i sve u Barneyjevim filmovima, i djelovanje Björk izvan njegova filma nosi poveznicu s njime.

Njezin posljednji album napravljen je isključivo od vokala, od kojih su mnogi zamjenjivali glazbala, što savršeno pristaje u Barneyjevu konceptualnu opsjednutost fizičkim preprekama uključenima u stvaranje umjetnosti. Ponešto od simbolike Crtačkog ograničenja br.9 može se naći u prošlim glazbenim spotovima Björk. Veza umjetnosti s prirodom – tema je njezinih videa za pjesme Isobel i Bachelorette. Završna slika Crtačkog ograničenja br.9 čini se izravnom posvetom njezinu sjajnom videu za pjesmu Pagan Poetry (što bez sumnje savršeno prikladno opisuje Barneyjevo najnovije djelo). Uvijek ispočetka ona u svojim stihovima podsjeća slušatelja da su ljudi dio nepredvidiva vrtloga koji zovemo priroda, a to je shvaćanje utkano u japansku mono no aware filozofiju (tj. filozofijski povišenu svijest o prirodi stvari), koja je uporište ovoga rada.

Matthew Barney je predan redatelj čija su djela prožeta značenjem i onima koji prvi put gledaju njegove filmove najbolje je pristupiti im s mišlju da je doslovce sve na ekranu prepuno značenja. Čak i kada značenje predmeta ili sljedova nije odmah jasno gledatelju, oni bi trebali biti mentalno pohranjeni do trenutka kada Barneyjev veliki poredak stvari postane očit. Unatoč optužbama zlobnika da je on šarlatan koji je namjerno opskuran i kojega od bilo kakve važne poruke više zanima vlastita veličina, temeljito istraženi dodatni materijali i glazbene teme na raspolaganju su onima koji su voljni tragati i izvan granica filma, a govore drugačije (upravo kao i Barneyjevo ponašanje – na projekciji kojoj sam bio obratio se publici deset minuta prije početka filma s informacijama koje je očito predstavio kako bi gledatelji koji su možda pomalo zastrašeni – lakše uronili u film). Ako ništa drugo, njegovi filmovi, što su veći, sve su probavljiviji i osobniji. Što su opsežniji donose jasniju narativnu progresiju. Ta neprestano rastuća opsežnost čini očitijom njegovu odluku da postane filmski stvaralac. Iz razloga što je film konačan medij, prolaz vremena postaje još jednim elementom kojim taj kipar može upravljati, snimajući i montirajući kadrove svojih masivnih instalacija. Štoviše, upravo zato što stvara filmove umjesto skulptura, sposobniji je voditi gledatelja kroz prostor svojim montažnim postupcima, a njegovu opsegu djelovanja omogućeno je da se proširi na lokacije iz stvarnog svijeta koje ni jedan muzej ne bi mogao obuhvatiti.

Osobni rast umjetnika

U ovome trenutku Barney je, čini se uznapredovao do točke u kojoj sam, kao gledatelj, naučio da mu trebam vjerovati – dok se film ne odvrti do kraja. Scena s čajem, koja traje oko dvadeset dugih minuta, u prvom trenutku činila mi se kao pogrešan korak, jer je dekor i privrženost ritualu pobrkao s procesom preobrazbe kroz stvaranje.

No kad sada pogledam unatrag, njegovo naizgled predugo predstavljanje doima se kao odgovarajući prikaz načina zatomljivanja o kojemu je ovdje riječ. Baš kao i u prethodnim filmovima, u Crtačkom ograničenju samonametnuta ograničenja promatraju se kao kreativan put. Konkretno, u Crtačkom ograničenju br.9 uranjanje u emocionalno i fizički potisnutu kulturu i rituale Japana predstavlja ograničenja (sjetite se uskog kimona Björk ili ornamentnih frizura koje sišu osobnost – čemu su svemu njih dvoje bili podvrgnuti). To ne treba brkati sa stvaralačkim procesom. To će prije biti dio dekonstrukcije samoga sebe – što je prema Barneyju nužno za rast. Čini se da je u Barneyjevim očima upravo taj rast prava funkcija umjetnosti. Osobni rast umjetnika, kao suprotnost bilo kakvim predmnijevanim granicama sebstva, mnogo je važniji od bilo kojeg krajnjeg proizvoda. No uzbudljiv i intenzivno prekrasan, film Crtačko ograničenje br. 9 posve sigurno potvrđuje da Barneyjev konačni proizvod, koji nam vješto prenosi proces koji se događa u njegovu stvaraocu, nije zaslužio da se na njega frkće nosom.

S engleskoga preveo Mario Kalogjera.

Objavljeno na web stranici moviemartyr www.moviemartyr.com/2005/drawingrestraint9.htm