Gioia-Ana Ulrich  

Svjetski zarezi

Muzej Bode, nekadašnji Muzej cara Friedricha, smješten u srcu Berlina na sjevernoj obali berlinskoga Otoka muzeja, otvoren je 19. listopada, nakon sedmogodišnje sanacije. Od 1870. ideja je bila da se u izložbenim prostorima na Otoku izlaže samo “visoka umjetnost”; u ono doba isključivo europska umjetnička djela, kao i ona s Bliskoga istoka. U Muzeju, koji pripada UNESCO-voj svjetskoj kulturnoj baštini izloženo je 1700 skulptura, 150 slika i 300 djela bizantske umjetnosti, a ujedno je otvoren kabinet sa zbirkom kovanog novca. U novom su sjaju osvanuli bizantski mozaici, talijanske renesansne skulpture i barokni kipovi – i prije stotinu godina bile su dojmljive raskošne izložbene dvorane s ukrasnim namještajem i umjetničkim predmetima. Posjetitelje očekuje pregled povijesti europske skulpture koja počinje razdobljem kasne antike. Zbog oštećenja iz Drugog svjetskog rata cijeli postav nije bilo dostupan publici već 67 godina. Osim toga, slikama iz zbirke želi se pokazati kako se razmišljalo u određenom povijesnom razdoblju. Izložene slike odabrane su s namjerom da posjetiteljima prikažu određene aspekte mentaliteta nekog određenog umjetničkog razdoblja, koji su u slikarstvu i u kiparstvu jednako prisutni. Utemeljitelj Muzeja Wilhelm von Bode 1904. ukinuo je podijeljenost umjetnina na različite vrste izloživši ih sve zajedno. Novootvoreni Muzej donekle je zadržao taj prvobitni koncept, iako se sadašnja zbirka razlikuje od one od prije stotinu godina, jer nije predstavljena odveć dekorativno, niti su izlošci postavljeni simetrično i zbijeno. Stara romantična ideja prvog direktora Bodea, po kojem je Muzej i dobio novo ime, nije provedena. On je osmislio posebne prostorije za pojedine epohe, koje su bile uređene u skladu s tim razdobljem i time pružale odgovarajuću kulisu za svaku skulpturu. Danas u Muzeju prevladavaju izložbeni prostori zelene i pješčane boje u kojima su razbacani pojedini izabrani eksponati. Posjetitelj može zalutati u hodnicima Muzeja, a brojne Madonne, bogovi, sveci, oltarski predmeti i kovanice izloženi su uz nedostatna objašnjenja.

Prvi muzej koji je 1830. otvoren na Otoku muzeja pod vodstvom Wilhelma von Humboldta i nacrtima Karla Friedricha Schinkela bio je tzv. Stari muzej. On je ujedno bio prvi pruski javni muzej. Do 1930. na Otoku su, jedan pokraj drugog, otvorena četiri daljnja muzeja. Sanacija Muzeja Bode, kojega danas nazivaju “Berlinskim Louvreom”, stajala je oko 160 milijuna eura. Zgrada Bodea druga je od ukupno pet zgrada renoviranih na Otoku muzeja. Njemačka vlada uložit će milijardu i dvjesto tisuća eura kao bi se sanirao cijeli Otok i ponovno dobio na važnosti koju zaslužuje. Obnova je započela devedesetih godina, a sanacija bi trebala biti završena 2015. godine. Stara Nacionalna galerija preuređena je 2001. kao prva u nizu. Otvaranje Novog muzeja s egipatskom zbirkom i bistom kraljice Nofretete planirano je za 2009. godinu. Radove će zaokružiti obnova Muzeja Pergamon.

Italija

Leonardo – istočnjačkog podrijetla??

Posljednjih nekoliko godina znanstvenici su proučavali pronađene otiske prstiju Leonarda da Vincija te su došli do zaključka da je slavni umjetnik bio istočnjačkog podrijetla. Otisci prstiju jedino je čime znanstvenici raspolažu, jer su nakon njegove smrti njegovi posmrtni ostaci tijekom vjerskih ratova raspršeni po svijetu. Nakon otkrića stotina otisaka na podlogama Leonardovih bilježaka i crteža 2002. godine znanstvenici su započeli potragu za umjetnikovim otiscima prstiju, što je bio težak posao jer svi otisci nisu pripadali Leonardu. Najprije su izolirani sve otisci za koje se pretpostavljalo da bi mogli pripadati da Vinciju, no uskoro je primijećeno da je ostavio samo nekoliko cjelovitih. Nakon podrobnijeg proučavanja Leonardovih otisaka, znanstvenici su došli do zaključka da je umjetnik podrijetlom sa Srednjeg istoka. Time su ujedno potvrđene pretpostavke da Leonardova majka nije bila Talijanka, nego robinja s Istoka, kojih je u 15. stoljeću u Italiji bilo vrlo mnogo.