Uputa glumcu 1.
Ex primo:
crno najprije poprima lica
iz crnoga svijet je i nastao
(za jednu biljčicu Svjetla-Lika, koja je još
uvijek fetus u ovoj pjesmi, i gleda u crno:
“a što se zbiva kad zatvoriš oči, bejbe?”)
Scena je uglavnom iste crne boje
da bi se na njoj moglo rađati bolje
ljudi koji prodaju crno plaćenici su
što nose svoje prisutnosti po
provincijskim sprovodima
Uputa glumcu 2.
Ono što činiš
trebalo bi da bude čista fizika
fizika je poezija
o zapremnini meda među tijelima u samodokidanju
pojasnit ću:
tijelo je čaša
rub čaše je rampa
dopuštajući nekim posve tihim poezijama da se prelijevaju preko ruba
postupno toneš u
med
i primjenjuješ Arhimedov zakon:
med je tekućina koja struji iz i obavija
dva gola isprepletena tijela u samodokidanju što postupno tonu
u med
a tijelo u samodokidanju ne znači nužno
da nema potrebu primati
a zašto baš med nije ni bitno, ta poznato je da se u životu
neke posve obične stvari nikada ne mogu svesti pod
prave terminologije
uglavnom: ono što si time učinio
trebalo bi da bude čista poezija
Konzumiranje ljubavi
Ja sada tečem plovnim kanalima
u potrazi za Suncem svojim bratom
rekla je Afrodita izgubljena u prolazima
K Plus Super Konzuma negdje otprilike
između polica s higijenskim tamponima
između sredstava za odčepljivanje toaleta
i zamrzivača sa K Plus mesnim prerađevinama
ali ju nitko nije čuo
Kako čudno mjesto rekla je Afrodita
tako puno ljudi a tako hladno
možda bih trebala pojesti malo mesa da mi bude toplije
a onda je izvadila jedan odrezak
iz zamrzivača
i izišla ispred vrata kolektivne svijesti
A vani je bila snježna mećava
i ništa ništa baš drugo nije bilo
a ona je bila gola
a krv je kapala iz odreska između njezinih
pohlepno zarivenih šiljatih zubića
slijevajući se niz njezin trbuh niz pubis niz noge niz
snijeg stvarajući maleni crveni krug u njemu
Ah tu li si konačno rekla je
sad mi je toplije ali reci zašto izgledaš tako smiješno
kako čudno mjesto rekla je ali sad sam umorna
možda bih se trebala odmoriti sada kad sam te konačno
ponovo pronašla
a onda je legla u snijeg i zaspala.
Što igra na daskama večeras, gospodo?
Ovo je Prolog, Epilog i Nekrolog
on se pojavljuje kao machina maravigliosa
i uz gromoglasan aplauz
pada u Propadalište, svakodnevno
u oku mu suza Pierotta
a ruke razapete sveudilj se
jednako pokreću
dok glas iz gledališta grmi repliku vječnu:
“u svakoj daski ima umjetnosti ergo
u svakoj umjetnosti mora biti i
drvodjeljstva”