TEMA BROJA: Javni natječaji u Zagrebu u 2005.

„Ja nisam faraon, ja sam samo gradonačelnik“

(naslov intervjua s Milanom Bandićem u Jutaranjem listu)

U Zagrebu se gradi više, gušće, užurbanije nego ikada prije, barem u njegovom postmodernom razdoblju – odnosno nakon utemeljenja Novog Zagreba. Grad Zagreb – Gradsko poglavarstvo natječaje uglavnom provodi preko Društva arhitekata Zagreba, kojemu je dužnost, kao organizatora i provoditelja, osiguravati logistiku provođenja natječaja, sazivati žiri i jamčiti javnost i anonimnost natječaja. Pregled radova obuhvaća kontrolu regularnosti i pravodobnosti predaje radova, kontrolu sadržaja i potpunosti obaveznih priloga, analizu arhitektonskog i/ili urbanističkog rješenja s posebnim osvrtom na bitne elemente programa. Za razliku od ranijih natječaja kada je dolazilo i do glasnih optužbi za „namještaljke“, takvo se raspoloženje struke i javnosti zapravo utišalo, što se očituje u tijeku, koji prolazi bez ekscesa, završne operacije jednog natječaja – natječaj obavezno rezultira izložbom, javnom raspravom i konferencijom za novinare. Krunoslav Šmit, član Izvršnog odbora Društva arhitekata Zagreba reći će kako je postojećim “arhitektonskim ili arhitektonsko-urbanističkim natječajima uspostavljen sustav javnog vrednovanja izvrsnosti i stručne, arhitektonsko-urbanističke valorizacije radova koji predstavljaju najbolja rješenja za postavljene programe izgradnje”. Grad kao institucija se pokazuje kao katalizator kultiviranja/kulturalizacije grada kao mjesta. No, istodobno se u Zagrebu provode deseci pozivnih natječaja koji se niti ne obznanjuju u javnim glasilima. Preko DAZ-a može se raspisivati pozivni natječaj, ali on mora biti i opći (što znači da pravo sudjelovanja imaju sve stručne osobe).

Intervencije u gradskom tkivu su točkastog karaktera, uz pokušaj urbanističkog redefiniranja postojećih i stvaranje novih zona u kojima su zastupljeni svi urbani i infrastrukturalni sadržaji. Na natječajima za višestambene zgade POS-a, Programa poticajne stanogradnje Ministarstva graditeljstva i zaštite okoliša, redom su pobjeđivali mladi, još neafirmirani arhitekti kojima je ovim poslom pružena i prva radna prilika. Ispostavilo se da su stanovi, stanovanje, pa i izvedba takvih, prema izvornoj zamisli socijalnih stanova, često kvalitetniji od komercijalnih kvadrata u zgradama koje su „ušminkane“, ali s estetski problematičnim detaljima prilagođenim osobnom ukusu investitora, te s velikim strukturalnim manama. Naposljetku, zbog sve učestalijih pobjeda, na takvim anonimnim natječajima, studenata i apsolvenata arhitekture, čini se da će promjene Pravilnika o organizaciji i provođenju natječaja s područja arhitekture i urbanizma (trenutno je važeći Pravilnik iz 1997.) ići u smjeru zabrane studentskog sudjelovanja, tj. nalaganja da u natječaju mogu sudjelovati samo inženjeri koji su u stanju jamčiti razradu i izvedbu projekta, odnosno vrsne projektne mogućnosti. Treba napomenuti, važni dio vizualizacije projekata su kompjutorski renderinzi, 3D modeli: u svladavanju novih tehnologija prednjače tzv. nove generacije.

U postojećoj situaciji razvidan je problem: ne postoji, primjerice, prostorni koncept grada koji daje odgovor na pitanje kako je potrebno graditi uz Savu? “Grad Zagreb u području rijeke Save, kao ni uostalom drugim rubnim područjima Zagreba, nema usmjerujuće određen prostorni koncept izgradnje”, reći će nadalje Krunoslav Šmit. U prvoj polovici 2005. godine provedeno je nekoliko natječaja za redefiniranje područja Sesveta, pridavanja urbanih sadržaja ovom nekoć seoskom „ušorenom“ naselju, danas istočnom zagrebačkom predgrađu u kojemu je tijekom posljednjih 20 godina došlo do intenzivne gradnje stambenih i industrijskih objekata, autoradionica-servisa i trgovačkih hangara, koje nisu ravnopravno pratili ostali nužni sadržaji, nego je nova urbana aglomeracija narasla stihijski, kao nakupina. U natječaju za uređenje središta Sesveta (početak natječaja: 12. veljače 2005., rok za predaju natječajnih radova: 18. travnja 2005.) tražila se nova kvaliteta prostornog koncepta u odnosu na zatečenu situaciju, a kroz osmišljavanje nove urbane topografije i uspostavljanje novih slika u krajoliku uz uvažavanje kulturno-povijesnog identiteta povijesne jezgre. U okviru natječajnog rada bilo je potrebno osmisliti i racionalno integrirati prometno rješenje i ‘progušćivanje’ komunikacijske mreže. Tajnica ovog natječaja i voditeljica DAZ-ovih natječaja Sanja Jerković, opisat će situaciju Sesveta: „Budući da i u samom Zagrebu svjedočimo visokoj dozi nebrige o javnim sadržajima, ne iznenađuje nas da se isti fenomen ponovio i u ovom naselju koje se desetljećima razvijalo bez osnovnih preduvjeta za izgradnju; naime, stanovnici Sesveta koriste se nedostatnim električnim naponom te vodom iz industrijskog vodovoda koja nema certifikat za piće. Dovoljan je kratak posjet Sesvetama da bi se zamijetila manjkavost postojanja centra kao svojevrsnog orijentira u prostoru, tipična za sva linearna naselja koja su se razvila uz prometnice, ali i veliki nerazmjer između naslijeđenog mjerila gradnje i povijesne parcelacije s uglavnom obiteljskom izgradnjom malog mjerila i nove izgradnje koja nije respektirala, ni u mjerilu, tipologiji, dispoziciji i organizaciji prostora, zatečenu povijesnu matricu. Djelomična realizacija urbane mreže i javnih prostora ima danas kao rezultat nisku komunalnu opremljenost ili potpunu zapuštenost. Poslovni sadržaji u središtu naselja realizirani su na raznolike ‘maštovite i virtuozne’ načine: rekonstrukcijama, dogradnjom i nadogradnjom obiteljskih kuća ili pomoćnih građevina te neplanskim postavljanjem privremenih građevina: kiosci, štandovi...“.

U urbanističko-arhitektonskom natječaju za uređenje Sportsko-rekreacijskog kompleksa Sesvete u Zagrebu (ponovo je investitor i raspisivač natječaja Grad Zagreb) tražene su sljedeće funkcionalne cjeline: nogometni kompleks s gradnjom nogometnog igrališta s umjetnom travom 60x40 metara; bazenski kompleks sa zatvorenim bazenima; na vanjskom prostoru planiraju se kupališta, aquagani, mali bazeni različitih zabavno-rekreacijskih namjena te sunčalište s igralištem za odbojku i rukomet na pijesku; rukometni kompleks te dodatni sportsko-rekreacijski sadržaji: teniski tereni, badmintonska igrališta, prostor za strjeličarstvo, pješačko-biciklistička staza i planinarska staza Sesvete – Lipa. Kod osmišljavanja javnih zelenih površina trebalo je izraditi cjelovito hortikulturno rješenje kompleksa; istaknuti obilježja tipične potočne doline (potoka Vuger) u smislu očuvanja karakterističnih vizura i ambijentalnih vrijednosti kulturnog i prirodnog krajolika, dječji zabavni park; uređenje multifunkcionalne površine (npr. sezonska postava lunaparka), uređenje prostora za izlaganje skulptura na otvorenom i sl. Prvu nagradu na tom natječaju dobile su tri studentice arhitekture: Maja Mizler, Ana Mrđa i Martina Paun. I Dubrava dobiva svoj sportski centar, Grana Klaka. Na natječaju za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja za sportsko rekreacijski centar Chromos Savica prva nagrada dodijeljena je Studiju UP (Lea Pelivan i Toma Plejić sa suradnicima Marinom Dilberović i Dujmom Ivaniševićem). Njihov je natječajni rad dobio ocjene poput: “Svi sadržaji nižu se na istoj etaži što se ocjenjuje izrazito uspješnim i primjerenim rješenjem… Upadljiva ekonomičnost svakako je presudna odlika rješenja…”. U zagrebačkim Horvatima predviđa se gradnja sportske dvorane “Stjepan Benceković”, za koju je natječaj u tijeku (do 14. veljače 2006.).

No kako budžet nije limitiran, težište je na malim objektima kao što su školske sportske dvorane koje danju služe djeci, a navečer ih koriste rekreativci – tako je na natječaju za školsku sportsku dvoranu uz OŠ Tituša Brezovačkog u Španskom prvu nagradu dobio arhitektonski dvojac Vedran Pedišić i Emil Špirić. U dugom prethodnom razdoblju gradilo se iznimno malo javnih objekata, među njima dominirao je program crkve, odnosno sakralne arhitekture. No u posljednje se vrijeme raspisuje mnoštvo natječaja za osnovne škole i vrtiće, pogotovo u nedugo urbaniziranim zonama. Na natječaju za izradu idejnog rješenja za osnovnu školu sa sportskom dvoranom u stambenom naselju na lokaciji vojarne Špansko – Oranice u Zagrebu, prva nagrada dodijeljena je arhitektima Nini Viragu i Matiji Vaničeku. Drugonagrađeni rad Studija UP ocijenjen je, uobičajeno, opisno sa zamjerkom neekonomičnosti, tj. previsokih troškova realizacije projekta: “Cijela škola organizirana je oko centralne sportske dvorane, učionice su sve postavljene na različitim nivoima koje ujedinjuje centralna rampa, a taj pokret se vani očituje u inklinaciji cjelokupnog volumena te škole koja kao da se formom otvara na ulazu, pozivajući na ulazak. Obrazloženje žirija, tj. komentar prvonagrađenog rada, glasi da je riječ o suzdržanom oblikovanju – suvremenom, ali ne pomodnom”, uz “spretno korištenje boje kao prirodnog sastojka forme”. U istom naselju od ožujka do svibnja trajao je natječaj za dječji vrtić, na kojemu prvu nagradu odnosi arhitektonski ured ZID: Damir Novoselec i Damir Vitković. Također su provedeni natječaji za Osnovnu školu Ivanja Reka s trodijelnom dvoranom, Osnovnu školu “Čulinec” te dječje vrtiće “Sunce” u Retkovcu (prva nagrada: Hrvoje Njirić, njirić + arhitekti) te dječji vrtić u Laništu (prva nagrada: Mia Roth Čerina i Tonči Čerina). Na natječaju za dječi vrtić u Vrbanima prvu nagradu odnijeli su apsolventi arhitekture Marin Binički i Siniša Blaženka iz Bjelovara, sa studentom arhitekture Markom Salopekom. U listopadu 2004. okončan je natječaj za dječji vrtić Sesvete – Selčina, gdje se kao autori prvonagrađenog rada potpisuju renomirani arhitekt Goran Rako s Nenadom Ravnićem, apsolventom i Josipom Sabolićem, studentom arhitekture. U tijeku je natječaj za vrtić “Zvončić” u Voltinom naselju.

U ožujku 2005. raspisan je natječaj za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja zgrade doma za starije i nemoćne osobe sa stambenim i stacionarnim traktom u naselju Sloboština uz (buduće) veliko križanje u Novom Zagrebu, za investitora Croatia Lloyd, stopostotnog vlasnika Croatia mirovnog doma. U nedostatku prostora za smještaj starijih osoba, buduća zgrada naravno ima snažnu javno-socijalnu komponentu, a gradi ju privatni investitor na za grad važnoj lokaciji. Vanja Rister, jedan od autora natječajnog elaborata s Programom urbanističko-arhitektonskog natječaja i natječajnim podlogama, zaključuje: “Niske ili negativne stope demografskog rasta te sve dulji životni vijek u Europi i u Hrvatskoj rezultiraju naglim porastom starijeg segmenta stanovništva. Tako statistike predviđaju da će u idućem desetljeću broj ljudi starijih od 85 godina porasti za 30%. S druge strane, u Zagrebu djeluje svega jedanaest domova za starije i nemoćne osobe javnog karaktera pod ingerencijom Gradskog poglavarstva Grada Zagreba s već danas potpuno nedostatnim kapacitetima. Štoviše, velik interes potaknuo je osnivanje manjih privatnih domova i stacionara, redovito u adaptiranim i često neadekvatnim prostorima, koji su također sasvim popunjeni. Ovo bi trebao biti samo prvi u nizu domova za starije koje valja u Zagrebu i Hrvatskoj izgraditi“. Na natječaj je ukupno stiglo trideset radova. U zgradi je inovativno predviđen, osim jedinica za samostalni boravak, i dnevni boravak za pokretne starije građane koji se navečer vraćaju u svoje obitelji, što je sasvim sigurno prihvatljiv način suživota generacija. Prvu nagradu na natječaju dobili su Iskra Juničić Žerjavić, Dunja Mandić i Ivica Žerjavić.

Posebno je velik odjek u javnosti imao natječaj za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja za zgradu Kongresnog centra Zagreb, za raspisivača Turističku zajednicu Grada Zagreba. Natječaj je bio anketni, što znači da se nagrađenim autorima ne jamči i realizacija njihova projekta, tj. tek će uslijediti projektni natječaj. Nagradni fond za ovaj natječaj bio je najveći u povijesti samostalne Hrvatske, tako da su prvonagrađeni autori Damir Mioč i Zvonimir Prlić dobili i novčani ekvivalent prve nagrade u iznosu od 250.000 kuna. Žiri je zapazio i rad Ivana Mucka i Jasne Juraić Mucko – kojima je dodijeljena druga nagrada u iznosu od 170.000 kuna. Riječ je o delikatnoj temi – raspravlja se o tome treba li Kongresni centar biti na Zagrebačkom velesajmu ili u središtu grada na parceli koju je Grad otkupio od Medike, kao aneks privatnog hotela (‘’Westin’’). Dotiče se tu i tema relacije s povijesnim konceptom Donjega grada, tzv. zagrebačkim blokovima. Antektni natječaj služi preispitivanju zadane lokacije – je li na njoj zadani program uopće moguć, a njegovi rezultati poslužit će sastavljanju programa za projektni natječaj, ako do njega dođe.

No tek je nekoliko kapitalnih projekta – među njima su bazenski kompleks Svetice te Rukometni dom na istoj parceli. U tijeku je raspis natječaja za stolnotenisku dvoranu na Kninskom trgu. Na natječaju za bazenski kompleks Svetice prvu je nagradu dobila Vjera Bakić sa suradnicima, za “projekt koncipiran jednostavno i čisto u funkcionalnom, konstruktivnom, kontekstualnom i oblikovnom smislu. Naglašena je prostorna os sjever – jug, koja je od konceptualne važnosti za zadanu lokaciju. Smjer (sjever – jug) naglašen je s dva niža objekta u kojima su smještene servisne funkcije. Između ova dva kompaktna objekta postavljena je bazenska dvorana u ostakljenom transparentnom paralelopipedu jednostavne konstrukcije, koja je vizualno, prostorno i funkcionalno vezana sa sjevernim i južnim vanjskim prostorima. U okolišu, na krovnoj plohi lateralnih objekata, autor predlaže višenamjenske vanjske sportske i druge prostore koji se mogu koristiti u raznim vremenskim uvjetima i na taj način dodaje kompleksu kvalitetu polifunkcionalnosti za potrebe različitih korisnika”.

Bit će zanimljivo razmatrati rezultate natječaja u najavi: za Park Držićeva i za uređenje Kaptola u Zagrebu. Natječaj koji se također priprema, za aneks upravne zgrade groblja na Mirogoju, nadamo se da će pridonijeti dostojanstvu ožalošćenih koji zasad moraju stajati u redu da bi prijavili pokop ili obred u Krematoriju pod nadležnošću Gradskih groblja.