7.4.2005.

Toma Bačić  

Tema Roma u suvremenoj umjetnosti

Pristup životu je vrlo različit, ili je čak dijametralno suprotan kod Roma i neroma. Budući da umjetnici kao i Romi u društvu često zauzimaju poseban položaj, u njihovu ih radu često zanimaju drugi pojedinci ili grupe čiji je položaj negdje sa strane, drukčiji od uobičajenog. Nije, dakle, slučajno da su Romi tema/motiv koji nije rijedak u umjetničkim djelima. Izložba To smo, što smo predstavlja i zastupa suvremene umjetničke prakse koje razvijaju alternativni pristup u odnosu prema Romima, i pri tome se prilično razlikujući od stereotipa.

Prema riječima kritičara Igora Španjola, ljubljanska galerija ŠKUC (koju danas vodi Alenka Gregorič; uz asistenciju Nataše Petrešin i Martine Vouk) ponovo je otvorena za iskušavanje različitih umjetničkih i kustoskih koncepata. Udruga Rotor iz Graza poznata je po angažiranom bavljenju fenomenima s društvenog ruba, a na izložbi To smo, što smo uspostavlja relacije između karakteristika življenja Roma i neroma. Te su relacije tijekom povijesti postojale u rasponu od straha do prihvaćanja; a suvremena umjetnost Rome, kako je i prikazano na izložbi, prema neromima pozicionira s obzirom na rubni društveni status. Suvremeni umjetnički pristup je, naravno, odmaknut od tradicionalnoga i romantičnoga; i varira između dokumentarističkog prikaza romske zbilje i ironičnog portretiranja nekonvencionalnih situacija i ljudi. Na izložbi je također moguće uočiti različite društvene pozicije Roma u različitim društvima u istočnoj Europi.

Junaci našeg doba

Rumunjski umjetnik Matei Bejenaru u svom radu Pozdrav uspostavlja, putem dvostruke simultane video-projekcije, komunikaciju između dvije skupine Roma koji žive na različitim mjestima u Europi. Kronološki, najprije Romi iz češkoga grada Brno upućuju poruku sunarodnjacima u rumunjskom Iasiju. Dvije skupine tako započinju komunikaciju video-porukama, bez obzira što se prije nisu poznavale. Opisuju uvjete u kojima žive i koji su, očekivano, u Češkoj mnogo bolji. Posljednja poruka upućena je iz Rumunjske, i u njoj rumunjska skupina obećava posjetu Romima u Češkoj. Austrijska umjetnica Michaela Bruckmüller u radu Portreti (nastalom između 2000. i 2004.) fotografira romske umjetnike. Iako u svom radu koristi i uobičajene stereotipe (na primjer, živahni romski muzičari; ili tajnovita gatara), Bruckmüller se fokusira na individualne karaktere. U simultanoj video-projekciji slovačke umjetnice Pavlina Fichta Cierna u radu Jarka između i Maloljetni David R., nastalom 2004., riječ je o dvostrukom portretu sestre i brata koji se konstantno suočavaju s teškoćama u sredini u kojoj žive. U trenutku snimanja brat je u zatvoru, i čeka početak suđenja, a sestra živi s majkom, bez oca. Duhoviti prikaz rumunjskih i romskih ekonomskih problema u seriji fotografija bez naziva daje rumunjski umjetnik Cosmin Gradinaru. On bilježi svakodnevne pojave u Bukureštu i fotografira Rome koji na svojim kolima voze automobilske olupine. Time Romi postaju svojevrsni komunalni radnici, preuzimajući društveno vrijednu ulogu. Serija fotografija nastala 2000. prikazuju zaprežna kola na kojima se prevoze potpuno uništeni automobili, koje Romi prodaju u staro željezo ujedno čisteći okoliš od krupnog otpada.

Sjajni grad je naziv rada rumunjskih umjetnika Mariane Celac, Iosifa Királyja i Mariusa Marcu-Lapadata – redom, arhitektice, vizualnog umjetnika i dizajnera. Njih troje su fotografirali, analizirajući ih, naselja bogatih Roma u Rumunjskoj koja su karakteristična po krajnje ekstravagantnoj arhitekturi. Slovačka umjetnica Monika Kovácová se u Tajnim ljubavima, nastalim 2002., u djevojačkom popravnom domu bavi raznim problemima s kojima se djevojke suočavaju na takvom mjestu. Prema umjetničinim riječima, djevojka s nadimkom Choro-Bandy, koja je središnji lik svih fotografija, “junakinja je našeg doba koja se bori za ljubav, istinu i vlastitu slobodu”. Na svojim fotografskim radovima, turska umjetnica Aydan Murtezaoglu je uvijek glavni protagonist, pa tako i u radu Pilot u kojemu se pojavljuje u ulozi sugovornice nekolicine romskih djevojaka u Turskoj. Pilot je fotomontaža temeljena na različitim fotografijama, što joj pridaje vizualno nestvarni ugođaj. Naime, s obzirom na različita rješenja osvjetljenja tijela i pozadine, likovi mladih djevojaka Romkinja djeluju kao da su potpuno izolirane iz okoliša, što u stvarnosti i jesu na nedoslovan, simboličan način. Romima beskućnicima se bavi mađarska umjetnica Teréz Orsós u svojim slikama naslikanim u krajnje naivnoj maniri 2000. Bosanski umjetnik Nihad Nino Pusija, koji djeluje u Njemačkoj, zastupljen je radom Ramadan Armani iz 2003. On slijedi bosanske Rome koji su u posljednjih desetak godina napustili Bosnu; serija njegovih fotografija nastaje u rimskom predgrađu Vicoli Savini. Budući da je riječ o izbjegličkom centru, autor tematizira probleme koji se javljaju sa životom u novoj sredini i srazu različitih životnih stilova, koje se razvija u bizarne događaje.

Novčanica zalijepljena na čelo

Stradanjem Roma u koncentracionim logorima u Drugom svjetskom ratu bave se Gyöngyi Ráczné Kalányos i Ceija Stojka. Kalányosova slika izrazito velikih dimenzija naslikana je kao dio instalacije Wonder Barrack koju je umjetnik napravio za izložbu Sakriveni holokaust u Mücsarnok muzeju u Budimpešti. Autor likove na slici prikazuje kao anđeoska bića s gorućim krilima koja naseljavaju nadrealni pejzaž. Romska umjetnica Ceija Stojka je preživjela holokaust; deportirana je u logore Bergen-Belsen, Ravensbrück i Auschwitz; krajem osamdesetih godina napisala je knjigu Wir leben im Verborgenen, a istodobno je, u poznoj dobi, počela i slikati. Na izložbi izlaže šest slika. Mario Rizzi je u video-radu Tamnija jagoda je slađa (2003.) prikazao Rome kako prepričavaju priče karakteristične za romsku kulturu, i koje se prenose iz generacije u generaciju. S pričama su u video-radu kombinirane uspavanke, kojima romske majke uspavljuju djecu. Najsugestivniji rad na izložbi To smo, što smo je video Erzen Shkololli Djevojaštvo (iz 2002.) u kojemu umjetnik prati posljednju noć romske djevojke prije vjenčanja. Riječ je o tradicionalnom sastanku nevjeste sa svim ženama i djevojkama iz sela koji se odvija uvečer prije svadbe. U početku gledatelj nije svjestan kakvom to događaju svjedoči; no s vremenom se video narativno razvija i situacija se razjašnjava. Radovi dvojice autora prezentiranih na izložbi odskaču od ostatka radova i njihova načina tematiziranja problema romskog načina života, običaja i slično. Prvi, Amerikanac Chad Evans Wyatt, fotografira Rome koji su se svojim djelovanjem izdigli iz socijalnog konteksta kakav se predmnijeva za romsku zajednicu. Crno-bijele fotografije snimljene u radnom okolišu tih ljudi prikazujući romske liječnike, suce ili vladine činovnike, ukomponirane su u postav izložbe To smo, što smo principom kontrasta. Drugi spomenuti autor je Mladen Stilinović, koji je predstavljen radom Pjevaj. Stilinovićev rad u selekciju je uključen zbog činjenice da prikazuje običaj karakterističan za poimanje zabave u romskoj sredini. Kolaž nastao 1980. prikazuje autoportret umjetnika s novčanicom od 100 dinara zalijepljenom na čelo; ispod koje je napisana imperativna parola “pjevaj”.

Jezici i stereotipi

U videu Istinita priča/J.A.G. Dušan Zahoranský se bavi reciklažom i rekontekstualizacijom materijala iz američke televizijske serije J.A.G. Dvominutni segment serije Zahoranský oprema potpuno različitim značenjima, baveći se činjenicom da se identični televizijski program gleda u različitim državama i u različitim društvenim uvjetima. Umjetnik gledatelju prepušta da sam odabere jezik kojim će dopuniti sliku, a ponuđeni su jezici zemalja u kojima živi značajna romska manjina – slovački, poljski, madžarski, ruski, i uz to, naravno, romski jezik. Budući da je oblikovanje javnog mnijenja o Romima uglavnom podložno određenim klišejima, izložba je, prema riječima kustosa Margarethe Makovec i Antona Lederera iz Udruge za suvremenu umjetnost Rotor iz Graza, zamišljena kao poticaj na odbacivanje postojećih predrasuda. Izložba To smo, što smo ljubljanskoj je publici, dakle, prezentirala radove petnaestak suvremenih umjetnika koji se bave Romima; stereotipima o njima ili motivima vezanim uz njihovu običaju praksu.