Vladimir Martinovski
UKRIŽANE BIOGRAFIJE
Ona živi
između dva datuma
koji se više neće
ponoviti, a on – između
tri želje koje samo čekaju
da jedan dan uhvati
zlatnu priliku.
Ona živi između
četiri godišnja doba
što se mijenjaju u jednome danu,
a on – između pet crtovlja
koja odbijaju da budu
iscrtana u violinski ključ.
On živi između šest šestara
zaboravljenih pod školskim klupama
i sedam brojeva na kalkulatoru,
izblijedjelih od previše
životnih računica,
a ona – između osam sastanaka
zakazanih za idućih devet sati.
Zar ima nešto čudno u tome
što će se njihovi
životi možda
ukrstiti tek
u desetoj strofi?
(Dosad neobjavljena.)
PREŠUTNA SUGLASNOST
Ako slijedite nebo
ne možete dohvatiti zvijezde
Dante
Ako slijedim mrave
pronaći ću mrvice kruha od
jučerašnjeg ručka
ali u mravinjaku neću
čuti pjesmu cvrčka
Ako slijedim potoke
jednoga ću dana stići do mora
ili čak i do oceana
ali tamo, voda što se slijeva
nema istu bistrinu
Ako slijedim pahuljice
jednoga ću se jutra sliti sa
sveprisutnom bjelinom
ali ću se morati
pomiriti s topljenjem
Ako gledam u zvijezde
jedne ću noći stići
do kraja neba
ali možda će mi tamo
nedostajati Zemlja
Zato danas nikoga ne slijedim
MRTVA PRIRODA S DVA KOFERA
Nabrekli
kao tikve
prije pucanja
dva kofera
čekaju nasred
hodnika
Za mnogo
odjeće
knjiga i
sitnica
nije bilo mjesta
(vraćamo ih
u ormare
po vitrinama)
U sve njih
kao da se na
tren useli
neki nijemi
neizreciv
osjećaj: možda
tuga svih onih
za koje nije bilo mjesta
u velikom Noinom koferu.
(iz zbirke Prije i poslije plesa, 2012.)
Prevela Maja Mastnak-Car.
Zvonko Taneski
SRETNO SE VRAĆAJUĆI KUĆI
Vraćam se kući s godišnjeg odmora:
u stan nije provaljeno, namještaj je čitav,
pjesme na policama nepošarane
slovački roman, nepreveden, na radnom je stolu.
Hoće li te razveseliti činjenica
da se ništa nije dogodilo
da nije gore
da se svi ministri drže u foteljama
da su neprijatelji samo ostarjeli
da u poštanskom sandučiću nema nikakvih telegrama
da novine imaju iste naslovnice
da ćeš u njima pročitati kako je tu nekoć bilo dobro
da se ništa ne treba mijenjati
da su se svi promijenili
i misle po novom, po novom
naređuju i slušaju
kako disidenti stalno nešto izmišljaju,
a spasitelji stalno spašavaju,
pa zato i stari pjesnici moraju pisati po novom
i djeca se igrati (po starom)
Štoviše – i zrak se još uvijek može disati
i voda se može neprokuhana piti
i smeće ti na ulici još uvijek prvo upadne u oči
nakon bolnice se ne ide na groblje
osim u iznimnim slučajevima,
sve je iznimno,
jer kad shvatiš kako je sve po starom
kad se vratiš s godišnjeg odmora,
to je sretan podatak.
Ili uvredljiv.
ZAPIS U KAJDANCI
Balerina stavlja kajdanku na noćni ormarić.
Gasi stolnu lampu,
i nastavlja se kartati s leopardima, -
oni joj pak polako trgaju
ukrasne žrtvene poklone –
i naizmjenično ponavljaju, kao da je dio obreda
s flert manirama
Pomisao kako bi joj netko htio pomoći je bolest
koja se mora izliječiti odnosno, preležati.
A što sadrži zapis u kajdanci?
Ne moraš izlaziti iz kuće, ostani za stolom
i osluškuj! Ne moraš ni osluškivati, samo čekaj!
Ne moraš ni čekati, budi samo potpuno tiha
i neprimjetna; leopard će ti ponuditi
da mu skineš masku. Ni on sam to ne zna,
zato će zavijati pred tobom u transu.
Riješit će ti zagonetku: radi u tvrtki u kojoj još uvijek
izrađuju stare gramofone.
POBAČAJ PJESME I ŽIVOTA
1.
Gori u meni stara koža,
vatra zahvaća i kosti, preko zidova – i rebara ulica
gore gradovi u meni
rijeke mi teku posred tijela
obojani zid stvara mi azil
jastuk je od istog materijala kao i san
golotinju se ne može dvaput udvojiti
reprizirati je
(biti gol u duši posljednja je golotinja
koja još uvijek ima cijenu –
o svemu ostalome može se lagati.)
Golotinja gori, spašavajući svijet od trivijalnosti,
originali, pak, ne mogu izgorjeti, oni su arhivirani.
Pulsirajuće srce oslikava na crno-bijelom monitoru
slomljene naočale u futroli, šal, 12 knjiga
voljeti znači tolerirati laž
Ne boj se, oni što te pozdravljaju voda su koja sama isparava –
likvidacija ide po zacrtanom planu
Barem su djeca ovdje.
Malovjerni, mislite na koralje!
2.
Stavljam pjesmu pod rendgen.
Možda će prepoznati i definirati bolest.
Ekscelencijo, budite barem danas malo pronicljivi
san samo neka ostane lijen –
kad je stih još uvijek gol, neobučen u odjeću riječi
napravite pobačaj pjesme i života.
Uspješno abortirajte.
(Iz zbirke Čokolada u portfelju, 2010.)
Prevela Maja Mastnak-Car.