Eric L. Santner  

Terri Schiavo i stanje izuzeća

komentar

Kada niz podataka iz novina zaokupi pozornost nacije u kratkom vremenskom razdoblju, čovjek se opravdano zapita ima li možda neke veze među njima, pokreće li ih skriveni niz pitanja. Mislim na dvije priče: mučenja u zatvoru Abu Ghraib i slučaj Terri Schiavo. Zaboravimo na trenutak da obje priče uključuju dojmljive slike koje ne samo da ilustriraju ključno pitanje nego ga zapravo su-sačinjavaju (fotografiranje je bilo oruđe ponižavanja u Abu Ghraibu; slike Terri Schiavo navele su mnoge – među njima i članove Kongresa – da povjeruju kako znaju nešto o njezinu medicinskom stanju). Ono što me više od toga zanima jest kako je u svakoj od tih priča život postavljen u odnosu na zakon i političku moć.

Život i smrt

Danas je jasno da u Abu Ghraibu isto kao i u mnogim drugim zatvorskim središtima problem zlostavljanja zatočenika – uključujući jasne slučajeve mučenja i ubojstva – nije samo posljedica šačice vojnika-otpadnika koji ostvaruju sadističke maštarije na bespomoćnim žrtvama. No, nije problem ni pitanje izoliranih i slučajnih loših komunikacija duž zapovjednog lanca. Pravi problem ima veze sa zakonskim statusom samih zatočenika i mjestima na kojima su bili zatočeni. Kada je riječ o zaljevu Guantanamo , mjestu najupadljivijeg primjera, Busheva administracija tvrdila je da tamošnje zatvorske ustanove učinkovito zauzimaju područje bez zakona, mjesto na kojemu je na snazi trajno (iako neproglašeno) stanje izuzeća (exception) ili izvanredno stanje. Zatvorenici su lišeni bilo kakve zakonske zaštite i izloženi pukoj sili američke vojne i političke moći. Prestalo ih se smatrati prepoznatljivim djelatnicima koji imaju simbolički status što ga pokriva zakon. Oni u stvarnosti stoje na pragu na kojemu se biološki život i politička moć sijeku. Upravo je zbog toga u osnovi nejasno je li išta od toga što im oni na vlasti čine zaista ilegalno.

Ako su mjesta kao što su Abu Ghraib i zaljev Guantanamo mjesta na kojima život, bez ikakva zakonskog statusa i zaštite, stoji maksimalno izložen pukoj političkoj moći, tada nam slučaj Terri Schiavo – a ovdje mislim na zakon što ga je donio Kongres, a kojemu je namjera bila održati je na životu – nudi neobičan obrat. Ovdje nailazimo na paradoks nametljive pretjeranosti zakonske “zaštite” koja učinkovito služi tome da privremeno obustavi zakon (pravni postupci koji se odvijaju na sudovima u Floridi) i izravno sasvim preuzme kontrolu nad ljudskim životom. Zakon osmišljen da izdvoji nekog pojedinca iz sudskog procesa u tijeku u osnovi je oblik hira, zakon u stanju izuzeća (sankcionirana suspenzija legaliteta). Tako paradoks dolazi do svog najvećeg intenziteta tamo gdje zakon pokušava preuzeti kontrolu nad pukim biološkim životom ljudskog bića o kojemu je riječ. Na toj točki život Terri Schiavo podrazumijeva “biopolitičku” dimenziju u kojoj se život i politika više ne mogu potpuno razlikovati. Jednostavno rečeno, kada bi dokument Kongresa doveo do ponovnog umetanja cjevčice za hranjenje Terri Schiavo, to ne bi bile samo vodene i kemijske hranjive tvari koje ulaze u njezin tjelesni sustav, to bi također bila invazivna sila političke moći. To, naravno, ne govori ništa o cinizmu koji je “u igri” u toj političkoj moći. (Mnogi od najuglednijih pokrovitelja zakona o kojemu je riječ pokazali su besramno nepoštivanje prema ljudskom životu u bezbrojnim drugim područjima javne politike.)

Ubijanje duše

Još jedan način razmišljanja o dvama licima stanja izuzeća u kojemu političke sile preuzimaju potpunu kontrolu jest uočiti dva načina smanjivanja/povećavanja koja su na djelu u obama ovim slučajevima. U Abu Ghraibu, zaljevu Guantanamo i ostalim takvim mjestima, zatvorenici su potpuno osjetilna bića koja u nekom smislu više ne postoje u “knjizi života”, njihov zakonski i simbolički status poništen je, oni su svedeni na puku točku primjene državne moći (opet, kako oni koji su odgovorni za takva bića ne bi bili zbunjeni u pitanju od čega se sastoji zlostavljanje?). Suprotno tome, Terri Schiavo više nije osjećajno biće koje ima simbolički status koji joj je nametnut (ona je, između ostalog, postala ime Cilja).

U jednom slučaju imamo ljudski život nasilno ogoljen zaklona simboličkog statusa/vrijednosti, a u drugom, nametljivo nametanje simboličkog statusa/vrijednosti u odsutnosti osjetilnog života. Međutim, posljedice su neobično slične: radikalno izlaganje tijela pukom hiru političke moći.

Kada je riječ o drugom slučaju, čovjek bi se mogao zapitati zašto je uopće važno održavaju li gospođu Schiavo na životu uz pomoć cjevčice za hranjenje. To jest, ako je točno da je ona u trajnom stanju besvjesnog vegetiranja, bez pristupa užitku i boli, radosti i tuzi – a nije iznesen ni jedan vjerodostojan dokaz koji bi bacio ikakvu sumnju na tu dijagnozu – zašto bi ikome bilo važno da je njezini roditelji odvedu kući i održavaju na životu umjetnim putem? Kome to škodi ako usrećuje njezine roditelje? Mislim da bi mnogi odgovorili da to šteti duši Terri Schiavo ako je potpuno podređena volji drugih čak i ako ti drugi jesu njezini roditelji koji je bez sumnje vole (ili volji političara koji tvrde da govore u njezino ime). I koji snažniji oblik podložnosti postoji od toga da volja drugih utječe izravno na našu životnu bit, naše postojanje kao živućeg tkiva? Oni koji zagovaraju stanje intervencije u postojanje Terri Schiavo kao živućeg tkiva zagovaraju najradikalniji oblik dominacije koji je uopće moguće zamisliti. A dominacija nanosi štetu ljudskoj duši. U iskušenju sam da kažem da je trud da se Terri Schiavo održi na životu neka vrsta ubojstva duše.

Kultura života samo za neosjetilna bića

Naravno, slušaj Terri Schiavo nikada ne bi ušao u nacionalnu svijest da ga određene kršćanske skupine nisu prisvojile kao bojno polje u široj ideji obrane takozvanog “nevinog života”. Moglo bi se mnogo toga reći o toj frazi “nevini život”. Imajući na umu činjenicu da mnogi koji se protive abortusu također odobravaju smrtnu kaznu, imamo se razloga zapitati je li ovdje zapravo u pitanju ne nevini život nego živuća nevinost, to jest fantazija o zaštiti ne ljudskoga života nego stanja čistoće i nevinosti koje, zapravo, može istinski utjeloviti samo ne-osjetilno življenje (poput onoga Terri Schiavo). U stvari, čovjek ne može a da se ne zapita ne odnosi li se ono što je predsjednik Bush spomenuo kao “kulturu života” samo na neosjetilni život; čim čovjek stekne osjećaj, percepciju i svijest, on je manje-više prepušten minimalno reguliranim hirovima tržišta.

Bilo kako bilo, jedna od stvarnih teoloških neobičnosti u srži slučaja Terri Schiavo odnosi se na koncepte stvaranja života i života stvorenja (kreature). Kako piše Julia Lupton u prekrasnom poglavlju o Shakespearevoj Oluji naslovljenom Creature Caliban, riječ “stvorenje” dolazi od buduće-aktivnog participa latinskoga glagola creare, što znači da je “creatura (stvorenje) nešto što je uvijek u procesu trajnog stvaranja; stvorenje je aktivno pasivno ili, bolje rečeno, trpno, biće koje neprekidno postaje-stvoreno, podvrgnuto preobrazbi prema zapovijedi proizvoljnih naredbi Drugoga”. Dakle, u svom teološkom smislu, “stvorenje” nije toliko ime koje određuje stanje postojanja ili bit koliko stanje trajne izloženosti, koje znači biti uhvaćen u procesu postajanja stvorenjem kroz zapovijedi božanskog autoriteta. Ta dimenzija radikalnog podređivanja – stvorene stvari Bogu Stvoritelju – uzrokovala je, u povijesti tog koncepta, niz daljnjih artikulacija, što su u konačnici postale uopćene da označe, kako to Lupton kaže, “bilo koga ili bilo što proizvedeno ili kontrolirano od nekog djelatnika, autora, gospodara ili tiranina”. Na kraju takve putanje ima smisla da riječ koja je nekada označavala čitavu domenu prirode, koja je Božja kreacija, postaje “sve više primijenjena na one stvorene stvari koje remete prave kanone stvaranja”. Možda je najpoznatiji književni primjer takva stvorenja Frankensteinovo čudovište, koje i samo na mnogo načina utjelovljenje nemogućnost suočavanja sa smrću u moderno doba, što je bez sumnje središnji aspekt slučaja Terri Schiavo. (Nije osobito čudno da su među onima koji suočeni sa smrću kao da zaboravljaju sva pravila ponašanja, sav osjećaj suosjećanja i poštovanja, upravo ljudi koji proklamiraju duboko religioznu vjeru?)

Kršćanski moral kao pokriće

Ono što u konačnici osigurava taj paradoksalni prijelaz iz prirodnog života u neprirodni, na semantičkom području života stvorenja jest obilježje “gospodara” koje sam spomenuo kao stanje izuzeća ili izvanredno stanje. To jest, nije puka činjenica da je subjekt u odnosu prema zakonu ta koja stvara “ne-prirodnost” stvorenog bića, nego je to izloženost “izvanzakonskoj” dimenziji zakona koja je svojstvena državnoj vlasti. Vladin autoritet u stanju izuzeća uvodi sankcioniranu suspenziju zakona, nešto izvan zakona što je uključeno u zakon. Život stvorenja pojavljuje se upravo na takvim čudnim prijelazima gdje je subjekt dirnut tom silom zakona u višku zakona. Odluka da se zatvorenike zarobljene u “ratu protiv terorizma” svrsta u neprijateljske borce bez zakonskog statusa i pokušaj Kongresa da intervenira u slučaju Terri Schiavo dva su primjera u kojima je život pretvoren u život stvorenja u navedenom smislu.

Ono što je posebno uznemirujuće u slučaju Schiavo jest to što je taj proces proveden u ime “kulture života” koja je navodno u skladu s kršćanskim moralom. No, umjesto toga nailazimo na radikalnu izopačenost poretka stvaranja i teološkog statusa stvorenja, odnosno, njegove preobrazbe u čisto biopolitički entitet. Drugim riječima, kršćanstvo se koristi kako bi dalo pokriće za radikalno nametanje političke moći sferi života. Teologija koja je mogla osigurati sredstva za duboko suosjećanje prema umirućoj ženi i prema obitelji te žene, postala je ideološko oruđe za političku moć u stanju izuzeća.

S engleskoga prevela Lovorka Kozole.

Pod naslovom Terri Schiavo and the State of Exception objavljeno na www.press.uchicago.edu/Misc/Chicago/05april_santner.html. Oprema teksta redakcijska