#440 na kioscima

22.1.2015.

Nikola Leskovar  

Teškometalne himne stvoritelju


bojkot

nebo je porumenjelo

od sramote



oblak nikad nije krvario ljepotu



to je samo tako izgledalo



jer im je policajac suzavcem

poprskao oči



i vukao im tijela

povezana konopcem



kao grk trojancu



trgali su im

udove



sve je krivo srce



progonilo ih je plavo

a pokretalo



crveno



kosturi

ruju poljima

galamu podižu

kosturi

opaljeni suncem



znoje se

na grmećim traktorima

recitiraju molitve



kleče

pred bankarima

načelnicima

županima

ministrima



kleče na govnima

svojih životinja



pred govnima



ali nema odgovora

jer govna ne govore



samo smrde



radijator

cijevi su začepljene

vruća voda

zarobljena na izvoru



ne ispunjava

funkciju



radijator hladan

šuti bjelinom



tijela nad njim

proklinju

lijenčinu i škrca

koji nije zvao majstore



prsti ukrućeni

stišću se u pesnicu

siromaštvo i cuga

smanjuju inteligenciju



mozak se skuplja

šake udaraju



ranjeni radijator

preživio tučnjavu



glumi toplinu

galami crveno

nacije

svi putovi vode

ovamo

u željezno

nebo

vlakova koji

pjevaju

teškometalne himne

stvoritelju



mašine spajaju

brbljavce što

slave globalizaciju



pod oblacima dima



crnu žuč iskašljavaju

pluća parnog stroja



kao satan hostiju



u njihovoj utrobi



plešu kolo

nacije 



vlakovi ih odvoze



na odlagalište

kostiju



potonuli

ušutio sam

kad svi viču:

treba vikati

 

ukazivati na nepravde

dramatizirati

 

ukipio sam se

kad svi bježe:

treba bježati

 

otkrivati prljavštine

šokirati

 

oživio sam

kad svi viču:

treba umrijeti

 

crnilu se

u facu smijati

 

pobjegao sam

kad svi ostaju:

treba ostati

 

na rodnu sisu nasukan

s brodom



potonuti



hropac

kod nas svi zatvaraju

prozore  i balkone



govore:

hladan zrak donosi

boleštine



obitavaju

u vrućini

znojni



zagušljivo je

smrdi

crne su gljivice

na zidovima



ne razmišljaju bistro

kisik se potrošio

bakterije se razvile



novi zrak ne puštaju

da se neko

ne bi prehladio



stanice odumiru

tijela jedno preko drugog

liježu



u samrtnom hropcu viču



ostavite balkon



zatvoren



pravilnik

misao

kojoj pribjegavaš

da se

odmoriš



izvire iz dokolice

pa postaje

obveza



i za hobi

mozak stvori

pravilnik



članak

šesti

moždine leđne:



1. neuroni birokrati

informacije šalju

diktiraju zapovijedi

oblikuju stvarnost



2. tijelo koje

nosimo



3. u mesoreznici

samljeveno

u salame upakirano



4. da nahranimo



5. civilizaciju

preuzmi
pdf