Teslin život obilježila prerana smrt brata

Nikola Tesla rođen je u malom selu Smiljanu kod Gospića u Lici. Danas je Smiljan gotovo prazan, između ostalog i zato što na njegovu području ima još 140.000 metara kvadratnih terena pod minama. Nedavno je nedaleko od Tesline rodne kuće prilikom razminiranja stradao pirotehničar. U takvu je kraju rođen Nikola Tesla, znanstvenik svjetskoga glasa.

Tesla se rodio 10. srpnja 1856. Te godine rodili su se i George Bernard Shaw, irsko-engleski dramatičar, Dragutin Gorjanović-Kramberger, čovjek koji je prvi proučio krapinskog pračovjeka, i utemeljitelj psihoanalize Sigmund Freud. Teslin se otac zvao Milutin, a po zanimanju je bio svećenik. Obitelj Tesla prije je nosila prezime Draganić, a tek je kasnije postala Tesla, jer je navodno jedan od predaka imao velike prednje zube koji su nalikovali na tesarski alat, pa je po tome dobio nadimak “Tesla”. Većina Teslinih predaka živjela je znatno dulje nego što je uobičajeno za ljudski vijek, pa je postojala priča da je jedan od njih doživio čak 140 godina.

Smrt brata Dane

Milutin je rođen u obližnjem Raduču 1819. i trebao je biti vojnik, kao što je tada bio običaj u Vojnoj krajini. Brat Josif doista je bio vojnik, ali Milutin je otišao u bogosloviju u Plaški i postao svećenik. Nakon što je završio bogosloviju, Milutin Tesla oženio se Đukom Mandić, rodom iz Gračaca. Milutin je isprva radio u parohiji u Senju (danas je ta crkva uništena), a od 1857. paroh je u Smiljanu (prije je bio samo administrator). U Senju je navodno održavao predivne propovijedi O korisnosti rada i zato ga je arhiepiskop odlikovao crvenim pojasom, te je Milutin postao paroh. U Smiljanu su se rodili Nikola i Mandica, dok su se Angelina, Milka i Dane rodili u Senju. Milutin je pisao pjesme i objavljivao ih, a poznavao je talijanski, hrvatski i njemački jezik.

Nikolina majka Đuka potjecala je iz veoma stare ličke obitelji. Njezin otac, baš kao i kasnije muž, bio je svećenik. Sam Nikola Tesla u svojem djelu My Inventions za majku kaže: “Uistinu je bila velika i izuzetno sposobna žena, hrabra i postojana, svladavala je životne oluje i izvukla iz njih mnoga iskustva. Kad joj je bilo šesnaest godina, u zemlji se pojavila teška epidemija. Njezina su oca bili pozvali da umirućima daje posljednju pomast. Za njegove odsutnosti ona je sama odlazila pomagati susjednoj obitelji, koju je napala teška zaraza. Svih petero članova obitelji podlegli su redom. Ona ih je okupala, obukla, položila njihova tijela na odar i ukrasila cvijećem, kako je bio običaj u tom kraju. Kad se otac vratio, sve je bilo spremno za kršćanski pogreb”.

Dok je Nikola imao samo pet godina, njegov brat Dane stradao je nesretnim slučajem. To je obilježilo cijeli budući Nikolin život. Dane je navodno bio neobično nadaren i roditelji su bili vrlo ponosni na njega, a Nikolu čak nisu smatrali previše inteligentnim, pa se on stoga neprestano uspoređivao s bratom. Bratova prerana smrt bila je strašan udarac za cijelu obitelj, a posebno za majku i oca. Nikola je tada odlučio da će pokušati biti bolji od preminulog Dane i da će na taj način svojim roditeljima nadoknaditi gubitak.

Šetnje po Velebitu i bogata očeva knjižnica

Nikola je odrastao u zemljoradničkoj sredini. Lika je u to vrijeme bila jedan od najzaostalijih i najizoliranijih dijelova Habsburške Monarhije. Nepismenost, nehigijena i nedovoljna obrazovanost bile su značajke cijelog jugoistočnog dijela Monarhije. Osim toga, Lika je sve do 1881. bila uključena u Vojnu krajinu, te je život u njoj bio daleko teži i okrutniji nego u civilnom dijelu Hrvatske. Nikola sve do svoje desete godine nije imao mogućnosti vidjeti lokomotivu a kamoli dobiti obavijesti o nekim svjetskim tehničkim dostignućima. Jedan od najranijih događaja koji je ostao u Teslinu sjećanju bio je onaj kada je ostao zatvoren u nekoj maloj crkvici u planini. Već s pet godina Nikola se šetao po Velebitu koji se nadvijao iznad njegova rodnog sela. Za atmosferu u kući bilo je bitno i to da je Teslin otac posjedovao veliku i bogatu knjižnicu. U njoj su bila djela poput Goetheovih i Schillerovih, nekoliko knjiga na francuskom, pa i knjiga njemačkih protestanskih propovijedi iz 1595.

Nikola nije bio kao sva ostala djeca: već od najmlađih dana bio je pronalazač. Za taj dar bila je zaslužna njegova majka. Tesla o njoj piše: “Moja je majka bila prvorazredni izumitelj i bila bi, vjerujem, postigla vrlo mnogo da nije bila toliko udaljena od suvremenog života i onih mnogobrojnih mogućnosti koje on pruža. Izumila je i izradila mnoge naprave, tkala je najljepše uzorke nitima koje je sama isprela. Čak je i sjemenje sijala, uzgajala biljke, odvajala vlakna. Radila je neumorno, od zore do kasno u noć, a veliki dio odjeće koju smo nosili i namještaja koji smo imali u kući bili su djelo njezinih ruku. Kad je prošla šezdesetu, njezini prsti bili su još toliko spretni da bi splela tri čvora na trepavici”.

Udica za žabe

Jedan od prvih pronalazaka Nikole Tesle bila je udica za žabe. O tome nam sam pronalazač kaže: “Ljudi koje je to zanimalo često su me pitali kako i kada sam počeo pronalaziti. Na to mogu odgovoriti samo iz svojih sadašnjih uspomena prema kojima je moj prvi pokušaj bio prilično ambiciozan jer je trebalo izumiti i sredstvo i način. Sredstvo je već bilo poznato, ali način sam izmislio sam. Dogodilo se to ovako. Jedan od mojih drugova dobio je na dar udicu i štap za pecanje. To je izazvalo nemalo uzbuđenje u selu, pa smo se idućeg jutra svi uputili u lov na žabe. Ja sam ostao sam i napušten zbog svađe s tim dječakom. Nikad prije nisam vidio pravu udicu. Zamišljao sam je kao nešto prekrasno, nešto što posjeduje naročite kvalitete, i bio sam očajan što ne sudjelujem u takvoj zabavi. Silom prilika našao sam nekoliko komada meke željezne žice, pomoću dva kamena zašiljio sam jedan njezin kraj, uobličio je i pričvrstio na jaku uzicu. Zatim sam odrezao prut, sakupio nekoliko mamaca i otišao na potok gdje je bilo žaba na pretek. Ali nisam mogao uloviti ni jednu jedinu i gotovo sam se obeshrabrio, dok nisam posve slučajno zanjihao praznu udicu pred žabom koja je sjedila na panju. U početku se ona skanjivala, ali malo-pomalo njezine se oči izbečile i zakrvarile, a obim joj se podvostručio i ona je oštro zagrizla udicu. Istog časa sam je ulovio. Pokušao sam istu stvar nekoliko puta i metoda se pokazala nepogrešivom. Kad su moji drugovi (usprkos sjajnoj opremi nisu ulovili ništa) došli do mene, bili su zeleni od zavisti”.

Tesla je u ranoj mladosti izmislio još nekoliko pronalazaka. Na obližnjem je potočiću napravio mali mlin koji se okretao pod padom vode. Još zanimljiviji “izum” bio je onaj s hruštevima, koje je Nikola nataknuo na križić koji je bio tako postavljen da se mogao okretati oko tanke pribadače i prenositi pokret na veliku ploču, dobivajući tako snagu. Hruštevi su radili cijelo vrijeme. Nikola je zalihu hrušteva držao u malom lončiću. Međutim, tada se pojavio neki dječak koji je počeo jesti hrušteve “kao da su ostrige”, što se Nikoli toliko zgadilo da je nakon toga cijeli život gajio odvratnost prema tim kukcima.

Poniženje i slava u Gospiću

Osim sprave s hruštevima, Nikola je izmislio i puškice koje je prodavao svojim kolegama: “Kad bi trebalo ispaliti prskalicu, klip bih upro u trbuh, a cijev objema rukama povukao natrag. Zrak između čepova bio je komprimiran i veoma zagrijan pa bi jedan od njih izletio uz glasan prasak”. Međutim, taj proizvod nije donio slavu mladom pronalazaču. Svi prozori u Smiljanu bili su razbijeni i Nikola je dobio batine. Slična se stvar dogodila s djedovim satom koji je Nikola kompletno rastavio, ali ga nije znao sastaviti. Sve se to dogodilo do Nikoline šeste godine.

Nakon toga je otac Milutin dobio premještaj u Gospić, gdje Nikoli nije bilo tako lijepo kao u Smiljanu: “Gotovo mi je srce puklo kad sam se odvojio od naših golubova, pilića i ovaca i našeg veličanstvenog jata gusaka... U našoj novoj kući nisam bio ništa doli zatvorenik, koji kroz prozorska okna promatra čudne ljude”. U Gospiću se Nikoli dogodilo i nešto neugodno. Naime, neka bogata udovica dolazila je svake nedjelje u crkvu gdje je Nikola imao zadatak da zvoni na tornju. Kad se spuštao sa zvonika, stao je toj gospođi na haljinu i “haljina se poderala uz prasak, što je zvučalo kao salva koju je ispalila čitava vojnička četa. Moj je otac bio blijed od bijesa. Lagano me pljusnuo, i to je bila jedina tjelesna kazna kojom me ikad kaznio, ali gotovo da je i danas osjećam”.

U Gospiću je doživio i svoj prvi uspjeh. Neki poduzetni mladi trgovac organizirao je vatrogasnu brigadu. Bila su kupljena nova kola, a nabavljena je i nova pumpa. Jednog popodneva trebala se održati javna vježba na kojoj će se pumpom crpsti voda iz rijeke Like. Međutim, kada su vatrogasci počeli pumpati iz crpke nije izašla nijedna kap. I kada je već prijetilo da će se događaj pretvoriti u popriličnu blamažu, mali je Nikola ponudio rješenje. Skočio je u vodu gdje se nalazio drugi kraj cijevi, koji je bio začepljen. Nikola je cijev vrlo brzo odčepio, pa je voda iz pumpe suknula po okupljenim građanima. “Bio sam iznesen na ramenima i postao sam heroj dana”, sjeća se Tesla.

Sumnjiv profesorima

U Gospiću je Nikola izradio i samostrel kojim je mogao znatno sigurnije pogoditi cilj nego običnim lukom i strijelom: “Neprestanim zatezanjem lukova koža mog trbuha očvrsnula je poput krokodilove kože i često se pitam nisam li zahvaljujući tim vježbama danas u stanju probaviti i šljunak!”.

U školi je bio dobar đak, jedino mu slobodno crtanje nije polazilo za rukom. Kao dijete Tesla je bio ljevak, ali se kasnije naučio služiti objema rukama. Njegov omiljeni predmet bila je matematika. Imao je neobičnu sposobnost da zamisli predmet i da mu se on prikaže kao živ i stvaran. Kasnije, kada bi razmišljao o svojim izumima, gotovo nikada ništa nije bilježio na papir već je sve držao u glavi; tek je u srednjim godinama počeo praviti bilješke. Ako je bila riječ o bilo kakvu problemu iz aritmetike ili algebre, Nikola bi pred sobom vidio zamišljenu ploču s napisanim zadatkom, a na ploči bi se redale sve radnje i svi znaci potrebni za njegovo točno rješenje. Uostalom, već od Teslina vremena psiholozi i parapsiholozi su proučavali osobe koje su, prema njihovim izvještajima, uistinu mogle projicirati svoje mentalne slike na svitke neeksponiranog fotografskog filma. I izravan prijenos misli na elektroničke ispise također je postao predmetom nedavnih istraživanja. Da bi se oslobodio slika koje su ga progonile i osjetio barem privremeno olakšanje, mladi je Nikola sam sebi počeo predočavati izmišljene svjetove. Svake bi noći krenuo na neki izmišljeni put i tako vidio nova mjesta, gradove i zemlje, živio u njima, susretao ljude i sklapao prijateljstva.

Zbog svojih sposobnosti čak je ponekad bio sumnjiv profesorima, budući da je iznimno brzo mogao doći do točnog rješenja zadataka koje bi oni postavljali. U jednom od viših razreda profesor iz matematike mu je dao nižu ocjenu. Tesla je ostao jako povrijeđen i odlučio se požaliti ravnatelju škole te zatražiti da ga ispitaju pred komisijom. Na ispitu je mladi Tesla briljirao i nakon toga dobio odličnu ocjenu.

Umijeće samosvladavanja

Nikola je bio vrlo nadaren i ubrzo je pročitao sve knjige iz očeve knjižnice, pa je vrlo rado prihvatio ponudu da sredi gospićku knjižnicu. To mu je ujedno bio i zgodan izvor zarade. U slobodno vrijeme Tesla je konstruirao vodene turbine i hranio mlade orlove što ih je držao u kavezu. Kad je završio treći razred niže realne gimnazije u Gospiću, teško se razbolio i čak je izgledalo da će umrijeti. Među knjigama koje je tada čitao bili su i najraniji radovi Marka Twaina. “Njima možda dugujem čudesan oporavak koji je slijedio”, reći će kasnije Tesla. Mnogo kasnije upoznao je Twaina i rekao mu za tu slučajnost, na što se veliki pisac rasplakao od ganuća.

Tesla je kao mlad čovjek sebi nametnuo strašnu disciplinu. Sam Tesla kaže: “Ako govorim o sebi, mogu kazati da sam već bio višestruko doživio tu divnu radost, tako da sam u dobrom dijelu svojega života osjećao taj neprekidni zanos. Priznato mi je da sam jedan od najvećih radnika, a možda sam to još i danas, ukoliko je misao ekvivalentna radu, jer njoj sam posvetio gotovo sve svoje budne sate. Međutim, ako rad tumačimo kao određeno djelovanje u određenom vremenu, strogo uzevši, onda sam vjerojatno jedna od najvećih lijenčina. Svaki napor pod prisilom zahtijeva žrtvovanje životne energije. Nikad nisam platio tu cijenu. Naprotiv, ja sam se hranio svojim mislima”.

Čitajući, Nikola je svladavao svoju volju, pa su se volja i želja poistovjetile s vremenom. “Nakon nekoliko godina te discipline potpuno sam ovladao sobom tako da sam se mogao igrati strastima koje bi inače uništile i najsnažnijeg čovjeka”. Cijeloga života ostao je sam, nikada nije imao ženu ili bliskog prijatelja upravo zbog te svoje osobine, zbog samosvladavanja. Uspio je ovladati svim svojim strastima. U jednom je razdoblju, na primjer, strahovito volio piti kavu i pušiti. Kasnije, kad je shvatio da je to pogubno za njegovo zdravlje, odlučio je prestati. Slično se dogodilo i s kockanjem, koje je također bilo njegova strast, a s vremenom čak i s jelom.