- Roboty nacionální. - Co to znamená? - To znamená, že z každé továrny budou vycházet Roboti jiné barvy, jiného chlupu, jiného jazyka. Že si zůstanou cizí, cizí jako kameny; že se už nikdy nebudou moci srozumět; a že my, my lidé, je tak drobet k tomu přivychováme, rozumíš? Aby Robot na smrt, do hrobu, navěky nenáviděl Robota jiné tovární známky. - Hrome, budeme dělat černochy Roboty a Švédy Roboty a Taliány Roboty a Číňany Roboty, a pak ať jim někdo vtluče do kokosů organizaci, bratrství, hup, pardon, paní Heleno, já si naleju
U hrvatskom se "novac" i "čovjek" različito dekliniraju, iako su imenice istog roda (muškog) i iste vrste (genitiv im završava na -a). "Čovjeka" nema i "čovjeka" volimo, dok nema "novca", ali volimo "novac".
Navaho stupnjevi Iza ove razlike, koja već odavno i veselo zbunjuje djecu u školi (“Pa kako ‘kamen’ u rečenici ‘Baci kamen!’ nije nominativ?”), krije se jezično svojstvo koje gramatičari zovu kategorijom živosti: riječ će se drugačije ponašati ovisno o tome označava li nešto živo li nešto neživo. “Čovjek” je u hrvatskome živ, a “novac” nije.
Opreka živog i neživoga bila je, po svemu sudeći, jedina gramatička opreka imenica u indoevropskom prajeziku, onome koji se govorio prije šest tisuća godina, da bi iz njega nastale brojne skupine modernih evropskih i azijskih jezika; u njima je rod o kojem danas učimo u školi - muški, ženski, srednji - tek kasnija inovacija. Živo i neživo na različite načine (i ne nužno kod imenica) razlikuju i neki jezici američkih Indijanaca, kao i tamilski, japanski, arapski. Pritom dva svojstva nisu nužno suprotstavljene strane, nego različiti krajevi kontinuuma: skupine imenica u jeziku navaho mogu se, recimo, poredati po stupnju živosti ovako: čovjek - beba / velika životinja - srednja životinja - mala životinja - prirodna pojava - apstrakcija. Razdjelnica živog i neživog ne podudara se nužno s biologijom: u slavenskim su jezicima životinje obično s jedne strane (“gledam kita, komarca”), a biljke s druge (“gledam hrast, kupus”).
Pravilno je Vrijeme je za zaplet. Među jezičnim savjetima uglednoga jezikoslovnog instituta - i, sukladno tome, u aktivnoj primjeni u školama širom zemlje - nailazim na sljedeću preporuku: “Pogrešno je: *Dinamo je pobijedio Hajduka, *Kupio sam novog miša za računalo, a pravilno je: Dinamo je pobijedio Hajduk, Kupio sam novi miš za računalo. - U prvoj rečenici riječ je o klubu nazvanu imenom koje kao apelativ označuje živo biće. Ona se međutim kao ime neživoga (kluba) sklanja tako da joj je akuzativ jednak nominativu. Imenica hajduk kad se njome označuje živo biće ima akuzativ jednak genitivu, npr. Junak je pobijedio hajduka. U drugoj rečenici imenica miš nije zoološki, nego informatički naziv i stoga je akuzativ imenice miš u tome značenju jednak nominativu. Akuzativ riječi miš kad se njome označuje životinja, tj. kad je riječ o zoološkome nazivu glasi miša i oblično je jednak genitivu imenice miš, npr. Vidim miša kako trči.”
Objašnjeno je lijepo, detaljno i neosporno razumno. No, pitao bi se lingvist, zašto se to uopće mora objašnjavati? Zašto nikome ne pada na pamet da kaže “Vidim kamena na polju”, ali možemo zamisliti ono zvjezdicom žigosano “Dinamo je pobijedio Hajduka” (u mojim ušima izjava čak nekako ima splitski naglasak)? Moj Horacije, u vašoj filozofiji kao da nešto fali.
Doug Engelbart Ulazna jedinica računala koja pretvara kretanje ruke u kretanje točkama Kartezijeva koordinatnog sustava, kad je izumljena šezdesetih godina prošlog stoljeća - a smislila su je dva istraživača sa Stanforda, Doug Engelbart i Bill English - dobila je ime “miš” jer joj je iz stražnjeg dijela virio kabl kojim se spajala s kompjuterom. Ime je bilo, da oprostite, štos; s druge strane Atlantika, sličan uređaj koji je, kako to već biva, gotovo u isto vrijeme razvila firma Telefunken zvao se sasvim trijezno Rollkugel (“okretna kugla”). Ali Engelbart i ekipa nisu bili za tu njemačku trezvenost; oni su bili proto-geekovi, temeljci američkoga stila računalstva, stila koji voli nastupati nekonvencionalno i nonkonformistično. Kao što su nosili zvoncare, sandale i havajske košulje, tako su rabili i neozbiljnu ili uvrnutu terminologiju (moj je favorit u toj ligi onaj ludi programer koji je neke od rjeđe očekivanih poruka o greškama jednog operativnog sustava napisao na latinskom; za više informacija, potražite hodie natus est radici frater i uživajte).
Karel Čapek U duhu našeg razgraničenja živog i neživog, na školskim satovima informatike i u udruženjima tehničke omladine poučit će vas, također, da je i “robot” nešto neživo. Opet: logično i sukladno definiciji jezičnih savjetnika. Kao i “miš”, i “robot” je informatički naziv, pa mora biti: “Napravio sam robot”, “Vidi robot kako pleše”.
Karel Čapek, međutim, mislio je drugačije.
Sjetimo se. Iza "robota" krije se jedna od onih fascinantnih terminoloških priča o privatnim riječima: točno znamo tko je i kada tu riječ izmislio - a imao je sreće da to učini na takav način i u takvom trenutku da se riječ odlično primila, da je odmah prešla u opći jezik i ostala u upotrebi sve do danas. “Robot” je kovanica češkog pisca Karela Čapeka (1890.-1938.), koji je 1920. napisao znanstvenofantastičnu dramu R. U. R. (premijerno izvedenu 25. siječnja 1921. u praškome Narodnom kazalištu). Kompanija koja je okosnica drame zove se “Rossum’s Universal Robots”, a “roboti” - tehnički sličniji onome što bismo danas zvali kiborzima ili klonovima - njezin su fantastično uspješan proizvod. U drami Čapek, na češkom, ali nama razgovijetno, “robot” deklinira kao nešto živo. Citiram par rečenica s akuzativima: “Každý si kup svého Robota!” “Tím vlastně vyhodil člověka a udělal Robota.” “Aby Robot na smrt, do hrobu, navěky nenáviděl Robota jiné tovární známky.”
Žedan kamen Sad se partija dovoljno lijepo razvila da se podbočimo i razmislimo o onome što vidimo na tabli. “Miš” je komad plastike, elektronike i žice, ali njegov je naziv nastao kao metafora; nastao je, doduše, u engleskom, koji ne razlikuje živo i neživo u akuzativu jednine, ali smislili su ga oni čija je sklonost otklonima od norme itekako poznata - glavni posao geekova upravo je da “misle izvan okvira” - sve u nadi da će, tako misleći, smisliti nešto novo i na nov način utrživo.
S druge strane, “robot” nije metafora kao riječ, ali jest kao fikcionalni motiv. Umjetno stvoren čovjek, biće na nelagodnoj granici živoga i neživoga, zrcalna je slika umjetno postvarenog - komodificiranog - čovjeka, bića doduše začetog i rođenog od majke i oca, ali svedenog, za potrebe Excel tablica i proizvodnje dodatne vrijednosti, na broj bodova, na norma-sate, na minimalnu nadnicu i potrošački kapacitet. Čapekovi roboti idu u suprotnom smjeru, oni od stvari postaju ljudi, ali i oni do slobode mogu doći samo kroz revoluciju, samo kroz rušenje svih postojećih normi.
Na studencu Jezični savjeti ne haju za taj naramak povijesti. Za njih povijest, zapravo, i ne postoji. Njihov je svijet, kako sam rekao, ozbiljan: logičan, koliko je moguće sustavno uređen, s minimumom potrebnih dimenzija. “Hajduk” je klub, pa je nešto neživo; “miš” je plastika i žica, pa je neživo; “robot” je plastika i žica s motorom i matičnom pločom, pa je neživo. Za slučaj da nešto iz “zone sumraka” između živog i neživog poželimo smatrati živim, da nam takvo nešto dodatno govori i na nešto nas dodatno potiče - za taj slučaj prostor nije ostavljen. Zlobnik bi rekao: jezična kreativnost prepuštena je reklamama za pivo, žuja žiku spiku i slično.
Da se razumijemo: hrvatski jezik, kako se danas javno rabi, svakako ne pati zbog pretjerane normiranosti. Otvorite novine, upalite televizor, kliknite na link i naći ćete jezičnog nereda koliko god hoćete. A obzirom da znamo što sve taj nered dalje izaziva, ili čega je sve simptom, trud oko pomnjivog izražavanja mora biti dobrodošao. Ali postoji i načelo “što nije potrgano bolje ne popravljati”. Ako su govornici odlučili - ako su se složili - da im je draže, zabavnije, poticajnije neke nežive stvari tretirati kao žive... neće li proglašavanje takvih postupaka nepravilnima zatrpati izvor čija bi nam svježa voda u nekom času mogla itekako dobro doći? Nećemo li, za fantazmu lako dostižnog reda, s prljavom vodom izbaciti i maštu? Pitajte Čapeka. Ili Engelbarta