Tijelo

3 Ovo je u drugom izdanju ispravila autorica. U izvorniku je napisala: Molitva je samo nadobudan oblik apostrofa.

17 Ovo je pronađeni fragment naslovljen na velikog pjesnika, datiran dvije godine nakon smrti tog velikog pjesnika:

“Bila je to moja pička, također – ne ona od baršuna, naravno, nego ona središnja s obješenim čovjekom prikačenim za nju. Isto to ljeto, moja sestra i ja pretvorile smo se u detektive i držale povećalo nad mravima i otkrile da su zaposleni planiranjem prijevara. Sve što radim, radim zato što znam da umirem. Moje najomiljenije stvari su optičke iluzije. Ne postajemo mi senilni i ‘ne gubimo razum’, stvar je u tome što kako starimo, moramo razmišljati o više stvari u manje vremena – moramo razmišljati o više stvari u komprimiranoj količini vremena. Mislim da sada znam što si me pokušao naučiti, da je poezija tren, tren u kojem se postiže transcendencija, kada se događa čudo i ukupno nečije znanje, iskustvo, uspomene itd. razaraju se i postaju divljenje. Je li išta od onoga što govorim stvarno? A pod stvarno podrazumijevam iskreno – ili je sve pokušaj da se ima ljubav? Sada znam zašto se crta prekida: to je zato što nešto umire, a drugdje se ponovno rađa.”

18 Filmašica Lousine Shamamian tvrdi da je fade-out koji ostavlja zvuk grana koje pucaju imao namjeru reći da se protagonistica umorila od glumljenja same sebe.

19 “Sve žene potajno žele biti žrtve; one čeznu za time da budu ‘ona odabrana’.”

23 “Bolje uđi unutra; pada mrak.”

24 Čudno je da je riješila ne zabilježiti taj posebni san o E. u svoj radni dnevnik, nego je umjesto toga napravila nepovezane bilješke u svoj privatni dnevnik i kasnije napisala u pismu Andyju:

... ponovo je umro. Ovaj put sam odbila prihvatiti njegovu smrt zato što sam i dalje mogla komunicirati s njim i tako sam ga pitala je li u zadnje vrijeme hodao po vodi ili zraku, a on je odgovorio “ni jedno ni drugo”. Počela sam plakati tek na njegovom sprovodu, a ožalošćeni nisu znali da sam ih ja učinila takvima; ja sam bila ta koja je na tu scenu zalijepila vilin-konjice i rekla “morate čitati njegove priče”. Probudila sam se jer sam u svom snu preobilno plakala. Ponovo sam zaspala i ovaj put sam sanjala san o njegovom uskrsnuću: stigao je u moj poštanski sandučić obavijen u svoje priče i prekriven leptirima. Trčala sam uokolo vičući: “On nije mrtav!” Ali vidite, on to jest. San mi želi reći da je mrtav za mene. Taj san mi želi reći da se ne dam zavarati lijepim pakovanjem, da je u pitanjima korespondencije tijelo tragično odsutno.

25 Budući bi urednik ovdje trebao obratiti pozornost na pogrešku sadašnjeg urednika pri odabiru fotografija iz pogrešne kutije. Fotografija 34 nezamisliva je budući da ona nikad nije imala djecu: fotografija 12 je također lažna zato što je u svakom slučaju zaručnički prsten na pogrešnom prstu; fotografija 56 datira tri godine prije njezina rođenja; fotografija 108 prikazuje je sretnom; budući da nikad nikoga nije pogledala u oči, fotografija 9 mora da je skupljena iz jednog od ostalih mogućih života, budući da ona ne bi ni pomislila gledati ravno u leću kamere; ovo se nastavlja u nedogled.

29 Dodatak pismu je bio ovakav:  - p.s.

Ako si ovo dobio poštom, tada bi trebao znati da moramo unakaziti stvari da bi dokazali da one postoje, kao što sam ja morala činiti da bih dokazala da ja postojim; stoga dodatak pismu; stoga korištena markica.

Bolje da ti ovo nisam ni slala; bilo bi mi draže da svijet ostane sličan životu.

Zamijeni moj poljubac svojim kišobranom; sjeti se što sam citirala pod stratištem, jadan podtekst svega toga.

Pa ipak, sanjam da ti šaljem pisma, sanjam na Mandeljštamov način:

[U kritičnom trenutku, moreplovac baca zapečaćenu bocu u valove oceana, koja sadrži njegovo ime i poruku koja opisuje njegovu sudbinu. Šećući dinama mnogo godina poslije, ja nailazim na nju. Čitam poruku a ne datum, posljednju volju i testament onoga koji je preminuo. Imam pravo to učiniti. Nisam otvorila tuđu poštu. Poruka u boci je naslovljena na svog pronalazača. Ja sam je pronašla. To znači da sam ja postala njezin tajni primatelj.]

Parafraza bi uvijek bila loša, jer su naše antene svijene i skrušene.

Kada te idući put budem posjetila, sigurna sam da ćeš biti bolesnik u komi u bolnici a sestra će biti prelijepa i pitati me znam li gdje se nalazi tvoja obitelj, tvoj dom; a ja ću lagati tako da ćeš ostati tamo s njom kao što bi i želio. Ona će biti tvoja dama u bijelom. Kada se probudiš, imat ćeš amneziju, ili ćeš je glumiti, a ona će te odvesti kući u svoju kuću negdje na selu i bit ćeš sretan kao što biva u knjigama.

“Divim ti se, ljubljena, zbog zamke koju si postavila”: polažući sve te LAŽNE DOKAZE: ruža je bila lažna dok je nisam dotakla; upozorila sam te nemoj reći ljubav, ja ću misliti ljubav; i nastavila sam, slijedeći krive tragove- [nečitko], mnoštvo mogućih putova, prolaze koje ćeš tek kasnije izbrisati. Kada se tako zgodi, kao sad, ovako kasno, sve, sve se događa bez traženja moje dozvole ili mojih otisaka prstiju. A ja ne znam što zaboravlja, ali njegova pisma se loše predaju dalje i ja nastavljam, postojim među njegovim stvarima. Uvijek je lako primijetiti IZLAZ ZA NUŽDU, i zbog toga poželim spašavati živote poput super-junaka. Svakog poslijepodneva ovog života, moram pljuvati u ključanice poput Franka O’Hare i, štoviše: kradem tuđu poštu koja danas ionako nije stigla ni za koga.

Kad pomislim kako su mi se nekoć obraćali listovi: kako samo čvrsto vjerovala da sam upravo ja pozvana tumačiti znakove i pretkazanja, da sam tajni primatelj svega toga.

S engleskoga prevela Ksenija Švarc.

Ulomci knjige The Body: An Essay, Slope Editions, 2002.