Tko je spasio Zvjezdane staze?

Na Zemlji anđeo,

u svemiru vrag

— Luka Ostojić



Ukratko, u novom Star Treku ljudi su zamrznuli Sherlocka Holmesa i Watsona, probudili Sherlocka par tisuća godina kasnije da im pomogne u borbi protiv nekakvih zločinaca, na što je ovaj pobjesnio i počeo koristiti svoj intelekt da bi se borio protiv tih “dobrih” ljudi. Istina, Sherlock se u filmu zove Khan, Watsona zapravo predstavlja sedamdesetak ljudi koji pripadaju Khanovoj vrsti, ali to su jedine razlike. Khan iz Star Treka je intelektualno nadmoćan, arogantan, neugodan, manipulativan, zastrašujuće sposoban, zabavan i pokazuje prezir prema svima osim prema sedamdesetak zamrznutih prijatelja (tj. prema Watsonu)... dakle, isti Sherlock. Čak ga i glumi Benedict Cumberbatch koji (na isti način) igra Sherlocka u odličnoj BBC-jevoj seriji. Naravno, ovo nije prvi put da se figura Sherlocka pojavljuje izvan originalne priče – prilično očit i popularan primjer predstavlja doktor House – ali ovo je jedan od rijetkih primjera u kojima je Sherlock negativac koji se bori protiv dominantnog režima. I to još u svemiru.

Doduše, neki autori smatraju da je lik Sherlocka negativac od samog početka. On je efikasan detektiv, kažu, ali hladna osoba i neumoljivi branitelj imperijalističke britanske vlasti. Nema on neke moralne ideale, nego voli intelektualne izazove koje, eto, pronalazi u detektivskom poslu. Koliko je Sherlockova pozicija proizvoljna pokazuje i zanimljiva kratka priča Neila Gaimana A study in Emerald u kojoj je Moriarty detektiv koji istražuje umorstvo, a Sherlock je ubojica i borac protiv režima. Dakle, Sherlock sam po sebi nije ni dobar ni zao. On je poput grčkog boga – strašno je moćan, ne mari mnogo za živote običnih ljudi, i mali čovjek s “prave” strane zakona može se samo nadati da Sherlocka nitko neće naljutiti i potaknuti da prijeđe na stranu “zla”. E, pa glavešine iz Federacije u Star Treku su ga naljutile. Rezultat: uz pomoć tek “elementarne dedukcije”, Sherlock je raznio zgradu Federacije, pobio nekoliko visokih dužnosnika, izveo dar-mar na Enterpriseu i, naposljetku, vlastoručno smaknuo glavnog čovjeka Federacije. Zaustaviti ga je moglo jedino neko više, još moćnije biće...

Ne, to biće nije lepi kapetan Kirk, niti zbunjeni Spock koji zna doći do konkluzije, ali ne zna od kojih premisa da krene. To biće je scenarist koji je naposljetku, u skladu s konvencijama i na zadovoljstvo publike, kroz niz ne baš uvjerljivih intelektualnih trikova i efektnih akcijskih sekvenci zapečatio Khanovu sudbinu. Khan/Sherlock je na kraju ponovo zamrznut i čeka sljedeće buđenje, bilo u Star Treku, bilo u nekoj drugoj priči. Jedino nam ostaje vidjeti hoće li ustati na lijevu ili desnu nogu.

Ljubav u alternativnoj stvarnosti

— Trpimir Matasović



Serijal Zvjezdane staze, u svim svojim televizijskim filmskim i inim reinkarnacijama, od samih je početaka imao subverzivnih potencijala, sustavno rušeći razne tabue, pa i one koji se odnose na rodne uloge i emocionalne odnose. Zvjezdane staze su tako, među ostalim, na ekranu prikazale – u vrijeme kad to još nije bilo nimalo oportuno – jedan od prvih televizijskih međurasnih poljubaca; kako je vrijeme prolazilo, uslijedila su i međuvrsna sparivanja, a, premda istospolna ljubav nikad nije zadobila većeg prostora u serijalu, neke su epizode bile zapažene i u tom smislu, uključujući i onu s poljupcem Jadzije Dax i Lenare Kahn. Da ne bude zabune, univerzum Zvjezdanih staza i dalje je dominantno heteronormativan – čak i u liberalnoj Zvjezdanoj floti žena je mogla postati kapetanicom značajnoga svemirskoga plovila tek kad se silom prilika zatekla na drugom kraju svemira, u kvadrantu Delta.

Ploveći na valovima steriliziranog novog konzervativizma, najnoviji izdanak franšize, cjelovečernji spektakl U tami naizgled nas vraća u tamu najcrnjeg patrijarhata, u kojem muškarci imaju glavnu riječ. Žene su ovdje tek dekor, gotovo nimalo supstancijalan za dramaturšku potku – Uhura s vremena na vrijeme procendra nešto na račun krize svoje veze sa Spockom (koja je u ovom filmu posve irelevantna), dok je Carol Marcus svedena na prototip lijepe plavuše čija je primarna funkcija biti u ključnom trenutku taokinjom dežurnog antagonista. (To da je kasnije bila Kirkovom ljubavnicom tek je natuknuto, iako to fanovi, naravno, već znaju iz Khanova bijesa).

Muškarci su, dakle, uglavnom prepušteni jedni drugima i tako se, kako to već biva u američkim akcijskim epopejama, razvijaju muška prijateljstva, čiji emocionalni naboj daleko nadilazi onaj iz muško-ženskih odnosa. U tami je, zapravo, priča o ljubavi (naravno, platonskoj) između Kirka i Spocka, koja u svojoj kulminaciji ruši i jedan od temeljnih tabua sâmih Zvjezdanih staza – onaj o “logičnosti” i “neemocionalnosti” Vulkanaca. Prizor gotovo ritualnog Kirkova samožrtvovanja pritom je zrcalna slika (sad smo, naime, u alternativnoj stvarnosti u odnosu na ranije nastavke serijala) Spockova samožrtvovanja u finalu Khanova bijesa. Sve je tu gotovo isto (osim što su Spock i Kirk na suprotnim stranama staklene pregrade), uz jednu bitnu razliku – “logični” i “neemocionalni” Spock ovdje je čak i pustio suzu za svojim prijateljem – i to nakon što je prethodnih stotinjak minuta uglavnom bio mrtav-hladan prema svojoj partnerici. Tako se u konačnici, uza sav neokonzervativizam ovog filma, pokazuje i subverzivni kapital teze da čak ni u paralelnom svemiru nema ljubavi do muške ljubavi.

Spasonosni

dekolte

— Marija Ćaćić



Odmah po izlasku novih Zvjezdanih staza, autore filma je zapljusnuo val kritika zbog jedne jedine scene: prizora novopridošlice posadi Dr. Carol Marcus, koju glumi Alice Eve, u donjem rublju. Redatelj J.J. Abrams je odgovorio na kritike dežurnih dušebrižnika (dušebrižnica) u emisiji Conana O’Briena, blago rečeno uznemirujućim kadrovima koji na kraju nisu uvršteni u film, u kojima je glavni negativac u filmu, kojeg glumi Benedict Cumberbatch, pod tušem.

Prizor Benedicta kako se tegobno podapire kujući planove o vrlom novom svijetu Übermenschova me dakako daleko više uznemirio, ne zbog cijele atmosfere “Anđela smrti”, nego zato što je pomalo sumanuto izvan konteksta gledati odraslog muškarca kako baca Blue Steelove smrti u daljinu. Prizor u kojemu je Alice Eve u donjem rublju, pak, nije nimalo uznemirujuć, štoviše naznaka je ljubavnih putešestvija između Kirka i Marcus u nastavcima, komični predah i savršeno služi da dobijemo nešto od onog starog Kirka Williama Shatnera. Jer znamo da bi James Tiberius Kirk pogledao zgodnu ženu dok se presvlači, to je sastavni dio njegove ličnosti (srećom šamaranje žena se negdje izgubilo u proteklih pedeset godina).

Više me od “golotinje” ipak zabrinulo što se čini da lik Dr. Carol Marcus krpa svaku rupu u u daleko neuspješnijem nastavku dosta dobrog filma iz 2009. Prošli put smo se žalili na neuspjelog negativca koji nas nije zastrašio, iako je uništio matični vulkanski svijet. Zato smo sada dobili negativca koji je zasjenio sve ostale glumce u filmu i koji je apsolutno prevladavao u promidžbi istoga. Tako je riješen taj problem, no čini se da je fokusiranje na Khana previše odvuklo pažnju autora s glavnih likova, stalne posade kapetana Kirka. Cijeli film je jedna svađa Spocka i Uhure; nestašni Kirk još jednom krši sva pravila i još jednom mora pronaći sebe nakon oduzimanja čina; Simon Pegg i Karl Urban ubacuju se s pokojom doskočicom; Čehov uzdiše i dramatično širi zjenice; za Sulua se čini da je rođeni kapetan nakon što pet minuta sjedi u Kirkovom stolcu.

Carol Marcus baš nekim čudom ne samo da je prvi ozbiljniji Kirkov ljubavni interes u ovim dvama nastavcima, nego je i kći zločestog admirala, koji će zbog nje oklijevati u izvedbi svojih planova; a k tome se baš bavi fotonskim torpedima. Doktorica Marcus je ključni lik koji na okupu drži radnju nezadovoljavajućeg filma – strašno je pomisliti što bi s njim bilo da nije bilo tog dekoltea.