Uz retrospektivna izložbu koju priređuje Muzej suvremene umjetnosti Zagreb,
15. 5. – 24. 8. 2014.
Ideju za retrospektivnu izložbu imao je još devedesetih Marijan Susovski, kustos i u jednom periodu ravnatelj Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. On je bio kustos moje samostalne izložbe u MSU-u 1993. godine, ratnih godina kada su bili nemogući uvjeti za rad, što iz ekonomskih što iz emotivnih razloga. Tada se Marijan Susovski zarekao da će mi jednog dana napraviti retrospektivnu izložbu s velikim katalogom. Nije uspio zbog preranog odlaska. No nakon Marijanove smrti Jadranka Vinterhalter, kustosica MSU-a, preuzela je zadatak da ipak dođe do realizacije retrospektive. Martina Munivrana je pak preuzela posao kuratorice i sada nas vodi kroz organizaciju i pripreme za izložbu. To je njezin prvi veliki projekt, tako da se Martina istinski zalaže da se predstavimo onako kako to zaslužuje jedan Muzej suvremene umjetnosti.
Kako izložba ne bi bila samo dosadan postav, odlučila sam da uz izložbu napravimo i niz popratnih događanja, a koja su pak u skladu s mojim načinom rada. Ovo je Muzej suvremene umjetnosti i on mora imati dinamiku i frekvenciju kakvu takvi prostori u svijetu prakticiraju. Zamislila sam dva performansa koji će trajati cijelo vrijeme izložbe – Poziv na druženje i Moj privremeni dom, te niz popratnih događanja koja će se izmjenjivati kroz tih nekoliko mjeseci. Biti će to razni koncerti kroz program Branka Kostelnika, s radnim naslovom Ljeto na krovu MSU-a koji će nam predstaviti niz domaćih glazbenika kao npr. Let 3, Damira Urbana, Gustafe, Darka Rundeka... Zatim nekoliko predstava uz sudjelovanje Indoša i Tanje Vrvilo, pa Žak Valenta, onda performansi uz Pina Ivančića, Tajči Čekada. U kinu Metropolis publika će gledati filmove po mojem izboru. Zatim će uslijediti niz zanimljivih razgovora na temu seksualnosti koje ćemo organizirati uz pomoć Aleksandra Štulhofera te pozivati goste iz raznih područja kao npr. sociologe, teologe, novinare, pisce, glumce, političare. Posebnu pažnju posvetit ćemo radionicama sa studentima. Studenti Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci bit će moji gosti.
Tijelo danas Već sljedećega dana, 16. svibnja, nakon otvorenja izložbe imat ćemo međunarodnu konferenciju koja je zamišljena više kao razgovor sudionika i publike. Tema toga susreta je Tijelo danas – fragment osjećaja, a razgovor će se voditi kroz nekoliko smjernica – privatno i javno tijelo, tijelo kao prostor izvedbe, tijelo u akciji te identitet i autobiografija tijela. U taj susret uključeni su umjetnici koji će govoriti kroz svoje dosadašnje vlastito iskustvo, kroz osobni rad, a struka će iznijeti pak neke svoje relacije i percepcije ovisno iz kojeg područja dolaze kao npr. Marina Gržinić iz Ljubljane koja nam dolazi kao umjetnica i kao sociologinja ili Peggy Olislaegers iz Nizozemske koja dolazi s plesne scene ili pak Mladen Miljanović iz Banja Luke, umjetnik i profesor Banjalučke akademije. Posebnu poslasticu čini Katalin Ladik iz Budimpešte, umjetnica koja itekako ima veliko iskustvo u radu s tijelom. Ugledna gošća Lois Keidan iz Live Art Development Agency London važna nam je za međunarodnu suradnju kao i umjetnik Philip Babot iz Walesa koji je sudjelovao u Štaglincu 2007. godine. Od domaćih gostiju pozvani su Žarko Paić, Silva Kalčić te Željka Jelavić, etnologinja s odličnom temom o ženskoj ljepoti. Partner za konferenciju nam je udruga Domino/Perforacije – festival iz Zagreba s kojima surađujem niz godina. Oni istovremeno u Muzeju organiziraju i međunarodni projekt Gender Bender u kojem sudjelujem i ja, a dio tih inozemnih gostiju pridružit će nam se u konferenciji kao npr. Daniele Del Pozzo iz Bologne.
Moj privremeni dom Performans pod naslovom Moj privremeni dom s podnaslovom Zaljubljenost u prostor odvijat će se u samom izložbenom dijelu muzeja. Odlučila sam da se privremeno preselim u Muzej te da dio izložbenog prostora pretvorim u svoj privremeni dom u kojem ću privremeno živjeti i raditi tijekom trajanja izložbe. Taj prostor, sa svojim osnovnim parametrima trodimenzionalnog i likovnog sadržaja i mojim vlastitim radovima (s kojima želim na sentimentalan i patetičan način provesti vrijeme u Muzeju), provocira me da aktiviram novo stanje tijela i uma, etiku spoznaje i svijesti. Počet ću od elementarnog i osnove egzistencijalnog: krov nad glavom, krevet za spavanje, radni stol i stolica, temperatura zraka ugodna, higijenski uvjeti zadovoljavajući.
Uz postavljenu bazu egzistencijalnog u mojemu privremenom domu započet ću proces građenja (Gesamtkunstwerk) osobnog postojanja koje će, ponuđeno pogledima publike, postati javno. Percipirano direktno, ulaskom promatrača/publike u likovno ambijentalno djelo u kojemu će moći aktivno sudjelovati i istraživati ono što se u njemu događa, odnosno imati/iskusiti konkretni aspekt doživljaja. Publika će moći svakodnevno razgovarati sa mnom, gledat ćemo neke dokumentarne filmove, pregledavati press materijale, dokumente radova koji više ne postoje iz određenih razloga. U mojoj biblioteci moguće će biti vidjeti i kataloge drugih umjetnika.
Tako će se moj privremeni dom pomalo pretvarati u totalitet prostora koji će biti cjeloviti izraz moje nove egzistencije i performansa. To neće biti inscenacija života i umjetnosti: To će biti stvarno životno vrijeme u privremenom domu.
Poziv na druženje Drugi performans Poziv na druženje posvećujem Jermanu s kojim sam osamdesetih napravila nekoliko zajedničkih performansa. Jedan od njih bio je 1983. godine, istog naziva Poziv na druženje u Galeriji događanja. U stvari to je bio više hapening jer je publika sudjelovala jednakovrijedno s nama. To je bio dio onih performansa kroz koje smo problematizirali odnose među ljudima, odnosno relaciju umjetnik – publika. Osamdesetih su umjetnici često kroz svoje radove problematizirali odnos s publikom koja je itekako važan faktor a osobito za mlađe umjetnike. Jerman i ja smo kroz performans Taktilna komunikacija napravili vrhunac komunikacijskog odnosa s publikom.
U MSU-u bi performans Poziv na druženje trebao biti neka vrsta revizije, što se dogodilo kroz tridesetak godina u odnosu umjetnik-publika, koliko je starija publika zaista prisutna i koliko se mlađa publika uspijeva približiti umjetničkom činu. Zamišljeno je da se performans odvija u formi razgovora o umjetnosti a kroz zajednički ručak. S obzirom da svaki dan moram ručati, odlučila sam da svaki dan pozovem nekoga da mi se pridruži. Ručkovi bi se trebali odvijati na maloj pozornici koja će se postavljati svaki dan na nekom drugom mjestu, ovisno o vremenskim prilikama te o želji gostiju koji će moći sami odabrati mjesto na kojemu će se instalirati pozornica. Pozornica bi trebala biti mjesto na kojem će performativnost našeg nastupa ekspresivno djelovati na gledatelje. Naši razgovori će se snimati i pokazivati na ekranima koji će biti smješteni po prostorima Muzeja tako da će se moći pratiti kako i s kim su se ručkovi događali prethodnih dana. Imat ćemo listu gostiju na koju se može svatko zabilježiti. Ručati ću s najviše pet osoba dnevno. Da bi se pojačao interaktivni kreativan odnos između publike i umjetnice, zamolit ću pozvane goste da sami pripreme ručak koji ćemo zajedno konzumirati.
17. srpnja dan je Jermanove smrti. Taj dan bit će rezerviran za njega.
25. lipnja dan je smrti Antonija Gotovca Lauera. Taj dan će biti posvećen njemu.
Posebna gošća bit će Josipa Lisac kao važna osoba u formiranju mojeg umjetničkog puta. Nazvala sam je mojom “prvom art učiteljicom”. Moja fascinacija njenim beskompromisnim radom te disciplinom koja je velikim dijelom važan faktor ozbiljnog posla kao što je glazba, odnosno pjevanje, traje i danas. Takvu vrstu discipliniranog života uspjela sam uhvatiti tek posljednjih godina. Zamolila sam Josipu Lisac da napravimo zajednički nastup koji je zamišljen kao dijalog učenice i učiteljice, a koji ćemo popratiti nekim dokumentarnim filmovima te živom izvedbom uz nekoliko njezinih pjesama. Naročito ćemo se osvrnuti na sedamdesete i osamdesete godine koje su bile značajne za nas obje. Naš će se nastup održati u dvorani Gorgona 29. svibnja 2014. godine u 20 sati, a publika može rezervirati besplatne ulaznice. Osim tog nastupa Josipa Lisac sudjelovat će i u mojem performansu/ručku Poziv na druženje. Uz navedene najave bit će još raznih događanja koja će se dogovarati spontano. Na kraju moram ponosno naglasiti da će izložba biti popraćena velikim katalogom od 400 stranica koji je dizajnirao sjajni Luka Gusić.