#440 na kioscima

2.10.2008.

Marin Bodakov  

Tračnice


Tračnice

uletjela je kao ptica, čujem, pitala

je za svoje dijete

zvijezde pjegice bdjele su joj na leđima

pričala je jedna Turkinja, vlak...

veliki zeleni konac rukom je mjerila

i tamo vrijednica

i radi čuda – znaš ti majke

Objava fijaska

Gubiti dvojke, trojke;

moj partner da ih dobiva

s četiri asa.

I druge fine sportove

volim. I druge energične sportove,

pogodne za rastanak i izdaju.

Sve moje poezije –

nacrt ostavke na poeziju.

Grebanje

Uopće se ne mogu sjetiti

što su radila koljena,

odbljesak u trbuhu – moj ili tvoj je bio,

jesu li se micali prsti na nogama,

jesu li pucale vene...

... u vijugama uma samo komadići suhog špirita,

naprosto špirita.

Prije nego što se rodim

u ogledalu solunskog muzeja

vidio sam ledeni blok

nepoznati kipar isklesao je jedino

neugodni profil mladoga muškarca

i kovrče oko penisa

nema informacija

kakvi su mračni događaji odjednom blokirali

orkestraciju mramora

nema informacija o teškim,

nedovoljno samljevenim željama, koje su potaknule

proširenje aorte

unutar kamena

Izgubljeni 

1.

Ona slaže jastučnicu

i popravlja pokrivače

vrta

Samo krajičak mene je otkriven

Smrzava se moj nedorasli prijatelj

(3/4 imaginaran)

2.

Rujan je zaspao prije kraja knjige,

listopad se upiškio

poslije cmolji

Opet njušim mesarsku kuku

koju pripremaju za nas

Fragment. Balčik

...Je jako. – nastavlja moja kći.

Očigledno poezija nije pitanje ograničena rječnika

(kao što smo vjerovali, dok nismo primijetili

borove žlijezde,

kolonade medenih vena

čipkaste osipe skladne fasade

na Moru)

Nacrt putovanja

Iz tihe fotelje

u primorskoj knjižari

raspuštam sve utvrde –

i bjelomorske eksplozije svjetlosti

razlistavaju svitak nad koljenima

voda odnosi slova i zimu.

Učtive statue, s nemirom po vratovima

kreću se zaneseno među rafovima –

i mramorna tkanina nagovještava

u bogatstvu krila, draga Silvija,

jedino spartansku liriku...

Prijevod: Ksenija Marković

Marin Bodakov bugarski je pjesnik i novinar. Rođen je 1971. u Velikom Trnovu. Godine 1994. završava bugarsku filologiju na sofijskom Sveučilištu Sv. Kliment Ohridski. Radio je kao urednik u časopisu Bugarski mjesečnik (1997-2000), a od 2000. kao urednik za književnost u tjedniku za kulturu, umjetnost i publicistiku Kultura. Redovni je asistent na katedri Tisak i naklada Fakulteta za novinarstvo i masovnu komunikaciju sofijskoga Sveučilišta Sv. Kliment Ohridski. Od 2006. savjetnik je za pitanja u kulturi u Kabinetu predsjednika Sabora Republike Bugarske. Autor je zbirki pjesama Djevičanstvo (1994), Keksi (1998), Objava fijaska (2002) i Anđeo u zoološkom vrtu (2008).

preuzmi
pdf