Tračnice
uletjela je kao ptica, čujem, pitala
je za svoje dijete
zvijezde pjegice bdjele su joj na leđima
pričala je jedna Turkinja, vlak...
veliki zeleni konac rukom je mjerila
i tamo vrijednica
i radi čuda – znaš ti majke
Objava fijaska
Gubiti dvojke, trojke;
moj partner da ih dobiva
s četiri asa.
I druge fine sportove
volim. I druge energične sportove,
pogodne za rastanak i izdaju.
Sve moje poezije –
nacrt ostavke na poeziju.
Grebanje
Uopće se ne mogu sjetiti
što su radila koljena,
odbljesak u trbuhu – moj ili tvoj je bio,
jesu li se micali prsti na nogama,
jesu li pucale vene...
... u vijugama uma samo komadići suhog špirita,
naprosto špirita.
Prije nego što se rodim
u ogledalu solunskog muzeja
vidio sam ledeni blok
nepoznati kipar isklesao je jedino
neugodni profil mladoga muškarca
i kovrče oko penisa
nema informacija
kakvi su mračni događaji odjednom blokirali
orkestraciju mramora
nema informacija o teškim,
nedovoljno samljevenim željama, koje su potaknule
proširenje aorte
unutar kamena
Izgubljeni
1.
Ona slaže jastučnicu
i popravlja pokrivače
vrta
Samo krajičak mene je otkriven
Smrzava se moj nedorasli prijatelj
(3/4 imaginaran)
2.
Rujan je zaspao prije kraja knjige,
listopad se upiškio
poslije cmolji
Opet njušim mesarsku kuku
koju pripremaju za nas
Fragment. Balčik
...Je jako. – nastavlja moja kći.
Očigledno poezija nije pitanje ograničena rječnika
(kao što smo vjerovali, dok nismo primijetili
borove žlijezde,
kolonade medenih vena
čipkaste osipe skladne fasade
na Moru)
Nacrt putovanja
Iz tihe fotelje
u primorskoj knjižari
raspuštam sve utvrde –
i bjelomorske eksplozije svjetlosti
razlistavaju svitak nad koljenima
voda odnosi slova i zimu.
Učtive statue, s nemirom po vratovima
kreću se zaneseno među rafovima –
i mramorna tkanina nagovještava
u bogatstvu krila, draga Silvija,
jedino spartansku liriku...
Prijevod: Ksenija Marković
Marin Bodakov bugarski je pjesnik i novinar. Rođen je 1971. u Velikom Trnovu. Godine 1994. završava bugarsku filologiju na sofijskom Sveučilištu Sv. Kliment Ohridski. Radio je kao urednik u časopisu Bugarski mjesečnik (1997-2000), a od 2000. kao urednik za književnost u tjedniku za kulturu, umjetnost i publicistiku Kultura. Redovni je asistent na katedri Tisak i naklada Fakulteta za novinarstvo i masovnu komunikaciju sofijskoga Sveučilišta Sv. Kliment Ohridski. Od 2006. savjetnik je za pitanja u kulturi u Kabinetu predsjednika Sabora Republike Bugarske. Autor je zbirki pjesama Djevičanstvo (1994), Keksi (1998), Objava fijaska (2002) i Anđeo u zoološkom vrtu (2008).