Ozren Ćuk  

Trgovina ugrožava životinje

Od 9. do 11. srpnja u Budimpešti je održana međunarodna radionica o zaštiti divljih životinja od trgovine u komercijalne svrhe u zemljama središnje i istočne Europe u organizaciji IFAW-a (International Fund for Animal Welfare). U radu radionice sudjelovalo je 40 osoba iz 12 zemalja srednje i istočne Europe koji su predstavljali ukupno 25 vladinih agencija i nevladinih organizacija. Radionica je bila organizirana kao okrugli stol na kojemu su sudionici imali prigodu izložiti rad vlastite organizacije te nači?e kojima pokušavaju pomoći očuvanju ugroženih vrsta. Nakon svake prezentacije održana je diskusija s pitanjima i odgovorima među sudionicima radionice te predstavnicima svake organizacije. Posljednjeg dana pristupilo se općoj diskusiji i pokušaju pronalaženja mogućih načina suradnje između svih sudionika radionice. Među temama se našlo i izjašnjavanje o mogućim promjenama u razvrstavanju ugroženih vrsta prema CITES-ovoj (Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore) listi.

Nedostatak suradnje – propast vrsta

Zajednički rezultat trodnevnog rada je tzv. Normafa deklaracija (Normafa je ime hotela u kojem je održana radionica i u kojem su sudionici bili smješteni). Jedan od zaključaka je i taj da “Europska unija uvozi golem broj vrsta zaštićenih CITES-om, i to je obvezuje da ta međunarodna trgovina ne ugrozi opstanak ugroženih vrsta te da se suzbije ilegalna trgovina. Mnoge druge vrste kojima se trguje u golemim količinama u EU još nisu zaštićene na zadovoljavajući način, usprkos velikim izazovima u njihovu očuvanju. Proš?renje je povećalo ulogu EU-a, kako u ulozi regulatora trgovine na globalnoj razini, tako i kao znatnog potrošača velikog broja divljih životinja. Očekuje se porast i legalne i ilegalne trgovine divljim životinjama u EU, pogotovo u zemljama središnje i istočne Europe . S proširenjem vanjskih granica EU-a javlja se sve veća potreba za aktivnom suradnjom vladinih agencija i nevladinih organizacija zemalja s obje strane vanjskih granica Unije.”

Jedan od zaključaka radionice je da mnogi problemi vezani uz zaštitu divljih i ugroženih vrsta nastaju zbog nedovoljne suradnje između nadležnih institucija, Europske komisije i p?jedinih vlada zemalja središnje i istočne Europe. Zato se predlaže obvezna suradnja između državnih vlasti, veterinarskih i carinskih službi, policije i sudskih tijela. Vlade moraju tim tijelima i institucijama osigurati primjerenu koordinaciju te dovoljno sredstava za provedbu svojih programa. Treba povećati stručnu osposobljenost osoba u državnim službama vezano uz probleme iz područja zaštite životinja, te u tu svrhu osigurati njihovu edukaciju i osviještenost o relevantnim problemima. Sve to treba biti popraćeno davanjem odgovarajuće nadležnosti navedenim tijelima pri postupanju u pitanjima zaštite životinja. To je moguće provesti jedino promjenama zakona i pravilnika koji reguliraju rad tih tijela.

Edukacija i oštrije kazne

Jedna od aktivnosti koja se provodi u mnogim zemljama središnje i istočne Europe , a za kojom Hrvatska još prilično zaostaje, educiranje je carinika i graničara o prepoznavanju zaštićenih divljih i egzotičnih vrsta životinja. No, kako se mnogi od tih seminara održavaju u ograničenom opsegu, gdje sudjeluje manji broj službenih osoba iz carinskih ureda i predstojnika graničnih ureda, utjecaj ovakvih seminara je smanjen. Naime, mnogi predstojnici kada se vrate s takva seminara, umjesto da prenesu stečeno znanje na ostale carinike i graničare pod svojim nadzorom, često bacaju dokumentaciju sa seminara u neku ladicu i puste da cijela stvar leži. Stoga je na radionici istaknuta potreba da seminari o edukaciji budu organizirani za mnogo veći broj carinika i graničara kako bi došlo do neposredne predaje znanja.

Među predlaganim promjenama zakona također su i oštrije kazne u slučaju prijestupa vezanih za ilegalnu trgovinu divljim i ugroženim vrstama koje bi obeshrabrile krivolovce u njihovim aktivnostima. Za vrijeme jednog od službenih zasjedanja pokrenuto je pitanje talijanskih lovaca koji nekontrolirano love rijetke vrste ptica u susjednim istočnim zemljama – Hrvatskoj, Mađarskoj, Srbiji i Crnoj Gori te Bosni i Hercegovini. Jedan od nedavnih slučajeva, o kojemu nas je obavijestio Martin Raspor iz udruge ORCA (SCG),?dogodio se na srbijanskoj granici kada je zaplijenjeno čak 600.000 (!) komada ubijenih ptica, većinom zaštićenih vrsta, koje su bile namijenjene prijevozu u Italiju. Te ptice se serviraju kao poslastica u talijanskim restoranima (naravno, zaštićene ptice nisu dio službene ponude restorana, nego se serviraju ispod stola). Kako bi se otežalo prepoznavanje vrste kojoj ptica pripada, njima se za potrebe prijevoza režu glave, čupa perje te režu krila i noge. Ovakva aktivnost drastično utječe na populaciju ugroženih vrsta ptica u regiji.

Uloga nevladinih organizacija, čipiziranje i DNK

Naglašena je potreba veće suradnje između vladinih tijela i nevladinih organizacija. Nevladine organizacije, sa svojim dokazanim iskustvom na području zaštite divljih i ugroženih životinja, trebaju imati veći utjecaj u zakonodavnom procesu te također zaslužuju primjerenu materijalnu i financijsku potporu, osobito kada se bave pitanjima konzervacije divljih i zaštićenih vrsta koja su dio međunarodno preuzetih obveza pojedine države. Što se tiče samog sustava financiranja svih troškova vezanih uz zaštitu životinja i provedbu zakona, osim novca iz proračuna predložen je kombinirani sustav financiranja kojim bi prihodi dijelom dolazili od prekršitelja zak?na, koji bi trebali u obliku kazne plaćati sve troškove koje njihove protuzakonite radnje proizvedu (primjerice, plaćanje životnih troškova konfisciranih životinja za njihova života), a dijelom bi dolazili od predloženih posebnih poreza na zakoniti uvoz divljih i zaštićenih vrsta.

Unatoč sve većem broju zapljena ilegalnih pošiljki zaštićenih divljih i egzotičnih životinja, sudionici seminara zaključili su da na svaku uhvaćenu pošiljku između pet do deset pošiljaka prođe granicu nezapaženo. Kako bi se tome stalo na kraj, predloženo je da svi primjerci uhvaćenih i uvezenih životinja moraju imati čiste i jasne dokumente o porijeklu životinje. Ovakva dokumentacija bila bi obvezna za sve vrste s CITES-ove liste ugroženih životinjskih vrsta. Tu dokumentaciju izdavao bi carinski ured preko kojeg?je uvoz životinja proveden. Međutim, kako smo suočeni s velikim brojem lažno izdanih dokumenata, predloženo je čipiziranje i pohranjivanje DNK-uzorka svake životinje kako prilikom prelaska granice, tako i svake životinje koja je uzgojena u zatočeništvu. Ovakva metoda se počinje provoditi u nekim zemljama sudionicama seminara, no još nije jedinstveno prihvaćena i provedena u svim zemljama EU-a. U Hrvatskoj, uvođenje takva načina nadzora zaštićenih životinja prioritet je na kojem se mora što prije poraditi.