Uručila sam ti...
Uručila sam ti iskru vlastite savjesti,
dar imena i neseser.
Uručila sam ti drvo sa slike Van Goga.
Vikao si da nije moje. Jeste. O, kako da nije!
Dijelimo na pola kist, dušu isto, uvo takođe.
Uručila sam ti moć ruke,
potok u tišini moga uma.
Jedno ti nisam uručila.
Kipa sa trga sile
sa očima zavezanim bijelim povezom,
zaspao je u tišini moje misli.
Žena
Ženski žar oslanja se
na tropskim biljkama.
Njen pjev znaju ptice.
Raznose ga od istoka prema jugu,
od sjevera prema zapadu.
Ritmovi se ukrštaju. Nema dosade.
Pada duboko u nezavisnost,
kada ima za to vremena.
Brine se zbog riječi, oblika
i daha večeri.
Obezbjeđuje tišinu.
Zna spavati. Pružati ruke.
I vjeruje jako u ljepotu dana,
elastičnost pramenova i čistinu prostranstva.
Ona je kao haljina od raznovrsnih tkanina i boja,
duga nade kad odlazi.
U srcu nosi komadić gvožđa,
da sve ne bude previše nježno.
Njena molitva su oči,
zelene, crne, smeđe, plave
i Bog zna kakve još.
Izlazi bosa na kišicu,
misleći, da će se vrijeme ubrzo promijeniti.
Ne traži previše od nje,
sama će uraditi.
Ima plašt,
portret na duši
i otadžbinu u štiklama.
Vjeruj joj, a ona će ti pokloniti
dugi sunčani trenutak.
Lice
Lice. O čemu svjedoči lice?
O nemilosrdnom kamenu za udarenog,
Raskomadanim ribama na dnu mora,
Karavanu što moli za milost,
Dok kobno zagnjuren u krvi tone.
Lice. Ne raduje.
Nikada neće ispuniti oblik ličnosti.
Skrivajući nekoliko odjeljaka i podjeljaka
Upadaće u tok jadne situacije,
Jednostavno ne poznajemo ga.
Nikad nećemo upoznati njegovo istinito sunce,
Znak potištenosti, izraze i intrige.
Ono izdaje. Iz dna duše ne crpi ništa.
Ono je stranac. Lice. I lice u licu.
Raširiću taj pojam (molim lijepo) koji,
Kao spaljenu knjigu prati dim papira.
Papir raznovrstan stvara nekoliko štetnih supstancija
Za mene samu. Odgrešenu i odvezanu,
Kako gutam tanjir lica
U okviru života. Ja čupam okoštale
Uskličnike iz vlastite savjesti.
A ono opasno nikad neće pokriti sopstvenost,
Ostaće u ogledalu hladnog uzdaha,
Koji čini to što ne smije da čini.
Dobrodošli
Dobrodošli. Ko je u unutra?
Prazna praznina tinja u vatri čistoće.
Dobrodošli. Ko je unutra?
Sama sam. Obuzeta
„ništavilom” nastojim dokazati
duhovima istine,
da sam mirna.
Dobrodošli. Ko je unutra?
Prazni odjek, vrištaći.
Dva sata-dvije misli
...kucaju istovremeno.
Misli isti ćup poji.
Dvije misli-dva vremena:
Jedan sat-trista misli,
jedna misao-trista sekundi.
Dvije misli-dva sata:
Tri miliona fonema za nepovjerovati.