Tridesetogodišnjica riječke performerske scene (1976.–2006.)

Kao uvod u proljetnu i ljetnu festivalsku sezonu (FONA 2006), u Klubu Palach 24. ožujka okupili su se brojni protagonisti riječke i zagrebačke modne, plesne i likovnoperformerske scene: Milijana Babić, Senka Baruška, Željko Jančić Zec (instalacija i plesni performance Crna kraljica 1 – 2 – 3), Tomislav Gotovac, Vladimir Dodig Trokut, Damir Čargonja Čarli, Zoran Štajduhar Zoff, Krešo Mustać, Krešo Kovačićek, Damir Stojnić, Davor Dundara...

Tom sam prilikom, a u sklopu performerskog programa, održao uvodno predavanje na temu razvoja i specifičnosti nove riječke performerske scene, koja, uvjetno rečeno, ove godine može proslaviti tridesetogodišnjicu akcionističkog djelovanja velikog riječkog slikara i performera Zlatka Kutnjaka (kojemu riječki Muzej moderne i suvremene umjetnosti priprema retrospektivnu izložbu). Isto toliko, pa i dulje, kao akcionist djeluje i Sven Stilinović, član Grupe šestorice i jedan od utemeljitelja MMC – Galerije OK (uz D. Čargonju i mene). Svenu Stilinoviću otvorila se u subotu u Zagrebu, točno u podne, u Domu hrvatskih likovnih umjetnika (u slavnoj Džamiji) velika monografska izložba. Središnja izložba ovogodišnjeg, četvrtog izdanja Festivala nove umjetnosti (NOVUM/FONA) bit će posvećena ispitivanju relacija SLIKE, slikarske poetike i prakse i umjetničkog performansa (odnos “slike” prema autoru, tijelu, akciji, Body Artu, happeningu, multimedijalnom performansu, scenografiji, koreografiji, kostimografiji plesnih i glazbenih radova).

Performans kao tradicija

Na predavanju je razmotrena i tema pojave i važnosti suvremenog umjetničkog performansa u gradu u kojem je odmah po svršetku Prvog svjetskog rata jedan umjetnik, Gabrielle D’Annunzio, u teatralno koncipiranoj i izvedbeno osvajačkoj akciji uveo “modernu” tradiciju SPEKTAKLA. Taj spektakl, doduše, nije dugo potrajao, a po slomu fašističke Italije zaredali su politički spektakli drukčijeg ideološkog predznaka, da bi kazališni, glazbeno – festivalski i filmsko – festivalski život, te “narodni” običaji i fešte (maškare, zvončari itd.) sve do sredine sedamdesetih, odnosno do prvih postkonceptualističkih slikarsko-akcionističkih performansa Zlatka Kutnjaka i njegovih prijatelja iz Kastavskog kruga i oko njega (umjetnički fotograf Ranko Dokmanović, grafičar Josip Butković, kipar Žarko Violić, ekološki osviješteni intelektualci i inicijatori angažiranih akcija Marijan Vejvoda i Miodrag Milošević, te njihovi suradnici iz umjetničkih i izvanumjetničkih krugova) bili dominantne prakse, kroz cijele šezdesete i dobar dio sedamdesetih godina (sve do Kutnjakova povratka sa studija u Zagrebu i do nastupa riječkih protagonista “punk” rocka potkraj sedamdesetih i ranih osamdesetih: Paraf, Termiti, Grč i plejada drugih, među kojima istaknuta mjesta zauzimaju performerske osobnosti poput Predraga Kraljevića Kralja, Damira Martinovića Mrleta, Zorana Prodanovića Prlje, Zorana Štajduhara Zoffa).

Dakle, u Rijeci je tradicija suvremenog umjetničkog performansa dobila vlastite osviještene protagoniste s desetljećem ili dva “zastoja” u razvoju u odnosu na Zapad, pa i na avangardističke iskorake i proplamsaje u tom smjeru iz epohe moderne “Fiume” dvadesetih i tridesetih godina – u kojoj je bilo određenih informacija o dadaističkim i futurističkim umjetničkim idejama i praksama. Nekoliko godina nakon već profiliranih pojava Nove umjetničke prakse u Zagrebu i Splitu (Tom Gotovac, Crveni Peristil, V. D. Trokut i ostali već su bili razvili i afirmirali radikalne postkonceptualističke i eksperimentalne poetike i metodologije djelovanja), Marijan Vejvoda, Ranko Dokmanović i Zlatko Kutnjak počeli su i u Rijeci “subverzivno” odnosno inovativno, radikalno i kritički djelovati (angažirana, ali kulturpolitički “nepodobna” ili pak “manje vrijedna” i “neprihvatljiva” umjetnost u odnosu na dominantan ukus i mainstream).

Transmedijalnost

Tek tijekom osamdesetih pojavilo se – zahvaljujući alternativnim aktivnostima i prostorima poput Kluba Palach i sekciji “proširenih medija” i likovnog akcionizma u okviru Bijenala mladih još nekoliko performerskih osobnosti u Rijeci: Lina Busov (videoumjetnica i performerica), Krešimir Mustać, Krešo Kovačićek, Zoran Štajduhar Zoff, Marija Štrajh, te pojedini članovi rock bandova, u prvom redu Strukturnih ptica i današnjeg Leta 3, koji su razvili senzibilitet ne jedino za glazbenu i pjesničku stranu “priče” već i za pojedine postupke razvijene na zasadama avangardnih i suvremenih likovnih i kazališnih poetika i metodologija. Smisao za ta “granična” pitanja križanja rocka, mode, eksperimentalne i electro-glazbe, teatra, plesa i art performansa u Rijeci se jače razvio tek od sredine devedesetih nadalje, zajedno s ekspanzijom novomedijskih umjetnosti u našoj sredini. Sanja Lisov je eksperimentirala s kombinacijom videa i performansa, a u tom smjeru zarana je djelovao i Poet Teatar, u intenzivnoj književno/likovno/glazbeno/performerskoj suradnji Igora Večerine, Klasa Grdića, Superbuddhe i bliskih prijatelja/ica. Pioniri suvremene plesne i mimske scene (koja je danas veoma razvijena i profilirana u Rijeci) nastupili su već potkraj osamdesetih, u prvom redu Senka Baruška s grupom Labis u živoj suradnji s likovnom umjetnicom Melitom Sorola Staničić, te Branko Žak Valenta, Edvin Liverić i nekolicina mlađih protagonista/-ica koji su počeli onda nastupati i obrazovati se.

Od njih nadalje razvila se nova plesna, mimska i teatarska scena, na kojoj se osnivaju Traffic, Teatar Rubikon”, Prostor +, Koraki… Dulje vremena djeluju i Filip Ličanin s Otvorenom scenom Belveder, te Ri Teatar, da ne nabrajamo sve starije i novije pojave i skupine. U pravcu radikalizacije glazbe i nastupa djelovalo je niz veoma zanimljivih rock skupina: Regoč, Porko Dio, Pohane dlake, Very Expensive Porno Movie, sve do Adaptera, Pol metra crijeva i više performerski i vizualno nadahnutih pojedinaca i bendova koji obraćaju pozornost i na masku, kostimografiju, koreografiju nastupa, na uporabu elektroničkih audio-vizualnih medija u posredovanju i obogaćivanju glazbenog performansa. Multimedijalna suradnja umjetnika poput Damira Stojnića, Edbina Šabanovića, Kreše Kovačićeka, Manuele Paladin, Igora Večerine, Nede Šimić Božinović, Tajči Čekade i drugih povezanih s modnim dizajnom, “fashion” scenom, stajlingom i općenito riječkom klupskom scenom 00-ih (MMC u Palachu, Drugo more s Art & Clubbingom, te brojne manje – više umrežene “indie” udruge na platformi Clubture ili povezane s tradicijom anarhizma i nezavisnog djelovanja) dovela je u posljednjih nekoliko godina do zamjetne dinamizacije performerske scene odnosno urbanog klupskog “art – movinga” na Kvarneru.

U smjeru akcionizma

U organizaciji “transartistički” nadahnutih akcija, putovanja, performansa, socijalnih, ekoloških i “kulinarskih” happeninga u kojima osobno nastupa kao organizator i kao performer (ponekad u suradnji sa Svenom Stilinovićem, Jusufom Hadžifejzovićem, Tomislavom Gotovcem, V. D. Trokutom....) hrvatskoj kulturnoj i ostaloj javnosti je posebno poznat Damir Čargonja Čarli (inače direktor i osnivač čuvenog poduzeća u kulturi MMC d.o.o. Rijeka): njegovi su projekti Tjedan performansa (1989.), Goli otok – Novi hrvatski turizam (2000.-2006.), “FONA” (2003.-2006.), Tito-poštujte šestoricu Odgovor – Rov I, II, Bdijenje, Rikard u šetnji i tako dalje. Od ad hoc izvedenih akcija (u čijoj inicijaciji i organizaciji osobno sudjelujem kao stručni suradnik), Goli otok i Festival nove umjetnosti prerasli su u dalekosežne projekte s većim društvenim značenjem od početnih akcija.

U pravcu umjetničkog okupljanja, samoorganizacije i akcionizma sredinom devedesetih su značajnu inicijativu pokazale riječke umjetnice Lara Badurina, Jasna Šikanja, Melita Sorola Staničić, Lada Sega, Tanja Golić, te umjetnici Predrag Todorović, Damir Božić Pišta, Damir Šegota, Damir Stojnić, David Maljković, Tomislav Ćurković, Nikola Ukić i drugi okupljeni u Grupu mladih, Klubu MGR, Klubu What, udruzi URA, Galeriji Kružna. Njihov utjecaj i razvoj nastavlja se i danas, a pridružuju im se mlađi umjetnici poput Nemanje Cvijanovića i Igora Eškinje, ali u situaciji naglašene individualizacije djelovanja više ih nije potrebno “okupljati” ni pod koji zajednički nazivnik.

RI PERFORMANCE SYNDICATE

Veoma značajan za riječku scenu jest povratak umjetnice Milijane Babić u zavičaj (premda boravi i u Ljubljani, radeći na organizaciji tamošnje značajne manifestacije Mesto žensk). Njezine instalacije, akcije i performansi (Nonsense, In memoriam, Djedica i drugi, a ovom prigodom – u sudjelovanju sa Senkom Baruškom – Crna kraljica 1–2–3) sjajan su doprinos bogatijoj profilaciji i osuvremenjivanju naše art-scene. Većina njih predstavljena je i u Galeriji O.K. u organizaciji MMC-a (u Klubu Palach). Dakle, tek s djelovanjem Kluba Palach odnosno MMC-a Rijeka postignut je neki kontinuitet u razvoju i recepciji riječke “tradicije performansa” u razdoblju 1998.-2006. U organizaciji MMC-a u Rijeci su prvi put predstavljeni i značajni svjetski i hrvatski performeri: Stelarc, Laszlo Kerekesz, Zoran Todorović, Antonio Lauer (Tomislav Gotovac ) i brojni drugi. Sven Stilinović, Jusuf Hadžifejzović, Vladimir Dodig Trokut, Antonio Lauer naši su česti gosti i suradnici.

MMC-ova akcija Goli otok – Art centar – Novi hrvatski turizam dobila je ne samo nacionalno nego i međunarodno priznanje, te je zahvaljujući inicijativi i višegodišnjem radu, pa i borbi za projekt Goli otok riječkog tima D. Čargonja – S. Stilinović – B. Cerovac Rijeka ušla u projekt utemeljenja spomen-područja Goli otok. Da bi do toga došlo, trebalo je okupiti stotine ljudi i izvesti desetke pojedinačnih i skupnih akcija i performansa. A tako je i s utemeljenjem i organizacijom FONE: Festivala nove umjetnosti.

Novost na sceni je osnutak RI PERFORMANCE SYNDICATE na inicijativu Kreše Kovačićeka, Damira Stojnića, Igora Večerine, Edvina Šabanovića, Kreše Mustaća, Diane Batinić, Nede Šimić Božinović, Predraga Kraljevića Kralja, Tajči Čekade, Adaptera i Miau Laba. Na društveno priznanje i jaču financijsku podršku još se čeka. Prošlogodišnje predstavljanje dijela te performerske scene na izložbama Strast/ Passion u MMSU Rijeka, te Nova riječka scena u Umjetničkoj galeriji u Dubrovniku početak je šire afirmacije tog fenomena.