Osim što je s lakoćom pjevala kolorature, mezzosopranistica Kora Pavelić pokazala je i kako vrlo vješto i u stilu improvizira ukrase u ponavljanju da capo arije
Na svom prvom ovogodišnjem koncertu u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu Hrvatski barokni ansambl nastupio je pod ravnanjem britanskog čembalista i dirigenta Laurencea Cummingsa. Pod krilaticom Izvorni užitak, jedini veliki domaći ansambl za ranu glazbu pokazao je što i koliko može. HRBA je pod sigurnim umjetničkim vodstvom na koncertu pod nazivom Noble warriors (Plemeniti ratnici) suvereno donijela glazbu triju stilova barokne glazbe: talijanskog (preko arija G. F. Händela), francuskog (preko suite iz opere Palatini J. Ph. Rameaua), te mješavine dvaju prethodnih u djelima H. Purcella.
Henry Purcell je skladatelj koji zahtijeva neobičan tretman kada je u pitanju izvođenje njegove glazbe. Kako je živio u drugoj polovici 17. stoljeća u Engleskoj, opera (naročito talijanska) nije bila najbolje prihvaćena među publikom, pa se morao prikloniti skladanju “poluopera”, u kojima je glazba imala važnost tek zvučne kulise. Unatoč takvom položaju glazbe, Purcell je stvorio nevjerojatne glazbene ulomke koji su itekako vješto napisani.
Stilska raznolikost Uhvatiti se u koštac s Purcellom, Hrvatskom baroknom ansamblu zbilja je dobro pošlo za rukom. Koncert je započeo suitom iz njegove “poluopere” Dikolecijan, s pomno izabranim instrumentalnim ulomcima i jednom arijom. Ipak, prvi dio koncerta zaokružen je Händelom, rafiniranim skladateljem talijanske opere. Concerto grosso u G-duru, op. 3 br. 3, HWV 314 Ana Benić na flauti je odsvirala bez poteškoća, s vrlo istančanim ukusom za fraziranje, dok je na samom kraju nastupila mezzosopranistica Kora Pavelić, koja je s lakoćom pjevala sve kolorature virtuozne arije Venti, turbini iz opere Rinaldo. Osim što je s lakoćom pjevala kolorature, pokazala je i kako vrlo vješto i u stilu improvizira ukrase u ponavljanju da capo arije, dok je obbligato violinu bez greške odsvirala koncert-majstorica Laura Vadjon.
Drugi dio koncerta (uz neka kraćenja programa) započeo je također Purcellom, ovaj put Sinfonijom za IV. čin “poluopere” Vilinska kraljica, nakon čega je uslijedila suita iz opere Palatini Jeana-Phillipea Rameaua. Dobro poznavanje različitosti stilova (koje se i očekuje od ansambla takvog kalibra) došlo je dovoljno dobro do izražaja, budući da je Cummings sigurnom rukom vodio ansambl kroz dobro osmišljenu artikulaciju i ornamente. Arija Cruelle mère iz opere Hipolit i Aricija kod Kore Pavelić ipak nije zablistala, jer pjevačica nije najbolje upoznata sa stilom francuske opere.
Deficit instrumenata Srećom, koncert je završen arijom Scoglio d’immota fronte iz Händelove opere Scipione, u kojoj se mezzosopranistica vratila na svoj teren.
Po brojnosti publike, ali i iz činjenice da je koncert uživo prenosio Hrvatski radio, može se zaključiti da postoji interes za povijesno obaviještenim izvođenjem barokne glazbe u Zagrebu, ali i u ostatku Hrvatske. Stoga je šteta što nema više ansambala i više koncerata takvoga tipa, jer publika za takvu vrstu glazbe očito postoji. Ono što je na koncertu bilo žalosno vidjeti jest da ansamblu nedostaju instrumenti bez kojih ne bi smio biti: prije svega barem dva adekvatna čembala (jer onaj na kojem je svirao čembalist Pavao Mašić nikako nije adekvatan), te teorba, koja bi lirskim dijelovima doprinijela toplinom boje unutar continuo grupe. Unatoč deficitu instrumenata, HRBA se za ovaj koncert prilično dobro pripremila, pa svakako s radošću treba iščekivati njen sljedeći koncert.