Iva Ivšić, Bojan Nonković, Nikolina Rajković  

U Hrvatskoj je nužna reindustrijalizacija

Tvrtka RIZ-ODAŠILJAČI osnovana je 1948. godine u Zagrebu i od tada djeluje kao proizvođač radioodašiljačke opreme kao jedini u ovom dijelu Europe i jedan od malobrojnih u svijetu s tim proizvodnim programom. Usprkos dugogodišnjoj uspješnoj proizvodnji iza koje je preko 1000 odašiljača velikih snaga u više od 50 zemalja širom svijeta, tvrtka RIZ se u posljednja dva desetljeća zbog nasrtaja raznih interesnih skupina bori za opstanak. U svjetlu aktualnih događanja vezanih uz RIZ, razgovarali smo s Marinom Glokević, glavnom sindikalnom povjerenicom Sindikata metalaca Hrvatske – industrijskog sindikata u tvrtki RIZ Odašiljači te članicom Radničkog vijeća i Davorom Frankovićem, osnivačem i članom Udruge branitelja, dopredsjednikom Radničkog vijeća i sindikalnim povjerenikom brojila. Oboje su radnici RIZ-a s više od trideset godina staža.

Aktualno

Kako objašnjavate odluku predsjednice Nadzornog odbora RIZ-a Vesne Čizmar da smijeni članove Uprave koje je postavila par mjeseci ranije? Radi li se o sukobu unutar Vlade ili je riječ o nečem drugom?

 M.G. Vrlo je jednostavno. Nedavno smijenjeni predsjednik Uprave Kamilo Vrana te članovi Uprave Robert Inkret i Robert Hirc direktno su opstruirali rad Nadzornog odbora na način da nisu dostavljali dokumentaciju, nisu htjeli prihvatiti menadžerske ugovore koje im je Nadzorni odbor ponudio, tražili su dodatne beneficije, pri dolasku u firmu su se prijavili na mirovinsko i zdravstveno osiguranje premda nisu potpisali ugovore s Nadzornim odborom. Sve to spada u zlouporabu položaja i ovlasti. Također, nezakonito su suspendirali 11 radnika, članove Radničkog vijeća, što je onemogućilo rad Radničkog vijeća, zatim predstavnike Sindikata (mene kao glavnu sindikalnu povjerenicu i moju zamjenicu, koordinatoricu Povjereništva zaštite na radu), predsjednika Udruge branitelja, predsjednika Udruge malih dioničara, članove Nadzornog odbora i članove Uprave iz redova zaposlenika. Unajmili su zaštitarsku tvrtku čiji su zaštitari pročitali 11 imena suspendiranih zaposlenika i zapriječili im ulaz u firmu. Unutra su cijelo vrijeme hodali naoružani i zastrašivali zaposlenike. Ljudi nisu međusobno razgovarali, odlazili su na bolovanje. Jedan kolega je prijavio direktora zaštitarske tvrtke, Enimarka Ponjevića, koji ga je uznemiravao. Osim što su suspendirali ljude, nezakonito su oduzeli i računala, konkretno moje računalo i računala nekih kolega su stavili na forenzičku analizu. Tretirali su nas kao najveće kriminalce. Mi smo cijelo vrijeme upozoravali javnost da smo trgovačko dioničko društvo u vlasništvu države koje ima rješenje o obnovi pretvorbe. U privatizaciji firme 1993. godine, 17 milijuna dolara RIZ-ove imovine, nekad društvenog poduzeća RIZ odašiljači, bilo je nedostupno. Da je tada ta imovina bila dostupna, naša tvornica, koja je privatizirana, ne bi bila procijenjena na tadašnjih 13 milijuna maraka, već bi procijenjena svota uključivala i tih 17 milijuna dolara. Kad se konačno pojavio taj novac, završio je na računu Ministarstva financija kojeg je RIZ čekao 5 godina (2003.-2008.). Mi smo se prosvjedima morali izboriti da se novac vrati na račun firme. Kad smo se konačno 2008. izborili, jedini način za povrat novca bio je povećati temeljni kapital, čime je država automatski postala vlasnikom firme. I tako smo se ponovno vratili na 1993. godinu kad su u privatizacijskom procesu dionice išle u Fond za privatizaciju, to jest današnji AUDIO (Agencija za upravljanje državnom imovinom). Problem je međutim nastao kad smo tražili Vladu da nam omogući uvođenje radničkog dioničarstva, što nam je naposljetku i obećala. Radničko je dioničarstvo Vlada omogućila svim firmama kojima je vraćena oteta imovina. Mi to nismo mogli ostvariti jer su nas tužili vanjski dioničari predvođeni Mihaelom Ljubasom, poznatim lovcem na nekretnine. Pored njega, tu je bio i Tomislav Tukić, vlasnik ST Invest fondova, koji je 2007. godine htio preuzeti društvo RIZ Odašiljači koje je praktički bilo pred stečajem jer je bivši većinski vlasnik i direktor, Darko Cvjetko, nagomilao gubitak u iznosu blizu 80 milijuna kuna. RIZ je već tada pojeo temeljni kapital koji je bio nešto više od 50 milijuna kuna. Nama se imputiralo da smo državna firma jer smo u državnom vlasništvu. Međutim, to nije istina, mi smo trgovačko dioničko društvo, isključivo ovisimo o samima sebi, o tome što proizvedemo i prodamo, tako se financiramo, tako isplaćujemo plaće i sve ostalo. Država nama nikad nije dala ni kunu pomoći, dapače, država nam je dužna 103 milijuna kuna. Naime, u procesu vraćanja 17 milijuna dolara, RIZ je ostao zakinut za razliku u tečaju koja je iznosila nekih 20 milijuna kuna i za kamate u periodu 2003.-2008., koliko je novac stajao na računu Ministarstva financija umjesto na našem, u iznosu 80 milijuna kuna. AUDIO jest vlasnik većinskog udjela u dionicama RIZ Odašiljača, ali do tog udjela je došao rješenjem o pretvorbi zbog čega je morao omogućiti uvođenje radničkog dioničarstva

Jeste li podigli tužbu protiv smijenjene Uprave? Mislite li da će oni zbog, kako kažu nezakonite smjene, tužiti vas?

 M.G. Ne znam hoće li oni pravno osporiti tu svoju smjenu jer Nadzorni odbor imenuje, odnosno opoziva Upravu. Navela sam vam glavne činjenice koje su razlog opoziva Uprave, a toga ima još puno. Zaštitari su za vrijeme sjednice Nadzornog odbora pratili do toaleta i natrag čovjeka koji 42 godine radi u RIZ-u. To je nešto prestrašno. Kakva je to suradnja između uprave, radnika i sindikata? Kakav je to dijalog? Za vrijeme naše suspenzije u dvorani Ministarstva gospodarstva u Vukovarskoj održano je predavanje na temu socijalnog dijaloga koje je vodio ministar rada Mirando Mrsić. Govorilo se o tome kako je između radničkih vijeća, sindikata i poslodavaca nužno uspostaviti socijalni dijalog. Naš sindikalni povjerenik za zagrebačku regiju, g. Juričić, zatražio je riječ i rekao, “Vi nama pričate o socijalnom dijalogu i tripartitnom tijelu, a samo kilometar-dva zračne linije je tvornica koja nema radničkog vijeća i sindikata jer su izbačeni, a zaštitari s pištoljima hodaju po tvornici.”

Poslovanje i nekretninska politika

Očito tijekom 1980-ih možemo vidjeti RIZ-ovo dobro poslovanje, ali 1991. na mjesto direktora dolazi Darko Cvjetko. To je period prije privatizacije kada je RIZ još uvijek društveno poduzeće. Elaborat se radi 1992. za pripremu privatizacije 1993. Možete li opisati što se događalo u tom periodu od 1991. do privatizacije i onoga što je uslijedilo nakon nje?

 M.G. Privatizacija RIZ-a je klasična hrvatska privatizacijska priča. Dakle, Darko Cvjetko je postao većinskim vlasnikom i direktorom RIZ Odašiljača. On je napravio popis od dvadesetak menadžera koji su trebali postati dioničari RIZ-a. Radnicima je ostala mogućnost otkupa paketa koji je sadržavao 192 dionice, to je bilo 19 200 maraka. Cvjetko je od menadžera otkupio dionice, odnosno upravljačka prava, tako da su u konačnici uz njega još samo dva čovjeka, Franjo Čačić i Franjo Sremić, bili vlasnici većinskih paketa. Nakon toga i njih dvojica izlaze iz te priče i ostaje samo Darko Cvjetko. Privatizaciju RIZ-a nužno treba ponovno ispitati. Državna revizija je pokazala da su se poduzimale kriminalne radnje u vezi novca s deviznih računa. Radnici još i danas otplaćuju radnički paket dionica. Otplata je ugovorena na razdoblje od 20 godina po dionici čija je nominalna vrijednost 370 kn. A naš je većinski vlasnik, bivši direktor, imao oko 53 000 dionica. Kad se sve zbroji i oduzme, može se reći da se radilo na način da su se novcima RIZ-a otplaćivale dionice.

Iz medija saznajemo o projektu “Biser Maksimirske šume” koji predviđa izgradnju stambeno-poslovnog kompleksa na mjestu sadašnje tvornice. Da li se u upravljačkim strukturama RIZ-a, u vrijeme kada uprava na čelu s Cvjetkom kupuje nekretnine, spominje ovaj projekt?

 M.G. Projekt se prvi put spominje 2005. ili 2006., a 2008. se o njemu pričalo i na Nadzornom odboru. U to vrijeme smo mi već dobili rješenje o obnovi pretvorbe, iako još uvijek nismo dobili novac pa su ovo bili njihovi zadnji pokušaji da na Nadzornom odboru proguraju projekt. No možda je indikativno da je 2003. godine Darko Cvjetko htio d.d. RIZ Odašiljače pretvoriti u d.o.o.,  znajući pritom da je 17 milijuna dolara već uplaćeno na račun Ministarstva financija. On je kao većinski vlasnik, što smo poslije saznali, igrao dvostruku igru. Prividno je bio uz radnike, dok je s druge strane surađivao sa špekulantima nekretninama. Cvjetko je u RIZ-u kontrolirao sve, bio je većinski vlasnik, imao je svoju skupštinu, glasovao je na skupštini koja bira nadzorni odbor, dakle birao je svoj nadzorni odbor koji bira upravu i njega kao direktora. To je zatvoreni krug. On je apsolutno o svemu odlučivao i nikako mu nije odgovaralo da se 17 milijuna dolara s računa Ministarstva financija vrati RIZ-u kroz povećanje temeljnog kapitala, odnosno kroz obnovu pretvorbe jer bi u tom slučaju prestao biti većinski vlasnik. U nadi da će novac uspjeti uknjižiti kao izvanredni prihod, tražio je promjenu pravnog oblika društva te je sklopio ugovor s jednom offshore kompanijom iz Montreala. Na svu sreću to je saznao naš bivši sindikalni povjerenik, kolega Čučuk, pa smo tu priču zaustavili. U isto vrijeme je nudio nekakve smiješne svote za otkup dionica, s namjerom preuzimanja firme, u čemu su ga spriječili dioničari i zaposlenici koji su se skupili i osnovali Udrugu malih dioničara te prekinuli prodaju dionica. Kad je krenula priča s Ljubasom i ostalim vanjskim dioničarima koji su djelovali u smjeru uništenja društva, otišli smo u HANFA-u i od predsjednika Samodola tražili sankcioniranje takvih radnji. Tada nam je Samodol rekao da pitamo svog direktora Cvjetka kakve dogovore ima s Ljubasom. Tada, i u trenutku kad smo vidjeli ugovor s kanadskom kompanijom, počeli smo shvaćati da se igra dvostruka igra.

S obzirom da znamo da je novac na računu Ministarstva financija stajao nekoliko godina, iako je dokapitalizacija mogla biti izvršena puno ranije, je li moguće da je odugovlačenje povezano s radnjama Darka Cvjetka vezanim uz pripremu terena za preuzimanje poduzeća?

 M.G. Apsolutno. Sigurno je da je u sve to upletena i politika. Darko Cvjetko je bio u HDZ-u, s jedne strane stavljao ruku na srce i pjevao Bože, čuvaj Hrvatsku, a s druge strane radio sve u privatnom interesu, a nikako u interesu radnika. Taj novac je stajao na računu Ministarstva financija pet godina. Mi sumnjamo da je u to upletena i njegova žena, Božica Cvjetko, koja je radila na mjestu zamjenice državnog odvjetnika Mladena Bajića, inače poznata iz afere Brezovica. Pretpostavljamo da je naš slučaj bio godinama u ladicama. Znamo sigurno da je Cvjetko redovito bio upoznat sa svim prijavama koje je naš povjerenik, gospodin Čučuk, nosio u USKOK i DORH bez da mu je to netko od nas iz firme rekao. Pet godina novac očito smišljeno nije prebačen na račun RIZ-a, iako se to moglo realizirati u dva dana. Sve se radilo na tome da se ne promijeni vlasnička struktura jer je on pao na 12%, prije je imao blizu 50%, odnosno da on upravlja tvornicom kako želi.

Znači li to da je dokapitalizacija, koja je konačno realizirana zahvaljujući prosvjedima radnika, spriječila Cvjetka u naumima?

 M.G. Apsolutno. Jer to je RIZ spasilo od gašenja. Cvjetko je postepeno gasio ugovore, znam da je na jednom sastanku, kao direktor i većinski vlasnik, izjavio da program odašiljača nema budućnosti. U RIZ Odašiljačima postoje dva programa, jedan je program odašiljača, kojeg su očito namjeravali ugasiti, a drugi je program brojila, koji je posebna priča. Naime, taj program je relativno nov, osmišljen 1995. godine. RIZ najvećim dijelom proizvodi brojila za HEP. Danas smo s bivšim menadžerima na sudu zbog protuzakonitih radnji povezanih s pranjem novca pri poslovanju s brojilima. U siječnju 2011. spomenutim menadžerima je istekao ugovor i oni su otišli u Elku. Simptomatično je da je RIZ prodavao brojila preko Cotre, čiji je vlasnik ujedno i suvlasnik Elke, Miljenko Hacek, Čaćićev školski kolega. On je našim bivšim menadžerima dao utočište u Elki, a sumnjamo da je htio uzeti i kompletan inženjering i razvoj brojila. Prije nego što im je istekao ugovor, bivši menadžeri su uvjeravali inženjere koji su ostali da je s RIZ-om gotovo, da neće biti posla ni plaća te ih vrbovali da s njima pređu u Elku. Da u tom trenutku ipak većina inženjera nije odlučila ostati u RIZ-u, mi bi ostali bez razvoja brojila te bi slobodno mogli staviti ključ u bravu. Upravo zahvaljujući mladim inženjerima koji su ostali lojalni tvornici, program brojila je tu i napreduje. Sigurni smo da je interes Darka Cvjetka bio maknuti program koji dobro posluje.

Udruga branitelja i mediji

Koja je uloga Udruge branitelja u RIZ-u?

 D.F. Neke od najvažnijih stavki su čuvanje digniteta Domovinskog rata, obrana tvornice, čuvanje radnih mjesta hrvatskih branitelja te članova obitelji, pomaganje obiteljima i djeci poginulih branitelja. Obavijestili smo sve institucije (MB, HVIDRA-u, Sindikat, Inspektorat). Išli smo u DORH i došli smo do ministra Freda Matića. Bili smo izuzetno uporni. Brzo su nas primili, u roku od 2 tjedna smo obavili 5 sastanaka i sve smo im razjasnili. Tad su nas već izbacili iz firme. Bili su nam zapriječeni svi mailovi tako da nismo imali povratne informacije. Ministarstvo branitelja je reagiralo prema svim relevantnim institucijama, obavijestili su o događajima u našoj tvrtci HVIDRA-u, AUDIO-u i Vladu. To je svakako jedan od faktora koji nam je pomogao u borbi.  Zaista je začuđujuća brzina kojom su reagirali i efekti koji su zbog njihove reakcije postignuti. Prepoznali su važnost onoga što želimo i što branimo. Jer između ostalog, mi branimo 40 mjesta branitelja, a oni su bili svjesni da ti isti branitelji mogu biti potjerani iz firme, i da bi sutra bili na burzi, ponovno glavni problem Ministarstvu branitelja i Vladi.

M.G. Na Markovom trgu, na kojem smo prvi prosvjedovali, ministar Čačić je došao, ali nas nije htio primiti, nego se obratio novinarima. Njegova je izjava, odnosno novinarski spin Krešimira Macana, da je država dokapitalizirala RIZ s 88 milijuna kn te da su radnici prodali svoje dionice. To su notorne laži. Ispada da smo mi dobili novac od države i da smo na teret budžeta. Također, potrebno je znati da nisu samo radnici OUR-a, znači Odašiljača, imali pravo kupiti dionice, nego radnici cijelog SOUR-a. Logično je da su radnici jedinica nekadašnjeg SOUR-a koje su otišle u stečaj, prodavali dionice. Tu se nije radilo o radnicima RIZ Odašiljača. Dapače, radnici Odašiljača su imali 22% prije nego što je država postala vlasnik i još uvijek imaju dionice. U trenutku kad su Tomislav Tukić i Michael Ljubas dizali vrijednost dionica iako je firma bila u gubitku blizu 80 milijuna kn, Cvjetko tri mjeseca nije isplaćivao plaće radnicima. Tada je i nekoliko radnika RIZ Odašiljača iz egzistencijalnih razloga bilo prisiljeno prodavati dionice.

ESOP

Iz medija saznajemo da je Vlada odobrila uvođenje ESOP-a u RIZ-u. Ukoliko su te informacije točne, možete li nam reći kakav model ESOP-a konkretno predlažete i podrazumijeva li taj model prijenos svih 64% dionica koje su trenutno u vlasništvu AUDIO-a?

 M.G. Ovako, mi nismo dobili odluku Vlade, nego smo tražili sastanak s ministrom Linićem koji je rekao da će podržati program radničkog dioničarstva, ali ne i ono što smo mi cijelo vrijeme tražili, dakle, prema primjeru Varteksa, dionice za 1 kn. Linić je odbio otkup dionica za 1 kn, ali je rekao da dođemo s prijedlogom, s programom i da ćemo onda o tome raspraviti. U svakom slučaju, rekao je da on i njegova socijaldemokratska Vlada podržavaju radničko dioničarstvo. U svakom slučaju, tražit ćemo svih 64% dionica.

D.F. Nama je ESOP interesantan jer prvenstveno onemogućava da dođe do neželjenog preuzimanja tvrtke. Jedna od osnovnih stvari koje smo tražili je da onemogućimo, odnosno da “zaključamo prodaju dionice” na  5 do 7 godina. U početku smo mislili 6 do 10 godina, ali u tom slučaju bi umrtvili dionicu, a ni to nije poželjno. Za dionicu je poželjno da uvijek raste. Još važnije je da dionica nosi prihod, dividendu. Sljedeći je razlog, i možda u svemu tome najvažnija stvar, da spriječite odljev intelektualne radne snage. Uvođenje ESOP modela čini spojnicu na moderno svjetsko gospodarstvo. Nismo to mi izmislili, takvi modeli se u mnogobrojnim industrijama koriste već zadnjih desetak godina. Ukoliko je tvrtka dobro organizirana, uređena, ako posluje s ostatkom dohotka, odnosno s dividendom i ako se isplaćuje 13., 14. ili 15. plaća i osobni dohoci su uredni s plaćenim davanjima državi i iznad prosjeka, ne vjerujem da bi ljudi htjeli otići. Vjerojatnije je da će pozvati svoje kolege. U tom slučaju se firma razvija, a dionice se mogu prodavati samo unutar firme, znači neko ograničeno vrijeme ne mogu doći na tržište. Opasnost otvorenog modela je da vas investitori pojedinačno ili fondovi koji nemaju namjeru razvijati, već ugasiti proizvodnju, lako mogu preuzeti. Možda to nekome zvuči kao utopija, ali mi se jedino tako i na taj način možemo izboriti da ne budemo najamni radnici, nego vlasnici u dijelu. Važno je uspostaviti strukturu koja radi za tvornicu, zna raditi i ima viziju stjecanja i razvoja. Dobar primjer ESOP-a je, primjerice, Kraš.

Međutim, poznato je da u Krašu, ali i u drugim firmama u Hrvatskoj, radnici nisu većinski vlasnici dionica i samim time nemaju udjela u upravljačkim strukturama.

 D.F. U RIZ-u ćemo nadam se mi biti većinski vlasnici dionica. Premda je dovoljno biti članom ESOP-a zbog, recimo, dividende u slučaju pozitivnog poslovanja. Znači dobit ćete tu 13., 14., 15. plaću. Bitno je da se u tvrtci pravilno definiraju odnosi između Sindikata, Radničkog vijeća, Udruge malih dioničara i Uprave. Sindikat, Radničko vijeće i Udruga malih dioničara su glavni kontrolni mehanizmi u rukama radnika, oni čine povratnu vezu, odnosno komunikaciju između radnika i uprave. U firmama u kojima su ti odnosi pravilno definirani, nazovimo ih odlikašima, program ESOP-a ima smisla. Ne upravljaju radnici sami dionicama, oni upravljaju kroz predstavnike u nadzornim odborima, glasanjem na glavnim skupštinama kroz predstavnike udruga dioničara, a menadžment upravlja. Ako se postavi menadžment i uprava koja malverzira i ne donosi dobit, onda ESOP nema smisla. Međutim, ako imate većinski vlasnički paket, uvijek možete opozvati ili postaviti Upravu koja radi u interesu dioničara, u našem slučaju radnika.

103 milijuna kn potraživanja od države, je li to prošlo svršeno vrijeme ili to može biti ulog u pregovorima za ESOP?

 M.G. Tih 103 milijuna kn nije zastarjelo i nije prošlo svršeno vrijeme. S obzirom da nam je ministar Linić rekao da dođemo s prijedlogom ESOP modela, a znamo da se bori za svaku kunu, vjerojatno ćemo i mi u tom pogledu biti korektni. Da li mi možemo nešto s tim kalkulirati, mislim da ne. Jedino možda za vrijednost dionica, ali to bi bila čista trgovina. Znamo da je Uljanik dobio 20% od tržišne vrijednosti dionica i 1% popusta na godinu staža unutar firme. I mi ćemo tražiti nešto slično. Ali u ovom smislu ćemo zaista biti korektni jer konačno smo dobili šansu. Jedina dva ministra koja su nas primila su bili ministri Linić i Matić. I kad važemo situaciju, što će nam 103 milijuna kn, ako su nam nestručni i nepošteni ljudi na čelu firme.