U obranu Tesle od njegovih ljubitelja

Tko će to sve izdržati: bilo kuda, Tesla svuda. Tako bi i moralo biti u godini kada se i hrvatska vlada priključila slavlju u povodu obilježavanja 150. godišnjice rođenja velikog znanstvenika Nikole Tesle. Ali ipak, tolika kampanjskost iritira. Najednom svi imaju u ladici književno, znanstveno, publicističko, dramsko ili glazbeno djelo posvećeno Tesli, koje kao da je samo čekalo mig iz državnih ministarstava pa da nam se pokaže. Za najveću predstavu navodno će biti angažiran slovenski redatelj Tomaž Pandur, pisac Ivica Ivanac odmah je proizveo roman Gospodar Munje, pripremaju se multimedijalni spektakli. A tek o spomenicima će se još čuti.

Svaka čast onima koji su se Tesle sjetili kada to nije bilo trendy, poput prije nekoliko godina izvedenog projekta Broadcasting i pripadajućih mu izložbi. Od svih djela izloženih u zagrebačkom Tehničkom muzeju ovome autoru ostao je u sjećanju duhoviti rad Mladena Stilinovića: Teslin lik na jugoslavenskom inflatornom dinaru s bezbroj nula, nabodenom na vilicu. Vilica je ostala ista, samo se (simbolička) inflacija povećala.

U godini ličkog zmaja

Naravno, Godina Tesle nije hrvatski izum. Nju je, u skladu sa svojim urednim planiranjem, najavio i proglasio Unesco, pridružila se vlada (još) Srbije i Crne Gore, strukture vlasti Republike Srpske u BiH… A Memorijalno društvo Tesla iz New Yorka, zajedno sa sličnim australskim kolegama (Tesla Memorial Society of New Yorka and Tesla Forum from Australia) učinili su korak dalje: prijedlog da UN znanstvenikov rođendan, 10. srpnja, proglasi svjetskim danom Nikole Tesle.

“Srpski” Tesla mnogo je bolje umrežen od “hrvatskog”. Barem je sada tako. Spomenuto njujorško društvo vode izvršni sekretar Nicholas Kosanovich (tako piše na web stanici) i generalni sekretar dr. Ljubo Vujović. Ono je osnovano 1979. i već 27 godina promiče “znanost, progres, bratstvo među svim narodima i religijama diljem svijeta”. Tako što upućuje na knjige koje šire istinu o srpskoj i crnogorskoj historiji, kosovskoj bitci itd. i sl.

Taj i takav sajt naravno je pozdravio uključivanje hrvatske države u slavljenje Teslina kulta. Posebno im se sviđa obnova rodne kuće u Smiljanu, pravoslavne crkvice kraj nje, u kojoj je službovao Nikolin otac, pravoslavni svećenik Milutin, te cijela ideja razminiranog spomen sela.

Još više pozitivne ljubomore iskazano je na internetskoj stranici beogradske medijske kuće B92. Projekt Smiljan, kukaju Beograđani, vrijedan je 5,7 milijuna eura, a njime je regulirana i četrdesetogodišnja koncesija nad dobrom SPC-a u Gospiću, ustupanje trećine prihoda od ulaznica budućeg spomen-područja Srpskoj pravoslavnoj crkvi, da se obnovi crkvica u Smiljanu i parohijski dom u Gospiću, sanira grobnica Teslinih roditelja na pravoslavnom groblju Jasikovac u Gospiću, te financira razminiranje i uređenje Memorijalnog kompleksa. Naravno, potrebno je i postaviti dva spomenika (Smiljan/Zagreb), a za jedan od njih originalni otisak već je uzet u Beogradu.

Samo još da vrate Teslinu bistu pred gospićku gimnaziju, ime Teslinom trgu u Gospiću, imena školama i ulicama i trgovima, gdje su skinuta i zamijenjena “pa da obrišu tragove ludila devedesetih”, fantaziraju Hrvatskoj skloni beogradski mediji. Naravno, istovremeno s divljenjem komšijama, slijedi kritika vlastitih institucija, jer da je Muzej Nikole Tesle u Beogradu, čiji arhiv je, usput, uvršten u Unescov projekt Memory of the World, u jadnom stanju i muči ga besparica. Ne mari što i oni posljednjih godina izdaju knjige tipa Ordenje iz zaostavštine Nikole Tesle i sl.

Pretvorba i privatizacija

Iz “hrvatske” perspektive sve izgleda malo drukčije: od kada je državna delegacija, na čelu s premijerom Sanaderom, obišla rodnu kuću u ličkom Smiljanu i dala znak za stahanovsko udarništvo, potrebno da se do ljeta provedu zacrtani radovi, entuzijazam se ogleda samo na novim fasadama rodne kuće i seoske crkve. Županijske ličke i gradske gospićke vlasti uredno obilaze radove i počinju pripremati odstupnicu za njihovo, eventualno, kašnjenje… Državna propaganda web stranicama ili u kojem drugom mediju, nije se razmahala.

Igor Galo, poznat u nekadašnjoj Jugoslaviji kao glumac, a u postjugoslavenskoj Hrvatskoj kao aktivist pulske nevladine organizacije HOMO, koja se sredinom devedesetih najviše bavila pomaganjem stanovništvu preostalom iza “oslobodilačke akcije” hrvatske vojske Oluja, u svom članku o novom “entuzijazmu” i biznisu koji se planira oko Teslina rodnog kraja, objavljenom u listu srpske manjine u Hrvatskoj Prosvjeta, iznosi čak i sumnju u stvarnu zaostalost mina iz ratnih vremena u poljima oko Smiljana, kojima je on išao i kada ništa nije bilo označeno. On sumnja da će novac za razminiranje, s ili bez navodnika, otići u nečiji privatni džep.

Pripadnike manjinske srpske zajednice vrijeđa što ih nitko ne zove, kada se na terenu raspravlja i odlučuje o mjerama oko Tesline rodne kuće i Spomen-područja. No, sudeći po politici koju i inače vode, ne izgleda da bi njihove ideje bile bitno drukčije od onih HDZ-ovske vlasti. A to je: žarulju u svaku crkvu, pa u svaku općinu, pa onda eventualno, u stanove srpskih radnika i seljaka, koji još muku muče s elektrifikacijom. U metaforama iz Teslina radnog okruženja: sve je to ista istosmjerna državotvorna struja, srpska i hrvatska. Jedni “prave” državu, drugi svoju manjinu u njoj. Obrasci i strast su pritom vrlo slični. Pluralizmu izmjeničnih struja tu još nema mjesta. Samo što vrijeme ne čeka da se neki (nemogući) procesi završe, nego neumoljivo ide dalje. Svi ćete vi u EU i NATO, prošli rituale izmirenja ili ne.

Treba li biti Tesla da bi se u Hrvatskoj moglo biti Srbinom?

Treba li rehabilitirati Nikolu Teslu? On nije bio političar, koje se obično rehabilitira, nije bio ni žrtva inkvizicije, ni nekog posebnog ideološkog progona, koji bi bio povezan s njegovim znanstvenim radom ili otkrićima. On je u Hrvatskoj devedesetih stradao “usput”, kao kolateralna žrtva “čišćenja” od svega srpskog: u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Pa, otkud onda obnova interesa za njegov lik i djelo? Još kada je tzv. etničko čišćenje Hrvatske, sredinom devedesetih, bilo na svome vrhuncu, Boris Buden je zaključio da će Hrvati, kada istjeraju i posljednjeg Srbina iz “svoje” zemlje, nakon toga praviti novog Srbina iz blata. A tko je zato pogodniji od Tesle, velikog Srbina, pisano malim slovom?

Pa je i to vrijeme stiglo: sve to hrvatsko-srpsko natezanje oko Tesle, koje se sasvim slučajno poklapa sa svjetskim obilježavanjem godišnjice njegova rođenja, iritantan je dio rituala “normalizacije” koji zaslužuje pomnije ispitivanje, a čiji je Tesla trenutačno idealni simptom. U igri su već otrcane strategije “nacionalističke internacionale”: navodno otvaranje, kao konačno zatvaranje u međusobno prepoznate i priznate, novokomponirane nacionalne narative, “sjećanje kao zaboravljanje” što smo si radili devedesetih godina, ne na kraju normalizacija, kao alibi strategija za (unutarnacionalni i međunacionalni) oprost od odgovornosti i krivnje u vremenima kada “nismo bili normalni”. I prilika za nova savezništva onih uvijek “normalnih”, protiv svih koji odbijaju i ne žele se “normalizirati”: Tesla, Srbine, Hrvatska je uz tebe!

Tesla Ericsson

Izlaz iz političke vrtnje u postjugoslavenskom nacionalističkom krugu, pa i prigodom političke (zlo)upotrebe Teslina lika i djela, ne treba posebno tražiti. On će nam se, po svemu sudeći, sam nametnuti. Jer, dok mi, pod tepihom ili nasred sobe, prešućivanjem ili vriskom, prebrojavamo Teslina krvna zrnca, njihov utjecaj na njegove izume, te promidžbenu vrijednost znanstvenika i njegovih starih/novih spomenika za državotvorne projekte, njegovo ime skidaju s tvornica i institucija ne samo u post-Jugoslaviji nego i diljem nekad socijalističkog svijeta.

Pisac ovih redova već godinama na zagrebačkoj Trešnjevci gleda u velika bijela slova kojima na nekadašnjoj tvornici Nikola Tesla sada piše: Ericsson. Web stranica korporacije grupe Ericsson uredno obavještava zainteresirane kako uz Teslu i ovaj drugi velikan, poznati švedski poduzetnik iz 19. stoljeća, vlasnik male telegrafske radionice iz koje se razvio međunarodni koncern, ovih dana ima 160. godišnjicu rođenja. Teslino ime je skinuto sa zagrebačkih industrijskih zgrada bez ikakve povrede ljudskih prava, rasnih, nacionalnih, rodnih, kao i poslovne etike. Zato logo Ericssona predlažem za alternativni spomenik Nikoli Tesli.