Dizajnirala sam bijeli papir, masovni proizvod na temu “bijelo”, boje kojom se bavim cijelog života. Dobiti “bijeli papir”, ultimativne bjeline koja nalikuje na impresiju prirodnog svjetla, visoko apstraktnu supstanciju i “bijelu” univerzalnost je prilično teška tema: nešto što ne postoji, ili papir s potpuno novim konceptom učiniti da nastane. Ovo vrijeme treba takvu bijelu, jer treba svjetlo, koje je nužan preduvjet za viđenje boje. “Bijela” je (ne)boja iznimno važna za ljude u Japanu. U ceremoniji Shinto, japanske nacionalne religije, korišteni su bijeli elementi u različitim situacijama. U hramu Ise Jingu, središnjem mjestu japanskog Shinta, bijela odjeća dijeli Boga od ljudi. Oni koji služe bogu u hramu odjeveni su u bijelu odjeću.
Bijelo
Govorim o onome što je suštinsko. Dizajnirala sam bijeli papir pod nazivom Luminescence. Među postojećim papirima, ovaj ima najviši stupanj bjeline, u svojoj strukturi, najbjelji je papir. Dok nisam postigla taj cilj, eksperimentirala sam, upućujući ljude u razumijevanje specifične slike “idealno bijele” i “definicije bijelog”, kroz riječi i vizualizaciju; pritom su riječi definirale različite dojmove i emocije koje su u njih izazivale pojedine nijanse bijele. Riječju, bijelo podrazumijeva beskonačan, širok raspon nijansi poput crvenkasto bijele, plavičasto (artificijelno) bijele, žućkasto (nostalgično) bijele. Primjerice, “Hermes Martina Margiele. Forme i boje kompozicije prema najnovijem načinu modnog mišljenja. Bijela sa prožima s kožom”. “Sjajna odjeća, sjajno bijela kroz filtrirano svjetlo.” “Bijelo koje čini da se osjećam tako blagom/mekom.” “Vjenčanje, bijelo, simbol sreće.” “Simbolična ceremonija, tradicionalna ljepota, tradicionalno bijela.” “Dućan koji je projektirao arhitekt, koristeći materijale popu satiniranog stakla, mliječno bijeli prostor.” “Umjetno bijela, cool bijela.” Željela sam doznati kako čitanje pjesama i promatranje slika utječe na nečije emocije, pobuđivane različitim nijansama bijele.
Kako je nastao naziv Luminescence? Koncept bijelog papira ugrađen je u njegov naziv. U vrijeme dok sam radila na bijelom papiru, istodobno sam dizajnirala mobitel. O mobitelima nisam znala ništa, stoga sam iščitala mnoštvo materijala na tu temu, i saznala za organički EL, “Organic Electro Luminescence”, samoosvjetljavajući element koji ne treba stražnje tekuće kristale. S malom potrošnjom električne energije, postiže visoku svjetlinu. Dizajnerova specifična vizija i ideal, u kombinaciji s disperzivnom tehnologijom, je centripetalna sila u stvaranju proizvoda. Vrsni tehničari, jednom kad je konkretni cilj postavljen, fokusirani su na samonametnuti zadatak. Suvremena visoka tehnologija nadilazi artificijelnost i približava se stvaranju na način prirode.
Dizajnerska akcija
Moj partner, Aoshi Kudo i ja dizajnirali smo mobitel F702iD Shosa za NTT docomo u proljeće 2006. Nadimak Shosa i slogan “alatka za promociju lijepog ponašanja; koja postaje dijelom vašeg dlana” izravno objašnjavaju koncept i pronose našu poruku. Ono što sam uvijek osjećala kod mobitela je da, osim što su postali sprave u svakodnevnoj uporabi, loše ponašanje korisnika često čini da se ljudi oko njih osjećaju nelagodno i napadnuti mobitelom. On je također postao način kriminalnog djelovanja, postao je dijelom društvenog zla.
Stoga sam u procesu dizajniranja mobitela pokušala harmonizirati ga s okolinom, imajući pred sobom sliku situacije prigodnog, pristojnog i zrelog korištenja mobitela u javnom prostoru. Ideal product designea ne završava oblikovanjem forme. Važan čimbenik “harmoniziranja s okolišem” je zvuk signala poruke, kao “soft message arriving sound” i “natural message arriving sound”. Na mene je uvijek taj zvuk djelovalo stresno, stoga sam prigušila standardni zvuk dolaznog poziva i kreirala ugodan i meki ton. Za sms-poruke ponudila sam zvukove poput šuma vode, bambusa, vjetra, šume, zvuk kamenja. Digitalni zvuk editirala sam na temelju prirodnih zvukova poput tekuće vode ili mlinskog kotača. Jedna od karakteristika Shose je da nema tekuće kristale na poleđini, kako bi se postigla organička forma pomičnog dijela i atraktivnost dizajna mobitela. Tada su gotovo svi mobiteli imali straga tekuće kristale, što se u međuvremenu promijenilo. Proizvođač se najprije izrugivao mom prijedlogu, no dobila sam pristanak pokazavši prototip, što je uvjerljivije od riječi, objašnjenja ili teorije. Truly seeing is believing.
Interface dizajn i animacija namijenjeni su reduciranju stresa pri korištenju mobitela u ionako stresnom društvu. Predložila sam četiri boje za Shosu: zlatnu, sjajnu (glossy) crnu, cvjetno crvenu i čistu bijelu; željela sam postići najviši stupanj bjeline među mobitelima. Zlatna i cvjetno crvena su bile novina u product designu, stoga je zlatna bila pomalo riskantna, ali i nužna, simbolizirajući brend. Tada nije bilo nijanse mađente, tipa “cvjetno crvene”, no ona je u međuvremenu postala standardnom. Apple je predložio ravne, četvrtaste forme već na proizvodu iPoda. Stoga smo mi predložili, tragajući za idealnom formom japanskog dizajna, organsku formu kao antitezu kvadratu. Ovim smo proizvodom promovirali lijepo ponašanje korisnika, kroz product design omogućen najnovijom tehnologijom.
S engleskoga prevela Silva Kalčić