Ubiti za boga

Tijela

Gospođa koju nisam poznavao pokazala mi je neke svoje pjesme. Trebalo mi je samo nekoliko sekundi da shvatim kako su posve religiozne. Tu su bile riječi kao što su iskupljenje, milost i kraljevstvo nebesko. Bio je tu stih koji sam vidio u svim pjesmama – On te nikada neće napustiti.... “On” je, naravno, Bog; i nakon što sam taj stih pročitao otprilike pet puta, shvatio sam da ona ima nekakav problem s podčinjenošću.

“O, Bože”, rekao je bivši katolik u meni. Nakon što sam se čuo kako izgovaram “O, moj Bože”, rekao sam: “O, Isuse Kriste”, a zatim nešto kao: “Marijo Majko... čega li već ono...”

Te su pjesme DOISTA utjecale na nekakav subverzivan, podsvjestan način.

Ostavila mi je kopije tih pjesama na pastelnožutom papiru. Čitao sam ih stalno iznova. “Prekrasna Božja milosti”, brujalo je u mom srcu i glavi kao da je nebo eksplodiralo u bjelini i topao val svjetlosti pun ljubavi preplavio je moje srce. Bilo je to čudo!

Moje nečisto srce bilo je izliječeno od svoje pokvarenosti – više nisam bio alkoholičar, moja šepava noga bila je oslobođena svoje deformacije, nisam više želio slušati bend Devo, a stanje mog mjehura se poboljšalo.

Ponovno sam išao u crkvu svakoga tjedna.

Nakon prva dva tjedna navika iz djetinjstva uznemirujuće je oživjela. Počeo sam stajati u redu za pričest dva puta, žudeći za “Tijelom Isusovim” koje je bilo poput hrskava krekera. Bio sam sposoban prekinuti taj mučni ritual tek nakon što sam po mraku provalio u crkvu i ukrao cijelu kutiju “Tijela Isusovih”.

Sada sam mogao jesti “Tijelo Isusovo” kod kuće gledajući TV i pijući Pepsi. Ponekad bih umočio sakrament u topli umak od graha ili salsu. Stavio bih ga u usta i okus je bio dobar.

Nakon što sam izostao iz crkve tjedan dana, posjetila me ona gospođa. “Jeste li bolesni?”, upitala me. Pristao sam na igru i objasnio sam joj da sam se molio gledajući televangelista Bennyja Hinna na telki.

Pogledala je pokraj mene i ugledala kutiju “Kristova” ispod mog kuhinjskog stola. Zgrabila je križ oko svoga vrata i zavrištala poput nekoga tko se užasno boji. Skočio sam i stao na ulazna vrata prije nego što je mogla pobjeći. “Nemojte sad ništa naprečac zaključivati. To što vidite samo je kutija”. Blefirao sam.

“Znala sam da ste nekakav luđak. Ono tamo je kutija s Isusom!”, vrištala je.

Podigao sam žarač za kamin i uperio ga u njezin trbuh. Oči su joj otišle u križ i izgledala je kao da će sasvim skrenuti. Usta su joj pomahnitala – “U kuhinji imaš cijelu kutiju Kristova i nije u redu da sve poždereš sam. Spusti sada tu stvar i donesi mi kutiju. Neću nikom reći i neće biti nikakvih problema. Samo se moraš ispovjediti sljedeće subote. Hajde, hajde, ‘ajmo sada malo popričati s Bogom.”

Napeo sam se i gurnuo žarač prema gospođinu trbuhu. Lice mi je postalo crveno, a jedno mi je oko gledalo kutiju u kuhinji dok je drugo nastavilo zuriti u gospođu koja me nervozno pokušavala smiriti.

Počela je recitirati jednu svoju pjesmu. Jednu od onih prekrasnih pjesama koje su me i dovele do cijele ove zbrke. “... i kada osjetiš breme zemlje, i ne znaš što da radiš, samo se sjeti, On te nikada neće napustiti...”

Zabio sam ga. Izgledalo je kao da se krv odmotava iz njezina tijela niz žarač sve dok nije hladno kapnula na moje zglobove. “Grešššnniče... greš...” Njezine posljednje riječi pale su na zemlju uz nesiguran tutanj.

Lice mi se opustilo i zurio sam ponosno u kuhinju. Nagazio sam stopalom na njezina prsa i izvukao žarač uz tek neznatan otpor donjega rebra. “On te nikada neće napustiti”, rekao sam.

Izvukao sam iz ormara stari kovčeg, dovukao kutiju Kristova na kauč u dnevnom boravku i prilegao. Osjećao sam se kao da sam ponovno rođen.

Izvrgnut čudima masturbacije i imaginacije

S hlačama spuštenim do koljena,

moja gola guzica na kauču,

a kurac mi je u desnoj ruci,

ulazi moja djevojka koja je došla kući ranije s posla.

Pogledala me s gnušanjem,

a zatim je pogledala TV.

“Madonna?”, zaurlala je.

“Je”, rekao sam bez razmišljanja. “Spot Like a prayer.

Onaj u kojemu stalno pokazuje cice u dekolteu”.

“Ne bi bilo tako strašno da je Paula Abdul ili Whitney Houston.

Ali Madonna?”, rekla je.

Pročistio sam grlo i pokušao objasniti – “Madonna je više seksi,

više fora. S njom bi vjerojatno bilo zabavno razgovarati.

Paula i Whitney izgledaju poput trendy kršćanki.”

“Hmm”, rekla je

i gledala kako na telki Madonna pleše

ispred plamtećeg križa.

Sjela je na kauč i otpila gutljaj ledenog čaja sa stolića.

Spot je završio i počeo je drugi Madonnin spot.

“Ovaj je dobar”, rekla je.

“Je”, rekoh ja. “U ovom joj cice stalno poskakuju.”

“Izgleda kao da će ispasti iz tog crnog topića”, reče

moja djevojka.

“Tome se možemo samo nadati”, odgovorio sam.

Počeo sam navlačiti svoje hlače.

“U redu je”, rekla je s trunkom odobravanja.

Gledali smo zajedno spot. Moja desna ruka kružila je i micala se.

Spot je završio i počeo je neki Princeov spot.

Podigla je svoju suknju.

S engleskoga prevela Sanja Kovačević.

Ulomci iz knjige How To Lose Your Mind With The Lights On, Future Tense Publications, Portland, 1994.