Čuo si već od svojih drugova, koji su pobjegli iz sužanjstva, pripovijedati, kako se s našim zasužnjenim vojnicima u neprijateljskoj zemlji postupa. Glad i žedja, zima i mraz, golotinja, batine i svaka druga bijeda: to je sve, što oni tamo uživaju i što ispunjava jadno i bijedno životarenje naših nesretnih sužnjeva. To je muka i bol bez prestanka i počinka! Čovjeku upravo ledeni srce, kad čita i čuje sve grozote, što ih naši tamo doživješe. Pa da onda bude čovjek u dvojbi, što će izabrati: smrt ili sužanjstvo!? O ne! Tisuć puta radije poginuti, nego u sramoti, poniženju i stradanju i bijedi živjeti: a malo prije si čuo, da za junaka nema u boju položaja, iz kojeg ne bi mogao časno izaći. A nije ni časno ni lijepo, da Hrvat neprijatelju robuje!
Pogineš li junački, spomen Ti je u narodu vječna. To je najljepši i najtrajniji spomenik. To si duboko usijeci u srce. Ne vjeruj stoga, ako čuješ, da zarobljenicima našim ide dobro u sužanjstvu: ako oni tako pišu, čine to po zapoviedi i pod pritiskom kozačke kandžije.
Budeš li uza svu hrabrost ipak toli nesretan te zapadneš ranjen - jer neranjenu Ti se to ne smije ni dogoditi – u neprijateljsko robstvo, tada znaj, da si i kao zarobljenik dužan zarobljenim predpostavljenicima i višim odavati štovanje, pokornost i potporu. Zapt i odnošaji podredjenosti postoji i nadalje izmedju Tebe i Tvojih viših i predpostavljenih, koji će i onako svakom zgodom i na svakom mjestu Tebe štititi i zastupati Tvoje interese.
Nitko ne smije dati rieč, da ne će pokušati uteći iz ropstva, niti se ne smije obvezati, da se za vrijeme trajanja rata ne će više boriti protiv neprijatelja, koji ga je zarobio, njegovih saveznika. Znaj nadalje, da će neprijatelj sva sredstva upotriebiti, da od Tebe dozna stvari, kojima bi se mogao okoristiti protiv Tvojih drugova, protiv naše vojske.
Neprijateljski častnici (oficiri) obuku se u odiela naših vlastitih ili savezničkih častnika i tim načinom nastoje iz naših zarobljenika izpitati i izmamiti kojekakove stvari, koje njima koriste, a nama škode. Zato ne vjeruj i ne daj se prevariti! Budi oprezan nada sve, postojano šuti o svemu, što se tiče vojske i vojničtva, ma pitao te tko mu drago i prietio Ti dušmanin čim god, pa makar i smrću. Ti budi postojan poput tvrdih klisurina, budi niem kao njihov stanac kamen! Nije običaj junaka, da poput baba brbljaju, da se jezikom rabe i riečima nastoje ulaskati se i poboljšati položaj. Kad bi Ti, pa bilo to pod kojim god prilikama, ma i najmanju sitnicu odao neprijatelju, da tim sebi položaj olakšaš, Ti bi postao podlom izdajicom, kukavnim veleizdajnikom! Ti bi tada pogazio svoju prisegu, svoje poštenje, i svoj obraz. Ti bi izdao svoga cara i kralja svoju domovinu i svoj narod!
A čuj što veli naša liepa pjesma:
“Težak grieh je izdat druga svoga,
Još je teži prijatelja vierna,
Izdat narod strašno je ko Boga,
A kazna je grozna, neizmjerna.”
Prema izdajniku nema milosrdja, nema smilovanaj! Protiv svakog, tko se iz robstva vrati povadja se iztraga, i za koga se dokaže, da je svojom krivnjom i bez skrajnje nužde zapao u sužanjstvo, taj bude kažnjen svom strogošću ratnog zakona!
Veleizdajniku oduzimlje država imetak i život, on svršava na vješalima, prezren, neoplakan, proklet!
Nu ne samo takovi veleizdajnici, o kakovima si netom čuo, već svi oni, koji su kao vojnici ili gradjanske osobe prebjegli neprijatelju, zatim uhode i u opće svi, koji se ogrieše sa kojeg mu drago drugog zločina protiv vlastite vojne sile ili protiv vojne sile koje savezničke nam države (Njemačke, Turske i Bugarske), moraju za svoj zločin dati državi odštetu. I njima se oduzimlje sav imetak, te tako oni svojim ogavnim zločinom sebe i svoje obitelji lišavaju kuće i kućišta, razkapaju sami svoje ognjište i ruše svoj vlastiti krov! Ovakovi zločinci prognali bi sami sebe sa svoga praga, iz svoje otačbine!
Znaj:
Prošteno je griešnima,
Zulumčaru, ubojici,
Prošteno je svima, svima,
Samo nije izdajici!
A sada, čuj još sliedeće: Neprijatelj nas ne smije nikada iznenaditi, -- nu, ako se to i dogodi, -- nemoj zaboraviti, da ga možemo još uviek potući bodom (bajunetom) ili vatrom. Izmedju ovoga dvoga nije izbor težak. Postroj (formacija) je nuzgredna stvar. Ako je neprijatelj blizu, udari bodom (bajunetom), ako je nešto dalje, udri najprije vatrom, a odmah zatim bodom.
Upamti za uvijek: da je kod iznenadne navale zatim po noći, magli ili u šumi – onaj junak, koji prvi zavikne “hura!”. Zatim, da dobro uredjena četa nema ni začelja ni boka (flanke), nego samo frontu spram neprijatelja, dolazio on s koje mu drago strane.
Navali li na tebe konjaničtvo (kavalerija), -- budi miran. – Ako imaš vremena, natakni bod i čekaj poput klisurine, sa spremnom puškom, dok ne dojaši na 100 koraka, onda pucaj lagano. Budeš li tako radio, nestat će konjanika poput dima na buri. Ni topničtva (artiljerije) se ne boj! Tvoje oko, razum i srce uviek će Ti kazati, kako se imaš kretati i vladati, da Ti topničtvo ne nahudi.
Susretneš li u boju, nastanbi (kvartiru), obhodnji (patruli) ili na bojnom hodu (gefehtsmaršu), uopće u blizini neprijatelja bilo kojeg predpostavljenika (forgezecten), svakomu moraš odmah javiti, odakle dolaziš, kamo ideš i s kojim nalogom.
Ne zaostaj za vrieme hoda iz Tvoje udjelbe, jer četa, -- koja je tvojim izostankom oslabljena, hoda dalje bez Tebe i ne ćeš je stignuti, već ćeš se izgubiti i naći među tudjim ljudima, koji te neće razumjeti. Stoga ne ostavljaj bez nužde Tvoje čete – Tvoje obitelji. Jer lijepo kaže u svojoj pjesmi slavni naš junak general Petar Preradović:
“”Za tudjinca ništa nemaš,
Tudja majko, kad Te moli,
Tudje dijete Tvoje nije!”
Slušaj i ovo! Imaš sa sobom pričuvni obrok (rezerveporciju) hrane. Čuvaj ga i ne troši osim na izričitu zapovied Tvoga častnika (oficira). U ratu nikad neznaš, ne će li Ti za koji obrok uzmanjkati hrane, a osim toga, potrošiš li bez dozvole svoj pričuvni obrok, čeka Te još i najteža kazna, jer zapovjednik Tvoj računa s tim, da Ti svoj obrok imaš i da ga nisi potrošio.
Kada si u konačištu (logorištu), mirno spavaj, -- ili u hodu, -- mirno koracaj: jer za Te bdije budno oko i čuva Te hrabra ruka Tvog vjernog druga na straži.
Za uzvrat ali i Ti, ako si na predstraži (forpostnu) ili u četi siguračici (siherungsabtajlung), budno pazi, jer o Tvojoj pažljivosti ovisi mirno počivanje i život Tvojih drugova.
Svog častnika (oficira) slušaj, poštuj i ljubi! Pouzdaj se u njega! On neka Ti bude kao otac drag, njegova svaka zapovied neka Ti bude sveta! Pravi je vojnik častniku svome odan i vjeran! Ne ostavljaj častnika svoga nikada, u nikojoj zgodi, pa makar i sam poginuo!
Znaj da je osobito potreban srdačan odnošaj izmedju Tvoga častnika, Tebe i Tvojih drugova. Tvoja četa treba da bude kao uzor obitelj, u kojoj vlada nepomućen sklad i ljubav, Tvoj častnik, Ti i Tvoji drugovi treba da medjusobno budete čvrsto vezani medjusobnom iskrenošću i odanošću, tvrdo sjedinjeni u jednakom mišljenju, da budete svi jedna duša, jedno srce, jedna misao, prožeti dubokom vjernošću prema svom car-kralju i svojoj domovini!
Uzdaj se u Tvog častnika, budi mu iskren i otvoren! Leži li Ti što na srcu, podji k njemu i izjadaj mu se, a on će Ti svojim očinskim savjetom pomoći, svojom bratskom ljubežljivošću olakšati srce. Znaj: častnik Tvoj Te cieni i štuje, jer gleda u Tebi junaka; on Te voli i brine se za Te, jer vidi u Tebi bojnog druga, dionika dobra i zla, sreće i nesreće!
Pazi još na ovo: Čuvaj se uhoda i špijuna! Budi veoma oprezan te se ne upuštaj ni s kim u nikakove razgovore o vojsci, kretanju i jakosti četa (trupa), o vojničkim uredbama, o Tvojoj četi ili u obće u bilo što mu drago iz vojničkog sadržaja! Pamti: šutiti je zlato! Pričini li ti se koji čovjek sumnjivim, ne puštaj ga s oka i javi to svom predpostavljenom. Takvom sumnjivcu ne govori i ne odgovaraj ništa, niti koliko je sati ne reci mu.
Pazi na telefonske žice! Vlastite štedi i čuvaj, jer su to žile kucavice, koje daju život vojsci, koje ju kreću. Naidješ li na neprijateljsku žicu, pretrgni je i izreži veći komad iz nje, da se ne može lahko popraviti. Ako je blizu Tvoj častnik, (oficir), prijavi stvar njemu i on će već shodno dorediti. U opće u svem gledaj svome što više koristiti, a neprijatelju što više štete nanieti.
S ratnim sužnjevima postupaj dostojno i vitežki! Oni su vojnici kao i Ti, oni vrše svoju dužnost kao i Ti. Budi zato s njima uljudan nu odlučan. U prijateljstva i drugovanja ne smiješ se upuštati, a niti u razgovore i pripovijedanja. Dijeljenje letaka medju ratne sužnjeve i njihovo općenje s građanskim pučanstvom treba zapriječiti. S ranjenim neprijateljem budi obziran i milosrdan, nu ipak u granicama, jer prekomjerna samilost je izlišna. On je čovjek kao i Ti! On je ranjen na polju slave! On je također junak! Zato budi prema ranjenome uviek plemenit, ponosan protivnik! I prema pučanstvu budi obziran ali oprezan, prijazan ali odrešit! U tudje ne diraj! Čuvaj se pljačkanja (otimačine) kao žive vatre! Pljačkanje je nedostojno junaka, nedostojno vojnika! Pljačkanje je zanat razbojnički, a nije vojnički. Tko pljačka, svršava na sramotnim vješalima! A Ti si junak, Ti si vojnik, pa ako moraš da padneš u ratu, a Ti padni častno, umri kao pravi hrvatski vojnik junačkom smrću u boju.
Sada si čuo sve, što je potrebno u boju i što moraš znati kao dobar vojnik.
Pamti i to: Kao što Ti, isto tako znadu i ćute na stotine i na hiljade Tvojih drugova – suborioca. (…)
Drugi ulomak iz Put do pobjede sastavljen za vojnike Hrvate. Naklada podpukovnika Slavka Stanzera. Sva prava tiska i prievoda pridržana. U Zagrebu 1917. Tisak Kraljevske zemaljske tiskare. Ulomke odabrao Filip Hameršak.