Katarina Peović Vuković  

Umjetnost, politika i ideologija novih medija

Skupljanje ključnih tekstova teorije i umjetnosti na novim medijima označava definitivnu kanonizaciju novomedijskih djela u sklopu znanstvene paradigme koja se nameće akademskim krugovima posljednjih desetljeća. Novomedijski studiji ili studiji novih medija otvorili su nova područja zanimanja u sklopu književne teorije, teorije društva, kulturalnih studija, feminističke teorije i drugih znanstvenih disciplina koje zanima kultura, identitet i komunikacija u eri postgutenbergovske galaksije. Studiji novih medija (ili digitalnog medija, kako sugeriraju neki teoretičari) uvode nove uzbudljive teorijske teme – od analiza popularnih video-igara, komunikacije i identiteta u sklopu virtualnih zajednica, narativnosti programa umjetnih inteligencija, do hipertekstualne književnosti i multimedijalnih djela.

Uvodni tekstovi Janet Murray i Leva Manovicha mapiraju smjernice studije koja se manje bavi tehnološkim otkrićima, a više prožimanjem tehnologije i kulture u digitalnoj eri. Širina područja kojim se bavi teorija novih medija nazire se iz uvodnih tekstova među kojima postoje vidljive razlike u pristupima. Dok jedna od ključnih teoretičarki – Janet Murray – daje sociološku i filozofsku analizu novomedijskih fenomena i njihovih utjecaja na suvremenu pismenost, Lev Manovich nove medije promatra iz perspektive insajdera, uključenog umjetnika i teoretičara, često ne krijući neobjektivnost vlastite pozicije.

Kronika i arhiv novih medija

Tiskani dio zbornika sadrži tekstove objavljene od pedesetih godina prošlog stoljeća do danas koji predstavljaju kroniku razvoja novih medija, od radova kompjutorskih dizajnera, umjetnika, arhitekata, književnika, do kulturalno-studijskih teoretičara. Uz to, CD-ROM The New Media Readera arhiva je kompjutorskih programa, video-igara, klipova (kao što su arhivske snimke reklama za Atarijeve igrice, prve umjetničke interaktivne video-instalacije i demonstracije kompjutorskih programa itd.). Riječ je o dokumentima ključnima za razvoj novih medija kao što su video-snimka jedne od prvih prezentacija kompjutorskih programa Douglasa Engelbarta ili simulacija Elize, jednog od najpopularnijih programa umjetne inteligencije.

Dok s jedne strane nudi pionirske radove kompjutorskih stručnjaka koji su oblikovali kompjutorske programe i prve hipertekstualne koncepte koji su utjecali na razvoj World Wide Weba i Interneta, s druge zbornik predstavlja presjek umjetničkih radova – književnih tekstova, interaktivnih video-radova i hipertekstualnih djela. Pisci poput Jorgea Luisa Borgesa, Williama S. Burroughsa, Itala Calvina, Augostoa Boala i teoretičari Marshall McLuhan, Jean ?audrillard i Sherry Turkle stoje rame uz rame uz tehnološke dizajnere Vannevara Busha, Alana Turniga, Ivana Sutherlanda, Teda Nelsona i Tima Berners-Leeja.

Književnost i tehnologija

Tehnološku i umjetničku dimenziju teorije novih medija ilustriraju dva teksta – zbornik otvara Borgesov Vrt razgranatih staza, iza kojega slijedi rad kompjutorskog dizajnera Vannevara Busha. Vrt koji je novomedijskim teoretičarima zanimljiv zbog asocijativnog povezivanja i tematizacije labirintskog vremena, za autore Readera literarna je tematizacija istog dizajnerskog problema asocijativnog mišljenja, koji proučava i Bush zamišljajući imaginarni digitalni uređaj memex koji bi podatke povezivao prema asocijacijskom načelu.

I Bush i Borges bave se kompleksnim modelima mišljenja i neuspjehom linearnog medija da razvije nove strukture mišljenja. Za Janet Murray ta dva teksta uspostavljaju obrazac – poziv i odgovor fantasta i inženjera, filozofa i izumitelja, koji se, svaki na svoj način, bave labirintskim strukturama. Razlika je jedino u tome, tvrdi Murray, da je za Borgesa labirint svijesti zarobljavajući, dok je za inženjera Busha labirint izazov koji traži rješenja.

Širinu područja novomedijske teorije, koja će mnoge zbuniti, ilustriraju i ostali odabrani tekstovi – Burroughsova metoda cut-upa izravno je povezana s nelinearnim digitalnim književnim djelima, kao što Boalove metode anticipiraju sustave interaktivnog kazališta. Odupirući se tehnološkom determinizmu, Reader proučava hipertekstualne, dehijerarhizirane i asocijativne forme prateći njihovu funkciju i strukturu, ne ograničavajući se otkrićima tehnologije.

Politika novih medija

Zbornik razotkriva mehanizme koji funkcioniraju mimo tehnologije, neovisne o tehnološkom napretku, koji je određen politikom, jednako kao i individualnim “otkrićima”. Ključni tekstovi o razvoju tehnologije otkrivaju kako je današnji izgled tehnologije ujedno i iznevjeravanje ranijih demokratičnijih koncepata. Današnji izgled Interneta nije ostvarenje dvosmjerne komunikacije, koju su predviđali tehno-romantičari. Činjenica je kako tehnologija Interneta radikalno decentralizira pozicije govora, objavljivanja i proizvodnje, kako zaključuje Mark Poster, no tehnološka rješenja, pod utjecajem politike i korporacija, te mogućnosti ograničavaju.

Ključni tekstovi prvih dizajnera novih tehnologija Vannevara Busha, Theodora Nelsona, Douglasa Engelbartha i drugih ukazuju na problem tehnološkog dizajna, upoznavajući nas s mogućnostima različitih smjerova razvoja tehnologije. Engelbarth, Bush, a pogotovo Nelson, tehnologiju su razvijali u smjeru kreativne interakcije i dvosmjerne komunikacije korisnika i kreatora. Fleksibilnost, odsutnost zapovjednog središta i maksimalna autonomija svakog čvorišta, prema riječima Manuela Castellsa, bila je izvor snage i brzog samostalnog razvoja Interneta. Načela suradnje, slobodne razmjene podataka i dvosmjernosti komunikacije, koja su dizajneri nekad podrazumijevali, danas sve više zamjenjuju načela komercijalnije, što znači jednosmjerne uporabe medija.

Tekstovi u zborniku kao što su Manifest Richarda Stallmana iz 1985. ili Kažeš da želiš revoluciju? Stuarta Moulthropa ukazuju na važnost političkih i korporacijskih odluka vezanih za dizajn tehnologije. Iako prvi, “inženjerski”, rješava problem, dok drugi, “humanistički”, postavlja pitanja (jesu li novi mediji “prokockali” šansu i nije li obećanje demokratizacije, davna prošlost), i Stallman i Moulthrop strahuju od budućnosti u kojoj korporacije diktiraju mogućnosti.

Prethodnici

Vrlo važan aspekt teorije novih medija, a koji proizlazi iz otpora tehnološkom determinizmu, nove je kulturalne oblike počeo promatrati mimo tehnoloških “otkrića”, tragajući za nelinearnim oblicima prije novih medija. Eksperimentalna umjetnost “predtehnološkog” razdoblja dokazuje kako je prije svega bitna mogućnost nelinearnog, hiperlinertekstualnog, decentraliziranog i dehijerarhiziranog mišljenja. Poezija od dadaista, konkretista, do francuskih eksperimentatora, poput onih iz skupine Oulipo, pokazuju kako postoji linija literature koja je promišljala književnost “izvan tiska”. Zbog toga zbornik donosi književne tekstove koje smatra prethodnicima novomedijske umjetnosti, kao što su pjesme legendarne skupine Oulipo (čiji su članovi bili i Raymond Queneau i Italo Calvino), Borgesove novele koje tematiziraju iscrpljenost tiska, kao i tekst Williama Burroughsa o metodi cut-upa.

The New Media Reader uspostavlja nove standarde tipografije tiska “imitirajući” hipertekstualnu organizaciju u tiskanom formatu. Reader nudi različite vrste veza, kontekstualizacije djela, povezivanja autora i “linkanja” kritičkih tekstova. Reader je sjajan udžbenik, ali i ključno mjesto tehnolozima i umjetnicima čija su djela predmet ove teorije. Prava vrijednost leži upravo u mogućnostima koje pruža teoretičarima, umjetnicima i profesorima novih medija.