Uspjeh nije vrijedan truda

Mjesni čudak pročitao cijelu knjigu

GREENWOOD, Indiana – Sjedeći u mirnom restoranu u centru grada, mjesni bolnički administrator Philip Meyer izgleda sasvim normalno i uravnoteženo. Međutim, ima i nešto više u tom 27-godišnjaku nego što se čini na prvi pogled: Meyer je nedavno pročitao knjigu.

“Bilo je odlično”, rekao je neobični stanovnik Indiane koji je, unatoč tome što posjeduje televizor i ima aktivan društveni život, pročitao ama baš svaku stranicu knjige Harpera Leeja Ubiti pticu rugalicu. “Naročito to kako se za Scout sve posložilo na kraju. Jako dobro.”

Meyer, koji nijednom nije preskakao stranice da vidi što slijedi te je izbjegavao letimice čitati velike odlomke teksta u potrazi za slikama, započeo je svoj čudnovati pothvat prije tjedan dana. Tri dana kasnije, ekscentrik sa Srednjeg Zapada još je čitao, dovršavajući poglavlje za poglavljem, kako se čini, svojom vlastitom voljom.

“Bilo je stvarno zanimljivo”, rekao je Meyer, ne misleći pritom na film, videoigru ili borbeni sportski okršaj, nego na opsežni roman od 288 stranica, cijeli ispunjen riječima. “Bilo je dana kada jedva da sam knjigu ispuštao iz ruku.”

Što je još bizarnije, vjeruje se da je Meyer većinom čitao u slobodno vrijeme – vrijeme kada je naoko zdrav i stabilan muškarac mogao doslovno raditi bilo što drugo, od besciljnog lutanja internetom do kratkog spavanca ili je mogao jednostavno zuriti u zid spavaće sobe.

“Bilo bi lijepo ponovo je pročitati jednog dana”, nastavio je Meyer kao da je to posve prirodna izjava.

Premda je teško zamisliti što je natjeralo Meyera da pročita i više od korica knjige Ubiti pticu rugalicu, prijatelji i članovi obitelji tvrde da to neobično ponašanje seže u doba njegova djetinjstva.

“Sjećam se kada je Phil bio dječak, umjesto da uzme knjigu, zasiti je se i zatim baci na svoju sestru, on bi stvarno sjeo i cijelu je pročitao”, rekla je njegova majka Susan Meyer, koja je izjavila da je davno odustala od pokušaja da objasni nesvakidašnji hobi svojega sina. “Tada smo mislili da je to samo faza kroz koju prolazi. Izgleda da smo imali krivo.”

Tijekom godina, Meyer je pročitao desetke knjiga od početka do kraja bez obzira na to je li ga na to prisilio profesor u školi i je li već postojala ekranizacija knjige koju je čitao. Prema izjavi njegove djevojke Jessice Kohler, on se čak koristi i posebnim označivačem stranica kako bi mogao pratiti gdje je stao s čitanjem i kasnije se vratiti na to isto mjesto.

“Nekoć mi je Philovo čitanje bilo nekako šarmantno zato jer nikad zapravo nisam srela nikog tko čita i kad nije u čekaonici”, rekla je Jessica. “Ali sve više i više to postaje nekako čudno, znate? On ne može čak ni na plažu otići a da ne ponese neku od svojih knjiga.”

Prema biheviorističkoj psihologinji dr. Elizabeth Schulz, Meyerovo iščitavanje knjiga abnormalno je i može upućivati na ozbiljniju opsjednutost čitanjem.

“Umjesto da prelijeće preko teksta za vrijeme vožnje autobusom ili da noću provodi sat za satom gledajući snimke na YouTubeu, gosp. Meyer, za razliku od većine zdravih muškaraca, u knjigama traži užitak”, rekla je Schulz. “Zaista, to je tipičan slučaj devijantnog ponašanja.”

“Barem se tako čini prema ono malo literature koju sam letimice pročitala na tu temu”, dodala je.

Ma koliko bizarno se činilo, Meyer nije usamljen slučaj. Jednom mjesečno on i još nekoliko stanovnika Greenwooda navodno se okupljaju noću, ne samo kako bi čitali knjige nego i kako bi opširno raspravljali o njima.

“Ne znam, kao da su članovi nekog čudnog ‘kluba knjige’”, rekao je Brian Cummings, Meyerov dugogodišnji kolega i prijatelj. “Zaista, koja hrpa čudaka.”

Neuspjeh je odsad opcija

WASHINGTON – U zapanjujućem obratu dulje od 200-godišnjeg standarda vrijednosti, neuspjeh – tradicionalno smatran neprihvatljivim ishodom za širok raspon zadataka i ciljeva – sve se više smatra opcijom s dobrim izgledima za uspjeh, izvori su potvrdili u utorak.

“Amerikancima se oduvijek govorilo da moraju uspjeti po svaku cijenu”, rekla je sociologinja sa sveučilišta Emory, dr. Lauren Hodge. “No, sudeći prema najnovijim dokazima, to više ne vrijedi – ako je, zapravo, ikad i vrijedilo. Kako neuspjeh sve više osvaja Ameriku, ta se mantra mora odbaciti.”

“Nemamo drugog izbora nego uvesti status neuspjeha kao opciju koja će odmah stupiti na snagu”, nastavlja Hodge. “Sada će se svi građani moći malo odmaknuti, zagledati u nedaće i teškoće s kojima se suočavaju u potrazi za uspjehom i reći – jebi ga, nije vrijedno truda.”

Očekuje se da će odbacivanje jednog od Americi najomiljenijih i često ponavljanih aforizama imati dalekosežne posljedice na budućnost čovjekove ambicije. Neki predviđaju da će se većina Amerikanaca sada ograditi od nekadašnje dužnosti da od sebe daju 110 posto, i da će u nadolazećim tjednima davati jedva 45 posto. Kod ispodprosječnih se Amerikanaca očekuje da će taj broj pasti na svega pet posto do početka ožujka.

Nedavno izvješće Ministarstva unutarnjih poslova pokazalo je da, iako neuspjeh službeno nije bio opcija do ovog utorka, zapravo je postojalo stotine milijardi takvih slučajeva u protekla dva stoljeća, a vrhunac se dogodio prošli mjesec u Fort Collinsu u Saveznoj državi Colorado, gdje je učenik nižih razreda srednje škole Tim Kemp pao iz fizike.

Mnogi stručnjaci sada vjeruju da su takvi neuspjesi prikrivani tijekom povijesti optimističnim krilaticama i takozvanim pozitivnim mišljenjem - od kojih nijedno, prema izvješću, nije imalo učinak koji bi se dao provjeriti: ukupna stopa neuspjeha u Americi skočila je gotovo 2350 posto tijekom prošlog desetljeća, s 1,435.643 slučajeva neuspjeha zabilježenih samo prošle nedjelje.

“Gledano unatrag, bilo je neizbježno da neuspjeh postane opcija”, rekao je povjesničar Michael Lambeau. “Jedina razlika je u tome što sad Amerikanci mogu odlučiti, bez straha da će ih društvo izopćiti, dignuti ruke mnogo prije nego postignu ikakav napredak.”

Lambeau je predvidio osjetan pad broja prosječnih Amerikanaca koji se boje neuspjeha te dramatičan porast broja onih koji zaista prihvaćaju nekoć pogrdni smrad poraza i razočaranja.

Izgleda da i ostali podaci potvrđuju izvješće Ministarstva unutarnjih poslova. Anketa koju su nedavno proveli CBS News i The New York Times otkrila je da 64 posto Amerikanaca “uopće ne smeta” ne ispuniti očekivanja, 43 posto njih zadovoljno je time da pokušaju samo jednom umjesto da pokušavaju uvijek iznova, a velika većina od 95 posto priznala je da kad dotaknu dno sada najradije tamo i ostaju.

Samo četiri posto ispitanika pokazalo je “nešto interesa” da zaista prionu na posao.

Iako široko rasprostranjeni novi trend zahvaća svih 300 milijuna stanovnika, stručnjaci tvrde da će najveći utjecaj imati na sportske trenere, izvršne direktore velikih kompanija, zapovjednike američke vojske koji nadgledaju važne operacije, te na sve one koji svoje rečenice najčešće započinju riječju “gospodo”.

Dok je većina objeručke prihvatila mogućnost javnog neuspjeha bez štetnih posljedica, neki pak, poput socijalnog antropologa dr. Richarda Groatena, tvrde da će to ostaviti dugoročne negativne posljedice na zemlju.

“Prije 60 godina bilo je nezamislivo i samo spomenuti da ste spremni ne dati sve od sebe”, rekao je Groaten. “Sramota je da su moderni Amerikanci skloni jednostavno se ne pokrenuti, posebno ako je to imalo teško.”

“Dosta mi je ovog intervjua”, Groaten je dodao.

S engleskoga prevela Maja Klarić