Utjecaj Erasmusa na kulturne promjene u Europi

Moja Iva tek je prije nekoliko dana napunila dvanaest godina, kreće u sedmi razred osnovne škole, ali zahvaljujući Internetu već dobro poznaje Bolonjski proces i zna kako će studirati: prva godina na Sorbonni, druga na Sveučilištu u Zagrebu, treća na Oxfordu, četvrta i peta na New York University. Doduše, još ne zna što će studirati (zasad vode arheologija i pravo), ali na pitanje tko će joj omogućiti takvo studiranje njen je odgovor brz: Erasmus, pa i Erasmus Mundus nastavi li se taj program i nakon 2008. godine.

Za mlade je međunarodno obrazovanje postalo nemimoilazno, nešto što prihvaćaju kao prirodnu stvar. Nije riječ samo o najpoznatijem programu razmjene, Erasmusu: Europska unija radi i na vrijednu projektu namijenjenu srednjoškolskoj razmjeni. Od 2007. godine u programe razmjene u obrazovanju Europska unija predviđa ukupno ulaganje od 13.6 milijardi eura (u usporedbi s današnjih 3.25 milijardi eura), što pokazuje da europske vlade sve više shvaćaju važnost dimenzije međunarodnog obrazovanja. Obrazovanje i znanost središnji su pokretači interesa i razvoja Europske unije, u skladu s Lisabonskom strategijom, što je potvrđeno i u izvješću Europske komisije u travnju 2005. godine: Poticanje intelektualne snage Europe: doprinos sveučilišta Lisabonskoj strategiji.

Više od milijun mladih u razmjeni

U osamnaest godina svojeg postojanja Erasmus, program sveučilišne razmjene Europske unije osnovan 1987., omogućio je tisućama mladih ljudi studij u drugim zemljama. Počeo je s 3000 studenata, a samo u školskoj godini 2003/2004. u razmjeni ih je sudjelovalo 145 000. Ukupan broj studenata u programu Erasmus u proteklom razdoblju iznosio je više od 1.2 milijuna. Njihova mobilnost i uspon u svijetu rada, politici, ekonomiji, kulturi neminovno će izazvati kulturnu preobrazbu u Europi.

To je zbilja o kojoj se odviše malo vodi računa u kulturnim i znanstvenim politikama. Naravno, raspravlja se o nacionalnom i europskom kulturnom identitetu, ali ne postoji svijest kako i koliko, na primjer, Erasmus pridonosi europskom identitetu. Percipira ga se na razini stjecanja novih znanja, upoznavanja drugih sredina, a ono što je najvažnije – izazov kulturne preobrazbe na cijelom jednom kontinentu – ostaje na marginama. Međutim, kao što dobro primjećuje Katrin Bennhold, svakodnevna zbilja, potiho, gradi europski identitet: sve veći broj mladih Europljana studira, radi i razvija nove odnose širom kontinenta. Oni vladaju mnogim jezicima i multikulturalnog su opredjeljenja. Anketa koju je proveo časopis Time pokazala je da većina građana Europske unije, premda se osjećaju «Europljanima», nacionalni identitet stavljaju uvijek ispred europskog. Međutim, u kategoriji mladih, od 21 do 35 godina, trećina ih više osjeća europsku pripadnost, a to su najviše oni koji su studirali u drugim zemljama, zahvaljujući i Erasmusu. Stoga ih Stefan Wolff, profesor na političkim znanostima Sveučilišta u Bathu, naziva «naraštajem Erasmusa». Kada taj naraštaj, govori Wolff, preuzme u desetljećima koja su pred nama rukovodeća mjesta u Bruxellesu i u svojim zemljama, izazvat će kulturni preobražaj: «Prvi put u povijesti vidimo začetke istinskog europskog identiteta…Vrlo sam optimističan u pogledu budućnosti: bit će manje sukoba među nacijama, više jedinstva kod donosioca europske politike… ma koliko to bilo teško zamislivo danas, u naše vrijeme».

Zajedničke vrijednosti

Naraštaj Erasmusa europsku dimenziju identiteta ne sagleda samo u zajedničkim vrijednostima kao što su demokracija, zaštita okoliša, otpor prema vojnim sredstvima za postizanje političkih ciljeva, kvaliteta života. Najveća vrijednost tog mobilnog i poliglotskog naraštaja jest razumijevanje i afirmacija kulturne raznolikosti u Europi, čemu program razmjene Erasmus, kao ferment europskog identiteta, snažno pridonosi.