10.3.2005.

Rudolf Bartsch  

Uvod u kulturni menadžment

Kulturni menadžment – pod tim većina ljudi podrazumijeva nešto što mogu samo menadžeri, te “velike zvjerke” kojima obični smrtnik nije ni izdaleka ravan – takvih, naravno, također ima, ali ovdje nije riječ o njima. Kod kulturnog menadžmenta postoji, naime, cijeli niz jednostavnih stvari koje može uzeti u obzir i provesti ih svaki inteligentan čovjek, a da i nije posebno talentiran menadžer.

Poslovanje s kompromitiranima

Započnimo s tehničkim pitanjima, o kojima ovisi uspješno ostvarenje nekog kulturnog projekta. Prvo je, naravno, novac. Koliko nešto stoji, koliko i odakle ćemo za to dobiti novac? To je jednostavna kalkulacija, pri kojoj najčešće moramo ustanoviti da nemamo dovoljno novaca za realizaciju svojih planova. Na pozornicu sad stupa aspekt kulturnog menadžmenta i stvar postaje napeta. Zasigurno ćemo imati i ideju, kada se postavi pitanje preuzimanja troškova. Pitanje je samo, kako svoje ideje najbolje prodati. I to je ponajprije čisto tehničko pitanje – ono teže, sadržajno i psihološko, slijedi. Kad se, dakle, sretnemo s nekim koga bismo kao davatelja novca htjeli pridobiti za svoj projekt, moramo mu kao prvo podastrijeti vlastitu, po mogućnosti realističnu i poštenu kalkulaciju troškova. Jer kako će se inače – i uz najbolju volju – odlučiti za sudjelovanje? On ne može dati pristanak, ako ne zna koliko cijeli projekt stoji i koji udio ima preuzeti. Mora također znati koja financijska sredstva već postoje i koji drugi davatelji novca su zadali obvezujuću riječ. Naravno da bi htio i nešto doznati o ostalim davateljima novca – mogla bi to biti neka tvrtka koja u trećem svijetu izrabljuje djecu, provodi pokuse na životinjama, prodaje štetna pića, ili je jednostavno upletena u kriminal.

Strategije uvjeravanja

Kada svladamo tu vrlo jednostavnu prepreku, mogu nastupiti teškoće jer dospijevamo u područje sadržajnoga. Osoba koju želimo pridobiti za stvar postavit će opravdano pitanje zašto bi među tisućama mogućih i sadržajno dobrih projekata valjalo realizirati baš naš projekt. Ako sad, dobro pripremljeni, to vrlo plauzibilno objasnimo (u tu svrhu mogao bi biti napisan cijeli udžbenik), pitanje koje bi nužno uslijedilo je koju prednost tvrtci ili institutu donosi sudjelovanje u projektu. Tu nam je sad doista vrlo teško, ali ne tako teško da bismo zato prethodno trebali studirati kulturni menadžment. Može li se nekog tvorničara koji proizvodi kekse uvjeriti u to da treba sudjelovati na festivalu eksperimentalnog filma? Može li se neki kulturni institut iz zemlje X uvjeriti u to da treba sudjelovati na simpoziju na koji nije inače pozvan nijedan stručnjak iz X zemlje? Može li se neki kulturni institut uvjeriti u to da treba sudjelovati u nekom projektu na kome, s obzirom na sadržaj tog projekta, nikada ne bi smio sudjelovati, i da samo onda biva važnim kada je primjerice posrijedi preuzimanje putnih troškova?

Isticanje partnerstva

Takve složene poteškoće inteligentan čovjek brzo će prevladati, ako se dobro obavijestio o svom partneru s kojim pregovara, ako zna koji su njegovi ciljevi i ideje i ako im može udovoljiti. Kada je svladana i ta prepreka, na redu je realizacija projekta. No, onda se u igru ubacuje psihološka komponenta. Postavlja pitanje kako se u daljnjem tijeku projekta ponašati prema partneru s kojim se ulazi u projekt, to jest prema (su)financijeru? Za nam sigurno, ako imamo njegov novac, može biti svejedno. Ali ako ga pri takvom stavu sljedeći put upitamo za suradnju, razgovor će biti vrlo kratak ili do njega uopće neće ni doći. Kako, dakle, postupiti s tim partnerom, ako ga doista shvaćamo kao “partnera”?

Neka od doista jednostavnih pravila za to moglo bi se formulirati na sljedeći način: ne spomenuti onoga s kime se ulazi u projekt, ni s jednom riječi, nije baš preporučljivo. Spomenuti ga pogrešnim logotipom ili ispravnim logotipom formata mušice, koji se može prepoznati tek pod povećalom, također nije preporučljivo. Tu se složena psihologija dodiruje s jednostavnom tehnikom, i tko to shvati, nije, doduše, kulturni menadžer, ali pozna najjednostavnija i ponekad vrlo uspješna pravila poslovne igre.