Noga filologa - Valja nama preko ćuprije

Noga filologa

Habent sua fata libelli. Krilatica rimskog gramatičara Terencijana Maura o knjigama kojima se svakakve stvari mogu dogoditi možda ni za jednu knjigu ne vrijedi toliko koliko za Noćno putovanje Poslanika Muhammeda. Ovaj je arapski tekst očuvan zahvaljujući latinskom prijevodu; to djelo muslimanske književnosti radnjom frapantno sliči jednom od klasika kršćanskoga Zapada (pri čemu je djelo starije od tog klasika); napokon, ta knjiga barem osam stoljeća paralelno postoji kao rukopis zaboravljen u nekoliko velikih knjižnica – i kao živa usmena pripovijest (stigavši, tijekom svojih putovanja od usta do usta, i do Bosne, Hercegovine, Sandžaka, Kosova, Makedonije). Noćno putovanje Poslanika Muhammeda višestruko je putovanje kroz drugost; kroz drugosti.

Melek i kralj

Jedne noći, kad je Muhammed, sin Abdullahov, rodom iz arabijskoga grada Mekke a od roda plemenitih Arabljana zvanih Kurejši, zaspao, dođe mu odnekud melek Džebrail. Džebrail dovede Muhammedu krilatu životinju Burak, na kojoj Muhammed odleti u hram jerusalemski. Ondje se ljestvama popne na nebo, gdje razgovara s brojnim drugim melekima, prođe osam neba, vidi Allaha, džennete, sedam zemalja džehennema, i sazna kako će izgledati Sudnji dan. Potom se vrati kući i ispriča Kurejšima što je vidio, i dokaže im da je govorio istinu.

Pripovijest o ovome noćnom putovanju Muhammedovu dao je u srednjem vijeku, negdje oko 1260, Alfons Deseti, kralj Galicije, Kastilije i Leóna, prevesti s arapskog na starokastiljanski. Najvjerojatnije oko 1264, opet po Alfonsovu nalogu, pripovijest je dalje prevedena s kastiljanskog na latinski, a potom i na starofrancuski. Arapski je izvornik, imenom Kitab al-mi’radž, kasnije izgubljen. Latinska i francuska verzija, uz jedan španjolski sažetak, sve do 1949.?(kad su po prvi put objavljene kao knjige) ostale su tek u nekoliko starih rukopisa. Latinska se verzija, inače, zove Liber Scale Machometi: Knjiga o ljestvama Muhammedovim.

Obavezan smjer

Školska nas je verzija povijesti navikla na drugačija fata libelli, na suprotan smjer putovanja knjiga. Hipokrat i Galen, Ptolemej i Arhimed, Aristotel – pojedina djela tih antičkih medicinara, astronoma, matematičara, filozofa očuvana su, kako znamo, zato što su u jednom času s izvornog jezika (redovno grčkog) prevedena na arapski, te ih je Zapad iznova upoznao zahvaljujući upravo tim arapskim prijevodima. Suprotno tome, Noćno putovanje Poslanika Muhammeda u svojoj najukrašenijoj i najrazrađenijoj verziji islamskom se svijetu otkriva zahvaljujući latinskom prijevodu.

Potpuna je slika “evropskog otkrivanja Zapada preko Arapa”, dakako, nešto drugačija od školske. Dvanaesto stoljeće, doba u kojem je potraga za novim saznanjima odvela Evropljane na arapske rubove vlastita svijeta – posebno u Španjolsku i na Siciliju – nije samo doba za znanstvenim i filozofskim spoznajama. Kršćanski Zapad u tom je isječku srednjeg vijeka jednako živo zainteresiran i za upoznavanje drugih religija: 12. je stoljeće, osim doba prevođenja Hipokrata, Arhimeda i Aristotela, i doba prevođenja židovskih spisa s hebrejskoga, te upoznavanja Kur’ana i drugih islamskih vjerskih spisa. (Kur’an je na prvi od jezika Zapada – na latinski, dakako – preveden više od stotinu godina prije nastanka prijevoda Kitab al-mi’radž.)

Kad Alfons X.?Mudri oko 1260. naručuje prijevod Kitab al-mi’radž, uklapa se, dakle, u već živu i bogatu tradiciju upoznavanja islama (a Toledo, u kojem je budući kralj rođen 1221, već je čitavo stoljeće sjedište i središte “toledanske prevodilačke škole”, koja Evropi posreduje antička grčka i arapska učenja). Kraljeva narudžba, latinski prijevod knjige o Muhammedovu putovanju, bit će u Španjolskoj, Italiji, Francuskoj, Švicarskoj, Njemačkoj – najmanje do 15.?st.?– autoritativan izvor za poznavanje islamske vjere. Liber scale Machometi tako je svjedočanstvo o Zapadu koji želi upoznati Drugoga.

Tri hiljade godina mraka

Slika koju pruža Noćno putovanje Poslanika Muhammeda, recimo odmah, fantastična je. Vjerodostojnost – ili očuđenje – arapski pripovjedač ostvaruje iznimno detaljnim i preciznim opisima, pri čemu su svi ti detalji i preciziranja takvi da izazivaju vrtoglavicu kod čitatelja (ili slušatelja). S obje strane mosta Sirat (tanjeg od ikoje dlake s glave, oštrijeg od oštrice i najnaoštrenije sablje, a dugog desetke hiljada godina hoda), koji na Sudnji dan vodi vjerne iznad džehennema u džennet, diže se sedamdeset hiljada planina, a uspon i spuštanje na svaku od njih traje sedamdeset hiljada godina; između planina prostire se mrak debeo tri hiljade godina ljudskog hoda; polovica Sudnjeg dana, pak, trajat će dvadeset i pet hiljada godina. I tako iz poglavlja u poglavlje (a ima ih 85).

Koliko je, onda, s obzirom na prirodu Kitab al-mi’radža, “prosvjetiteljski” potez Alfonsa X.?bio uspješan? Koliko je znanja o islamu donio Španjolskoj i Evropi? Ne znamo; ne možemo znati (ne znamo ni je li se uopće radilo o prosvjetiteljskoj inicijativi). Jasno je, međutim, da se kategorija bitnog znanja o islamu u doba Alfonsa X.?razlikovala od kategorije bitnog znanja iz doba NATO i Georgea W.?Busha (ne smijemo zaboraviti da su kršćani trinaestog stoljeća vjeru shvaćali ozbiljno barem koliko i muslimani).

Na sredini životnoga puta

Brojne indicije, međutim, ukazuju na to da je Noćno putovanje Poslanika Muhammeda, za svojeg putovanja kršćanskom Evropom, pedesetak godina nakon nastanka u nekom obliku doprlo do jednog prognanog građanina Firence – nadahnuvši ga da u tri dijela, stotinu pjevanja, podijeljenih u tercine, poetski prikaže vlastito putovanje kršćanskim paklom, čistilištem i rajem, počinjući svoj spjev riječima “Nel mezzo del cammin di nostra vita”.

Tezu o vezi Danteove slike zagrobnoga svijeta i muslimanske eshatologije iznio je 1919, u Madridu, španjolski arabist Miguel Asín Palacios; no, kako je Asín Palacios umro 1944, prije nalaza i prvog izdavanja Liber Scale Machometi, znanstvenik nije mogao pokazati odakle je Dante mogao steći znanja o arapskim zamišljanjima onostranosti (poznato je da Dante arapski nije znao).

Teorija Asína Palaciosa naišla je na žučno osporavanje, osobito kod talijanskih znanstvenika (dok se studija o podudarnostima Dantea i islamskih vjerovanja u Španjolskoj još uvijek pretiskuje, u Danteovoj je domovini ona gotovo ignorirana); paralele između Božanstvene komedije i danas dostupnog Noćnog putovanja Poslanika Muhammeda, međutim, brojne su i uvjerljive.

Ćuprija

Čitatelji hrvatskog i srodnih jezika od travnja ove godine imaju priliku iz prve se ruke upoznati s fantazmagoričnim svijetom Noćnog putovanja Poslanika Muhammeda; to zahvaljujemo Sinanu Gudževiću, prevoditelju i priređivaču knjige, te nakladniku V.?B.?Z, koji je Noćno putovanje objavio u biblioteci Historijska čitanka Miljenka Jergovića. U rukama sam imao dvojezično izdanje Noćnog putovanja, koje čitalačkom užitku – ili vrtoglavici – pridonosi predstavljajući paralelno i srednjovjekovni latinski tekst i Gudževićev prijevod. Trinaestostoljetni je latinski istovremeno blizak – mnogi su srednjovjekovni termini postali današnji internacionalizmi – i dalek: to je jezik na kojem Muhammedovo putovanje zvuči kao kršćanska vizija. Gudžević pak svojevrsnom “lokalizacijom” – promišljenim odabirom niza inačica od kojih je hrvatski standardni jezik desetljećima paranoično, ili panično, bježao – vraća Muhammedovo putovanje iz crkvenolatinskog u bosansko-hercegovačko-sandžačku muslimansku tradiciju, oslanjajući se na dva razloga. Prvo, iz muslimanske, ili islamske, tradicije tekst je i potekao; drugo – kako na uzbudljiv način svjedoči sam Gudžević – upravo na tim prostorima bivše Jugoslavije Muhammedovo noćno putovanje, kao usmena pripovijest o strašnoj Sirat-ćupriji, živi do današnjih dana (“Slušači pripovijesti se često znoje ili plaču dok imam ili neko drugi pripovijeda”, napominje Gudžević).

Tako se i samo Noćno putovanje u svojoj hrvatskoj verziji otkriva kao svojevrsna ćuprija: most između latinskog i arapskog, između kršćanstva i islama, između pisanosti i usmenosti, između Balkana i Kastilje. Kao i kod Sirat-ćuprije, onuda proći nije lako. Kao i kod Sirat-ćuprije, na onoj strani čekaju nagrade.