Aerodromska molitveonica
Slijedeći jato natapiranih repatica
iz duty freea ulijećem u akvarij
Sa zidova zijevaju Biblije poligloti
Indonezijski biznismen razvlači dekicu i guzi mi se u lice
Okruglasti hasid povija djecu i uvojke
Plavooka obitelj mljacka sendviče i evanđelje bez kofeina
Ja se klatim u kutu i nabrajam sve po spisku
Svesilni air-condition umnaža ekumenske viruse
Put, istina i život migaju s treperavog ikonostasa i objavljuju polaske
Napudrani glas male Terezije poziva na ispovijed
Mr McMillan
(jeste primijetili, na aerodromima uvijek ima neki McMillan
kad mu čujem ime, odmah se bolje osjećam jer znam da sam u civiliziranom svijetu
- možda ima i brata, McDragana)
Mr McMillan, Mriganka, Guidoni, Dravaček
ulaze u tuš-kabinu što prozire cipele, melje tajne
i javlja u bazu tko nosi umjetne trepavice
U avionu će vam poslužiti posljednju pomast s 0,9% hranjive tvari
Na sjedalu do vas sjedi mesija
Pazite, pala vam je maska s kisikom u juhu
Gle, pomazanik svako malo tone u san i budi se
Glava mu klima kao filter-vrećica u ruci neodlučnog sadista
koji ne zna hoće li jači ili slabiji čaj
Prekrižite se, polijećete
Ja dolazim sljedećim avionom za vama
Ne brinite, pri slijetanju će nam golim rukama
iz memorije i tako odstraniti sve vremenske zone
Tamo vas čeka Juda s iPadom
Otpratit će vas do mjenjačnice
Zadržati kusur i pusom dokusuriti
Litanije svih svetih
Moja su popodneva bezoblične kompjutorske tirade
Malo rada, malo čitanja Le Mondea
Mailovi me šamaraju gnjecavim ručicama
Spamovi mi namiguju, zasiplju me Viagrom
Penis mi je sve veći i veći
Morat ću ga gurati u kolicima
Tko gleda iskosa, vidi me u praznookoj prostraciji pred 13-inčnim oltarićem
Božje oko zuri u me kroz webcam
Sveti Ante traži po Googleu izgubljene stvari
Sveti Kuzma čuva od virusa, Gospa od Zdravlja
Sati šutljivo cvile pod reflektorom ekrana
Neopazice se pretapaju u večer
U sutra
U preksutra
Jeba vas Fejsbuk
Nekad su se ure mjerile hordama ispletenih kapica
I hermetičnim dijalektima sa zvonika
Sveti Frane u pet
nevine litanije lončića za kavu
Marija u šest
lice umiveno u zdjeli modre jeke
Stošija u sedam
dugoprsta matrona s grlom od oniksa
Blitva u osam
Gospa Lurdska ju je u Photoshopu pretvorila u kanabis
Pixel za predsjednika!
Ključ
U djetinjstvu smo izgovarali riječ KLJUČ
dok se ne raspadne do neprepoznatljivosti
dok ne brizne u nepce svojim proključalim čeličnim kapljicama
U djetinjstvu sam znala poludjeti od znatiželje
na granici između tankoga i debeloga
u potrazi za tustim olovnim pudingom okruglaste oštrine postojanja
Možda sam tada bila najbliža Bogu
bezimenom nabujku
što mi je kroz topli djetinji bronhitis grijao prsa
i mudro nije odavao kako se zove
U snu mi se pojavio plavkasti anđelčić
sa sportskom frizuricom i magnetom na leđima
Šalje ga mama svake tri godine, navrati u kolovozu
Sišao je s frižidera, u transportu mu se odlomio komad lijevog krila
Kaže boji se da neću doživjeti starost
Da nekako nadoknadim ono što mi se neće dogoditi?
Da odem izdavaču i priznam
da neću stići samljeti brevijare u ukusne kulturne sarmice?
Gledam si u stopalo, poznato mi je do neprepoznatljivosti
Voljela bih jednom vidjeti kako zbilja izgleda
ZbiljA ZBILJA ZbiLJa ZBilja
Neka čudna riječ
Koliko treba sparenih očiju da se skuha jedna Zbilja?
Znaju li sparene oči jedne za druge?
Zna li oko za oko?
Znam, sad mislite da ću reći zub za zub
A neću
Otići ću u Hrvatsku i očistiti mami hladnjak
Kako su tajnoviti i sveti ti zamrznuti hramovi
Male kućne kapelice
Devotio moderna s relikvijarima ostarjelih ajvara
Čudotvornih stalaktita i stalagmita
Poriluka s gnjecavim repovima malih sirena-domaćica
Božica kućnog ognjišta
Mekane savitljive mrkve
Glavice češnjaka u pahuljastim zelenim šubarama
Podmukla jaja-nedonoščad što šutljivo sliče kao jaje jajetu
Hladnjaci su poput snova pri buđenju
U njima uvijek bolje prođu oni što su bliže površini
Njih se bolje sjećamo
Njih prepričavamo
Njih pojedemo
U dubini je magma
U dubinu se ne zalazi
Ondje čuče neznani junaci
što vrebaju mišlju, riječju, mirisom i okusom
Mame nema, ugasila se u moru
Ostala je od nje zdjelica s par zalogaja nepojedena ručka
Spremila ju je u hladnjak, kao oporuku
Ne znajući da će je vlastiti ručak nadživjeti uz mlijeko iz tetrapaka
Ubiti oko
Uokvirene slike laju jedne na druge po zidovima
gospe, povelje, röntgenske slike jajnika i vjerojajnica
stogovi sijena, svinjska mast na platnu, splitski akvarel, tuširani preci
Tražim komadić zida ali ga ne nalazim
vrijeme se ukiselilo u zraku
to valjda zovu L’Air du Temps
Skuhala sam čaj i ukutrila se na kauču
ronim po febrilnom akvariju sna
pri površini braća Karamazovi razgovaraju na mobitel
u dubini plivaju ogrlice u aspiku
Bakine riznice su se rastopile same od sebe
još joj negdje iskrsne torba ili bluza
mamine smo razgrađivali
moje će mene ugušiti
Bezgrešno začeće
Brežuljak između ove misli i mojih nožnih palaca
Nabrekli je trbuh s četiri bijela priljepka
Očišćena posteljica malog anđela hermafrodita
Amy Winehouse mu je krsna kuma
Nadvila se nad kolijevkom
Prosipa po meni madeže
Male crne repatice za sreću
Načiniše me dva zabrađena kirurga na tkalačkom stanu
Gdje babice vade babuške iz obijeljenih drobova
U snu ih gledam sa zidova
I namigujem svojim brzopletim crijevima na stolu
Postojimo li pod narkozom?
I kamo se odemo sakriti od bolova?
Možda je narkoza roditeljski sastanak duša
Tamo nas pošalju da ih ne potežemo za rukav dok rade
Ondje nas ponude čašom vina
I obriju britvicom što je Bog drži pod bradom
Ecce ancilla Domini
Ko se ruga poseru ga
Tamo najoštrije siječe tupi nož ćorave koke radosnice
Na povratku
Kraljice u bjelini
Prebiru po jantarnim orguljama bočica mokraće
Oko tri
Čini se da mi je u utrobi sada manja gužva
Ljudi napokon mogu sjediti u tramvaju
Navodno su bili stiješnjeni, neki i bez karata
Kontrolor ih je razdvajao skalpelom i na koncu dosta pobio
Budim se oko tri ujutro
Prozirna od krikova rođenja i narkoza u susjedstvu
To je ura kada Duh Sveti obično lebdi nad dvookim lavaboom
A plavoruki svilci šapuću u uši nepočešljanih žena
Snovi se propinju među čistim bolničkim plahtama
Jedni drugima dotaknu bedra
Maze se diraju stenju razdvajaju
Opna se stanjila
Podatna poput razvučena tijesta
Iz nje me češka još nevidljivi šav
Po kojemu ću puknuti
Voljela bih ovdje zauvijek ostati
Začeta načeta umivena osamljena
Ničija mama, hramska rodilja
Spiritus Domini
Ove zime noću sjedim kraj prozora
i mislim kako ću susresti Boga
Ma gle, kako čovjek zna biti bucmast i u četrdesetima
Magle nema, ni boga, ni batine
gola krošnja zjapi u dvorištu
i dvije plastične zvijezde za Božić
jedna crvena i jedna plava, žmirkava
Tusti golub između dvije grančice
počasni konzul iz Trinidada
zadužen da zbog mene čuči na trapezu
Okrugla mu poslanica leti u moje okno
i pali plameni jezičac na kuhinjskom bojleru
Možda se ujutro probudim kao simultani prevoditelj
Izvor znanstvenih znanja
Danas stiže grupa stipendista
To su ložači
Rade noćnu smjenu u tvornici disertacija
Isposnici što vlastitim kostima hrane svoj curriculum vitae
Šopaju ga, kovrčaju i maze
Oni znaju sve o ničemu
Prebiru po pupku
Iz njega čupkaju mohair vunicu
(navodno je haute couture)
Demonstratori na katedri rektalne speleologije
Moćna gomilica neznanih znalaca
Dogovoriše se da nikome ne odaju
Da su pojeli i pokakili osamdeset magisterija
Bez posljedica, bez ostatka, bez apsorpcije hranjivih tvari
Na tankoj grančici sjedi horda čupavih eksperata
Natrpali se, stiže ih još
Après moi, le déluge
Izgleda da nešto važno rade
Bolje da im ne smetam
Mogli bi doktorirati
Dušične vježbe
Dok strpljivo klatimo ruke uz tijelo
u Pilates-poziciji criss-cross powerhouse
može nam se dogoditi da iznenada puknemo kao uskrsne pogače
kosi toranj zraka iščaši se u trbuhu
i mi ostanemo sjediti u centrifugi vlastitih misli
Sjedim pola sata s ciklusom pjesama među lopaticama
dva soneta možda uspiju izaći kroz sljepoočnicu ako dobro istegnem desni gležanj
ne znam treba li zapisivati ove što su zapeli u nadlaktici
vrtlog se ne da i šamara me plastičnim vrećicama u lice
Evo pjesama, nitko ih nije ni čuo ni vidio
podmuklo ispuštam zbirku poezije kao nečujni vjetar
neki će se zbog nje od mene odmaknuti
neki imaju loš njuh
neki će me pustiti na miru
neke ću zavarati jer ne djelujem poprdljivo
Žene, gaće, karte mađarice...
Do dvadesete smo svi pjesnici
od četerdesetpete su to uglavnom žene
Na dobro prikrivenom talogu rijetkih rakova
cvjetaju nebrojene moruzgve s perikama
kikice, kokice, učiteljice, medicinske sestre, časne sestre
uvečer skinu šminku
pročitaju knjige o duhovnosti i celulitu
posustanu između kiwija i čvaraka
možda malo gimnasticiraju
prvi susjed im je izdavač
drugi susjed ljubavnik
treći je trećoredac
Bolje da prestanem
da umuknem
da ne budem domaća žena pjesnikinja