Privatizacija hrvatskog društva pokazala je da od raznih načina prisvajanja mnogih u ime i za korist nekih nije mimoišla ni udruge - uvjet je samo imovina
Slučaj HKD Napredak - Glavna podružnica Zagreb počeo se ponovno komplicirati. Ili privoditi kraju. Još će jednom javnost morati sudjelovati u slučaju koji svoju završnicu precizno privodi cilju. A to znači: HKD Napredak - Glavnu podružnicu Zagreb skupa s njezinim članstvom oslobodit će se udruge. Oslobodit će se i svih djelatnosti. Oslobodit će se i imovine, što je vjerojatno jasno samo po sebi. To bi u slučaju da treba navoditi, bilo pod brojem jedan. Jer dok neka udruga radi, onda ono što radi jest primarno. Kad je se počne gasiti, uništavati, gušiti i progoniti, onda ono što ima i zbog čega je se gasi postaje primarno. Napredak se tu ni po čemu ne razlikuje od uobičajene nove hrvatske prakse. Ima tko će preuzeti udrugu i odglumiti članstvo, a oni što su ludi za radom neka sebi nađu drugu udrugu i druge prostore. Poruka je to kojom će iz razvoja slučaja trebati biti zadovoljni svi koji su se vezali uz hrvatsko kulturno društvo bosanskohercegovačkih Hrvata, osnovano s namjerom da uz kulturni rad pomaže obrazovanju talentiranih učenika i studenata i svekolikoj opstojnosti bosanskohercegovačkih Hrvata u njihovoj domovini Bosni i Hercegovini. U trenutku kad je to prestao biti hrvatski politički interes trebalo je uništiti i udrugu koja se svojim ciljevima ne slaže s tim novim političkim interesom. Tim više što je, osim značaja, udruga pretendirala i na imovinu, oduzetu joj poslije Drugog svjetskog rata, a koje je ova država obećala vratiti. Međutim, praksa je u Hrvatskoj vrlo krvava stvar puna onih povijesnih strahota za koje su nam tumačili da su harale Europom prije jednog, dva pa i tri stoljeća. Kako se ovdje hoće biti Europa po svaku cijenu, onda ono što nam se u suvremenosti dnevno udaljuje, približavamo u zaboravljenim stoljećima i njihovim najkrvavijim stranicama. Zato je i feudalno dopustivo da se viši ciljevi u običnom ideološkom smislu proglašavaju komunističkom izmišljotinom, a njihova stvarna dimenzija u hrvatskoj državi mjeri se isključivo metrom: cilj je dakle velik ako je visok, težak, opsegom širok i tomu slično. Velik je cilj i onaj koji svoj poticaj ima u visokim strukturama vlasti - što veći položaj to viši cilj. I stvarniji.
Pokazao je to i bivši ministar uprave koji je, pakirajući se i odlazeći na novu dužnost, morao još riješiti slučaj Napredak. Potpisati što je potpisao. Jer mu je tako telefonirano iz Ureda predsjednika. Bilo je to 26. siječnja 1998. godine. Promijenili su se otada i ministar i predstojnik Ureda, a oni koji ostaju privode njihove poslove kraju. Očito je: nalogodavci rješenja nisu se promijenili. Potpisavši istoga dana (i u našim prilikama iznimno brzo) rješenja kojima se registrira HKD Napredak Mirka Valentića, a uskraćuje registracija HKD Napredak Sarajevo - Glavna podružnica Zagreb omogućen je put kojim će se različite strane kretati na različite načine. Rezultati su poznati već godinu dana bez obzira na to što neki procesi još traju i neke tužbe se tek podižu. Egzekucija je izvršena, a mrtvac koji se još malo koprca samo je neugodna slika u idiličnoj budućnosti oktroiranog Napretka. Na taj način završena je afera kojom se odlučilo razvlastiti jednu udrugu njezine stare i vrijedne imovine, a njezino članstvo raspustiti. Privatizacija hrvatskog društva pokazala je da od raznih načina prisvajanja mnogih u ime i za korist nekih nije mimoišla ni udruge - uvjet je samo imovina. Oni bez nje nisu zanimljivi. Oni koji je imaju, sada ili slijedom obećanog povrata, zanimljivi su ovisno o veličini i vrsti. Naravno, imovine.
Godinu dana nakon rješenja kojima je ministar uprave, poslušavši glas svevišnjeg, donio rješenja kakva je donio, stigla je još jedna odbijenica odvjetnici Napretkove Glavne podružnice. Naime, pomoćnik ministra uprave, Antun Palarić 28. je prosinca 1998. potpisao rješenje kojim se odbija žalba protiv rješenja Gradskog ureda za opću upravu Grada Zagreba, a kojim se iz Registra društvenih organizacija Grada Zagreba briše Hrvatsko kulturno društvo Napredak - Glavna podružnica Zagreb. Ujedno se predsjednik Glavne podružnice Berislav Topić proglašava neovlaštenom osobom za podnošenje žalbe, a pravim Napretkom, njegovim zastupnikom i uopće persona grata da zna se. Doduše to društvo nije baš istog imena ni istih članova ni iste djelatnosti - ali to nikog ne uznemirava. A protiv rješenja žalba nije dopuštena. Međutim, može se pokrenuti upravni spor tužbom Upravnom sudu Republike Hrvatske.
I dok je ovih dana odvjetnica Zvjezdana Znidarčić-Begović preuzimala pokretanje spora u prostorijama Glavne podružnice Napretka u Zagrebu primljeni su ovogodišnji učenici i stipendisti HKD Napretka - Sarajevo o kojima brine Glavna podružnica u Zagrebu, predstavljena knjiga o bosanskim kristjanima, održano (peto u nizu) predavanje o jeziku Tomislava Ladana... To su ovi koji rade, koji su obnovili rad Napretka u Zagrebu 1992. i koje je Ministarstvo uprave svojim rješenjima, a grupa mrtvozornika svojim postupcima razvlastila i ugasila. Sad su odlučili i izbrisati ih iz registra.
Za razliku od tajkunizirane privrede koja se uruši pa se tajkune proziva, traži i identificira, pokušava dokučiti tko čuči iza čijih leđa i tko sve dijeli udomljena sredstva i imovinu, u slučaju udruga mjerilo je rad. Kako od Napretka u Zagrebu radi (a tako je bilo i do sada) samo već godinu dana nepostojeća Glavna podružnica, koja će upravo biti izbrisana iz registra, zanimljivo bi bilo znati gdje se, u čiju kulturu i u čije interese bilježi cjelokupni rad te iste nepostojeće i brišuće Glavne podružnice Zagreb? Primjerice, postoji li objektivno knjiga koju ta podružnica objavi zato što je tiskana ili ne postoji slijedom rješenja bivšeg ministra Mlakara o nepostojanju podružnice? I je li sve to uopće važno?
Ima nešto što je zaista važno: kako što tiše i što brže prisiliti mrtvaca što se koprca da se umiri. U tu svrhu neobvezno se razni državni uglednici ili oni koji misle da to jesu obrate Berislavu Topiću porukom Pa dajte se više dogovorite s Valentićem! Zašto to ne sredite? i tomu slično. Slijedeći čak i takve sugestije prošlog tjedna u uredu ministra uprave Ramušćaka našao se predsjednik HKD Napredak - Sarajevo Franjo Topić. Predsjednik središnjice tom je prigodom suočen s odvjetnikom Valentićeva Napretka Krešimirom Musom koji mu je, prema Topićevim riječima "ponudio dva mjesta u središnjem odboru njihova Napretka te udruživanje članstva obje udruge". Vjerojatno je to način da sve ono što čini Glavna podružnica Zagreb postane legalno i prihvatljivo. Možda netko dobije i odličje sa zvijezdom poviše što je tako spretna simbioza napravljena. Jer onaj tko bi se dogovorio oko toga lako bi se dogovorio i oko svega drugoga. Daj dva odličja. Pa što košta da košta. A i tko proizvodi da proizvodi. Treba pomagati hrvatsku privredu. I zbrinuti hrvatska imanja. Udomiti hrvatsku kulturu. Prosvjetliti stipendirane... I - ili, konačno, kako se jednom upitao Berislav Topić "žrtvovati ideju i tradiciju da bi u Zagrebu napravili Napretkov dućan?"
Postoji jedna stara video-kaseta o djelatnosti HKD Napredak - Sarajevo. Na njoj je, između ostalog prilog HTV-dopisništva iz Sarajeva iz studenog 1996. godine, nastao nakon Napretkove godišnje skupštine. Uz fotografije na ekranu Mariofila Ljubića i Franje Topića spiker čita tekst: "Predsjednik Doma naroda Federacije Bosne i Hercegovine i zastupnik u Domu naroda Bosne i Hercegovine gospodin Mariofil Ljubić jučer je upriličio posjet Hrvatskome kulturnom društvu Napredak. U srdačnom razgovoru njegov ga je domaćin predsjednik društva profesor doktor Franjo Topić najprije upoznao s aktualnim trenutkom Napretka i obavezama koje proističu iz zaključaka skoro održane prve Napretkove poratne godišnje skupštine. U daljem razgovoru o restituciji i potrebi za vraćanjem u posjed imovine što ju je ovo društvo stjecalo i brižno čuvalo prvih pedeset godina ovoga stoljeća, sve do 1949. godine, kada je konfiscirana, profesor Topić je upoznao gospodina Ljubića s nesavladivim teškoćama upravo kada je riječ o vraćanju u posjed radnog i poslovnog prostora, poglavito u Sarajevu. U ovom gradu, naime, Napredak danas potražuje oko petnaest tisuća četvornih metara vlastitog prostora od čega trenutno koristi tek jedan i po do dva posto. Usprkos najpozitivnijim ocjenama svih relevantnih čimbenika izrečenih i na našoj godišnjoj skupštini o našem radu i djelovanju, došli smo upravo u poziciju da gasimo neke od naših udruga ili da reduciramo strateški važne projekte upravo zbog nedostatnosti prostora za njihov razmah, istaknuo je predsjednik Napretka. Otud je bilo prirodno da se u razgovoru traže mogućnosti za ubrzano donošenje takve regulative koja će omogućiti nacionalnim društvima vraćanje u posjed kako imovine tako i dokumentacije koja im je svojedobno tako drsko zaplijenjena rukom komunističkog režima. Pokazujući puno razumijevanje za istaknuti problem, gospodin Ljubić je obećao aktivnu potporu toj inicijativi u tijelima vlasti u kojima zastupa i predstavlja hrvatski narod u Bosni i Hercegovini."
U međuvremenu stvari su se u Sarajevu promijenile. Napretku je vraćeno mnogo više od onih jedan do dva posto imanja, a bit će još vraćanja. Tamo su ipak prošle tri poratne godine. Možda bi tragom ovog iskustva Franjo Topić trebao porazgovarati s nekim od desetak predstavnika Hrvata iz Bosne i Hercegovine u Hrvatskom saboru. Da postave pitanje Napretka i Glavne podružnice u Zagrebu. Da brane interese Hrvata zbog kojih se navodno u tom Saboru i nalaze. Pa da i to izvjeste neki dopisnici... makar i o samo skromnih jedan do dva posto. Za prvu poratnu i to bi bilo važno. Za Glavnu podružnicu još važnije.