SAŠA ŠIMPRAGA  

VIRTUALNI MUZEJ

Činjenica je da danas mnogi građani i građanke Zagreba ne znaju gdje se nalazi Spomen-park Dotrščina, a još manje što se tamo dogodilo i zašto taj najveći zagrebački gradski park uživa status spomenika kulture. Danas npr. nijedna zagrebačka osnovna ili srednja škola ne vodi svoje učenike i učenice u obilazak toga mjesta, iako se radi o lokaciji najvećeg masovnog zločina u modernoj povijesti glavnoga grada Hrvatske. Naime, tijekom fašističke okupacije od 1941. do 1945. godine, od strane fašista ubijeno je više od 18 000 Zagrepčana i Zagrepčanki te građana iz okolice Zagreba, a od kojih je nekoliko tisuća, uz one koji nisu bili iz grada i okolice, strijeljano upravo na području Dotrščine. Dosadašnji poznati broj žrtava utvrđen je znanstvenim istraživanjima koja nikad nisu završena, pa broj i nije konačan.

Prostor dotrščinske šume uređivan je od 1960-ih po krajobraznom rješenju arhitekta Josipa Seissla i suradnika. U okviru spomen-parka nalazi se pet monumentalnih spomenika, radovi istaknutih umjetnika: Vojina Bakića (dva rada), Branka Ružića, Stevana Luketića i Koste Angelija Radovanija.

S vremenom ambiciozno zamišljen, park je trebao dobiti i zgradu muzeja po projektu Nevena Šegvića te još nekoliko spomenika (između ostalih i one Mađarskoj i Oktobarskoj revoluciji i Španjolskom građanskom ratu), te niz drugih neostvarenih elemenata poput kontemplativne šumske dvorane ili “stubišta bez završetka” na jednom od mjestu gdje su vršene egzekucije na istočnoj strani parka, uz Štefanovečku cestu. Sve to ostalo je samo u planovima, a iako je sada uglavnom dobro održavan, činjenice zbog koji je taj prostor uopće uređen kao spomen-park, danas su za širu pa i kulturnu javnost uglavnom zaboravljene. 

U tome smislu, osnovni je cilj projekta Virtualni muzej Dotrščina vraćanje toga za povijest Zagreba i antifašizma u Hrvatskoj važnog mjesta na kulturnu i drugu kartu grada, odnosno u kolektivnu memoriju. Idejni autor projekta Virtualnog muzeja Dotrščina je autor ovoga teksta, a projekt se provodi u okviru Documente – Centra za suočavanje s prošlošću od 2012. godine.

PRIVREMENE MEMORIJALNE INTERVENCIJE

U osnovi, Virtualni muzej Dotrščina je internetska stranica - dotrscina.hr (autori vizualnog identiteta su Niko Mihaljević i Petra Milički) koja pruža temeljne informacije o mjestu i zbivanjima i koja bi se s vremenom trebala puniti sadržajima.

Osim virtualno, Muzej djeluje i u fizičkom prostoru grada kroz privremene tematske postave u javnom prostoru, te privremene memorijalne umjetničke intervencije na prostoru samoga spomen-parka. 

Prvi postav bio je predstavljen povodom otvorenja Muzeja 2012. godine, na središnjem zagrebačkom trgu u tjednu Svjetskog dana mira, 21. rujna, i to na temu nekih od istaknutih pisaca i publicista ubijenih na Dotrščini (Božidar Adžija, Otokar Keršovani i Ognjen Prica). Taj prvi postav postavljen je u suradnji s povjesničarkom Natašom Mataušić iz Hrvatskog povijesnog muzeja. Smještajem u javnom prostoru grada, a ne u muzeju, galeriji ili sličnom prostoru, tangira se brojnija i neselektirana publika. Cilj je projekta i da, u budućnosti, različiti autori i autorice na sličan način obrade i prezentiraju različite teme vezane uz Dotrščinu ali i šire, pa bi se utoliko kroz niz tema predstavljenih privremeno u javnom prostoru grada, ujedno postepeno gradio i trajni virtualni postav. Zamišljeno je i da stručni tekstovi na stranici muzeja budu zastupljeni i mimo samoga postava.

Osim postava u centru grada, na Svjetski dan mira 2012. kada je Muzej i službeno otvoren, na prostoru samoga spomen-parka, u Dolini grobova, predstavljena je i prva privremena memorijalna krajobrazna  intervencija koja je za cilj imala na vizualan i simbolički način te neposredno prikazati brojnost stradanja na Dotrščini.

Riječ je bila o jednostavnoj akciji tj. 7 000 bijelih vrpci, koliko se najčešće spominje da je tamo ubijenih, a od kojih je svaka bila privezana oko jednog stabla. Što se tiče samoga broja, a kako je ta brojka ipak u nekim segmentima sporna tj. precizno neutvrđena, ovdje treba istaknuti da je brojka od 7 000 uzeta i s dozom umjetničke slobode, iako nedvojbeno odražava tek dio stradanja Zagrepčana u Drugom svjetskom ratu.

Praksa privremenih umjetničkih intervencija nastavljena je i u drugoj godini postojanja Muzeja, kada je na prvi javni natječaj za privremenu umjetničku intervenciju na prostoru spomen-parka koji je proveden početkom ove godine pristiglo 23 prijedloga, a pobijedio Davor Sanvincenti s radom Spiegel im Spiegel. Sanvincentijeva “zvučna šetnja” koja uključuje dramaturški zapis nastao u suradnji s Ivanom Sajko i s privremeno konstruiranom svojevrsnom šumskom dvoranom potom je realizirana na prostoru spomen-parka, a rad bio dostupan publici tijekom mjeseca svibnja.  

Zadaća privremenih memorijalnih intervencija na prostoru parka je dvojaka. S jedne strane čuva i osnažuje memoriju na povijesne događaje na autentičnoj lokaciji, a s druge se strane potiče suvremena umjetnička produkcija i novi načini bilježenja sjećanja. Uopće je cilj projekta razvoj kulture sjećanja i to na način da se antifašizam ne svodi samo na komemoracije, već da postane živo sjećanje. Drugim riječima, kultura sjećanja, a ne (samo) politike pamćenja.

Za razliku od spomenika, odabrani radovi bili bi isključivo privremenog karaktera, budući da suvremeni načini bilježenja sjećanja u javnom prostoru izlaze iz okvira autoreferentnog i drugačijim izrazom od nekadašnjih formi (spomenika) aktivnije doprinose širenju znanja pa onda i građenju kritičke svijesti o društvenim pitanjima.

Plan je da se na godišnjoj razini, početkom svake kalendarske godine, raspisuje javni natječaj koji bi i jednom godišnje rezultirao umjetničkom realizacijom na prostoru parka. Odluku o realizacijama donosi stručni interdisciplinarni žiri koji se svake godine smjenjuje, a čine ga pobjednik prethodnog natječaja, povjesničar umjetnosti i kustos ili stručnjak sličnoga profila. Novi natječaj planiran je za početak 2014. godine. 

NAJVEĆI ZLOČIN U POVIJESTI ZAGREBA

Znanstveni projekt Dotrščina koji se provodio od 1980. do 1986. godine, a čiji su voditelji bili povjesničari Josipa Paver i kasnije Igor Graovac, ostao je nedovršen. Dosadašnji rezultati tih istraživanja objedinjeni su u 113 knjiga. No, iako je preciznije utvrđivanje broja žrtava svakako važno, ono što je bitnije od točnoga broja ubijenih koji je s vremenskim odmakom i sve teže utvrditi, isticanje je činjenice da se nedvojbeno radilo o zločinu ogromnih razmjera, pa i najvećem zločinu u povijesti Zagreba. Na stranici VMD-a sada je objavljen popis od oko 700 žrtava za koje je po spomenutim istraživanjima nedvojbeno utvrđeno da su ubijeni upravo na lokaciji Dotrščine. Naime, za ukupnih više od 18 000 poimeničnih žrtva, uglavnom iz ili oko Zagreba, koliko ih je stradalo tijekom Drugog svjetskog rata (Zagreb je tada imao nešto više od 200 000 stanovnika pa je očit i ogroman razmjer stradanja), nije utvrđena precizna lokacija stradanja. Uz Dotrščinu, drugo najveće stratište Zagrepčana bio je Rakov potok u okolici grada, mjesto koje također traži izvlačenje iz zaborava.

U sklapanju putpunije slike o događajima koji su obilježili to vrijeme, istražiti je potrebno i pitanja o vjerojatnim egzekucijama u poraću, s obrnutim ideološkim predznakom. Naime, budući da takve indicije postoje, svakako ih valja znanstveno istražiti i činjenično potkrijepiti. 

U tome smislu, jedan od ciljeva VMD-a jest poticanje istraživačke djelatnosti. Pritom, budući da je u pravilu riječ o skupim aktivnostima, projekt ne raspolaže resursima, kapacitetima ni ambicijom za bilo kakva velika istraživanja koja su u domeni ustanova kojima je to zadaća. Zato se upravo skretanjem pažnje na Dotrščinu, otvara dodatna mogućnost znanstvene i druge problematizacije mjesta i događaja koji su ga obilježili, čime projekt Muzeja i pratećih aktivnosti, kroz podizanje svijesti, na skroman način ima mogućnost utjecanja na oživljavanje i rasvjetljavanje problematike. Utoliko i teme koje se planiraju dotaknuti kroz različite aspkete djelovanja Virtualnoga muzeja variraju od povijesnih, preko likovnih do kulturoloških i političkih.

Potreba za takvim djelovanjem je očita, pa i kroz činjenicu da danas u Hrvatskoj ne postoji znanstveno utemeljeni i javno dostupni postav koji bi problematizirao razdoblje NOB-a kao za suvremenu Hrvatsku izuzetno važnog formativnog razdoblja iz kojega je iznikla i prva hrvatska republika, njene današnje granice itd.

ANTIFAŠISTIČKE TOPOGRAFIJE ZAGREBA

Uz sve spomenuto, život projekta prate i druge aktivnosti, poput onih iz domene komunalnih djelatnosti. Službeni zahtjevi za obnovu oštećenih skulptura (najočitiji primjer je rad Branka Ružića na kojemu je pukotina veća od jednoga metra), popravljanje natpisa na kamenim blokovima, popravak staza, postavljanje info-ploče s kartom na ulazu u park, postavljanje smjerokaza unutar parka i po gradu, itd. Sve te inicijative pokrenute su već u prvoj godini što je rezultiralo da je na prostoru parka proveden niz sanacijskih intervencija, dok se druge tek očekuju.  

U širem djelovanju afirmacije antifašizma, u okviru projekta pokrenuta je i inicijativa za imenovanje dvije (novo)zagrebačkih ulica u čast heroina antifašističke borbe, Anke Butorac i Nade Dimić, i to povodom prošlogodišnjih obljetnica njihovih smrti. Nažalost, nadležne gradske službe u potpunosti ignoriraju te inicijative iako su za imenovanja predložene bezimene ulice u dijelu grada u kojem su i ostale nazvane u čast istaknutih antifašista te je riječ o nedvojbeno zaslužnim osobama koje su nekad svoje ulice u Zagrebu i imale.

Problem svakako predstavlja i činjenica da se ulica koja de facto spaja spomen-park Dotrščinu i Park prosinačkih žrtava, dakle dva za antifašističku prošlost Zagreba važna mjesta, od devedesetih nazvana u čast Gojka Šuška.  

Danas je osobitost mjesta i MUP-ova streljana koja se nalazi neposredno s istočne strane parka, pa tako mjestom masovnih egzekucija vatrenim oružjem, svakodnevno odjekuju pucnji.  

Osim kroz spomenute aktivnosti, projekt će se nadograđivati i na druge načine, a zamišljeno je da se neki od njih događaju na ciljane datume, poput Dana oslobođenja Zagreba (8. svibnja), Svjetskog dana mira (21. rujna) i Međunarodnog dana protiv fašizma i antisemitizma (9. studenoga) i sl.

Potencijalna nadogradnja projekta trebala bi se manifestirati i kroz antifašistički vodič po Zagrebu, nazvan Antifašističke topografije Zagreba, i to, u prvome redu, kao internetska stranica i smart phone aplikacija koja bi na inventivan način ponudila osnovne informacije o pojedinim osobama, lokacijama i događajima, a moguće ju je realizirati i etapno. Osobitost projekta je izvedbeni dio koji bi se u formi umjetničkih i drugih intervencija događao na autentičnim lokacijama.

Jedna od tekućih aktivnosti projekata je i dokumentarna produkcija. Na incijativu Virtualnog muzeja Dotrščina već su u tijeku pripreme za dokumentarni film o Dotrščini redatelja i scenarista Jadrana Bobana, autora hvaljenog filma “Duhovi Zagreba” vezane tematike.

U pripremi je i pokretanje memorijalne godišnje utrke, u suradnji s ligom “Dotka” koja je pokrenuta paralelno kad i Virtualni muzej Dotrščina, budući da je spomen-park danas i rekreativno odredište.

Jedan od ciljeva, a s obzirom da se ipak radi o jednom od najvećih stratišta Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj, je i da Dotrščina postane dio državnog protokola o prigodnim datumima te i na taj osnaži kulturu sjećanja, odnosno vrati u kolektivnu svijest. 

U sklopu suradnje s drugim Documentinim projektima, ove je godine po prvi put realizirana i organizirana edukativna posjeta parku za gimnazijalce (Gimnazija Lucijana Vranjanina iz Zagreba). U sklopu projekta realiziran je i niz kustoskih i drugih posjeta, sve s ciljem upoznavanja mjesta.

U kontekstu života projekta svakako je važan kontinuitet djelovanja, a obim produkcije, tj. realizacija pojedinih elemenata projekta ovisit će o dodijeljenim sredstvima dobivenim putem javnih natječaja.  

Primarno, Virtualni muzej Dotrščina zamišljen je kao dugoročni projekt čiji će se postav nadograđivati i svake godine u određenom segmentu predstavljati u (različitom) javnom prostoru grada i po mogućnosti na različite načine, te putem privremenih umjetničkih intervencija u javnom prostoru spomen-parka. Sve ostale aktivnosti bit će njegova dodatna nadogradnja.