Janet Hardy  

Zabilješke feminističke sadomazohistice

razgovor

Počnimo od osobne povijesti. Imam 41 godinu, što znači da sam odrasla u doba kada je odluka hoćemo li ili nećemo brijati noge još imala neku težinu. Imala sam jedan pobačaj, udala sam se i razvela, podigla dvoje tvrdoglave djece. Radila sam za muškarce koji su znali manje od mene, a od njih dobivala i otkaze. Zvali su me svim mogućim imenima kojima zovu žene koje traže vlastita prava. Po gotovo svim mogućim definicijama, ja sam feministkinja. Također sam i aktivna sadomazohistica. Znači li to ono što mislite da znači? Pa, ako zamišljate kožu, bičeve, krv i lance, u pravu ste. Ako zamišljate nježnost, senzualnost, momente primarnih emocija, interludije zaprepašćujuće intimnosti, također ste u pravu. Pokušat ću objasniti zašto volim sadomazohističku scenu i zašto je smatram jednim od najvećih postignuća ljudskoga duha, a pokušat ću objasniti i zašto me vrijeđaju feminističke sestre i braća koji me zbog S/M orijentacije svode na “puko oruđe patrijarhata”.

Eros i moć

Jeste li ikad promatrali kako to rade domaće životinje? Onda sigurno znate da je izmjena dominacije i podređenosti osnovna komponenta animalne seksualnosti. U svojim je psećim genima Snoopy programiran da zgrabi svoju partnericu za vrat i čvrsto je stisne – ako ga pokušate nagovoriti da je nježno zagrli i pokaže malo više poštovanja, nijedan od psećih ljubavnika više neće moći seksualno funkcionirati. (Želim li time reći da je muška dominacija nad ženka “prirodna”? Nipošto. Želim reći da sve vrste sisavaca pokazuju sklonost seksualnim ritualima dominacije i submisije.) Što se mene tiče, imam mnogo toga zajedničkog sa Snoopyjem. Također sam genetski programirana seksualno odgovoriti na situacije u kojima se osjećam nadmoćno ili nemoćno. Dobro, za razliku od Snoopyja, koji nema izbora oko svoje seksualnosti, mogu ustvrditi kako moji instinkti ne rukovode mojim ponašanjem, barem ne u ovom području. Ja mogu birati svoje seksualno ponašanje. Ono što je za psa neizbježno, za mene je predmet dogovora, pregovora, uzbudljivog i dragovoljnog seksualnog ponašanja. Nije slučajno što S/M sudionici svoje odnose nazivaju igrom. Kao što dječja igra uključuje ljudske porive prema agresiji, brižnosti, kreativnosti i tako dalje, preoblikujući ih tako da postanu podnošljivi, ne previše zastrašujući te točno one razine složenosti koja je prihvatljiva djeci, tako i S/M izvedba predstavlja siguran način na istražimo unutarnje porive za seksualnom dominacijom i submisijom, i to tako da nas oni ne preplave niti da se pritom osjećamo izmanipuliranima. Zbog toga vjerujem da je sadomazohizam, bilo da igrate nadređenu ili podređenu rolu, ili obje naizmjence, duboko feministička praksa. Precizirat ću razloge za takvo stajalište.

Pet razloga

Prvo, sadomazohizam je revolucionaran. Na njegovoj sceni naučila sam da su moć i nemoć, kontrola i njezino pomanjkanje tek dio privremenog, krajnje ispregovaranog i konsenzualnog plesa.

Drugo, sadomazohizam je herojska praksa. Doslovce SVAKI suvremeni pokret za mentalno zdravlje, od onih istočnjačkih do onih američkih s obveznih dvanaest točaka osobne metamorfoze, nastoji nas naučiti da smo odgovorni za vlastite izbore. Koncept odgovornosti sadomazohisti razumiju gotovo instinktivnom jasnoćom: oštrica noža na kojoj otpor susreće prepuštanje ujedno je i točka mnogih vrućih S/M scenarija. Sadomazohistima je također kristalno jasno da vas nitko, izuzmemo li situaciju u kojoj ste drogirani ili iz nekog drugog razloga izgubili ljudsku svijest, da vas, dakle, nitko ni na što ne može prisiliti: ljudi mogu samo pojačati vašu inicijalnu sklonost da nešto učinite. Kad to jednom shvatite, onda znate da koncept odgovornosti čini srce svake herojske akcije.

Treće, sadomazohizam je pošten. Kad sam tek stupila na tu scenu, najveći mi je problem bio formulirati što želim dovoljno jasno da to mogu prenijeti svome partneru u formi instrukcije. Većina ljudi nikada ne pokušava doznati što zaista žele; još manje opisati svoje želje dovoljno precizno da time dogovore i scenu njihove izvedbe. Ljudi na S/M sceni, međutim, svladali su tu lekciju i zbog nje su veoma često šokantno iskreni – i sa sobom i s drugima. U našim se krugovima rijetko susreće podmuklost, manipulacija ili tajne namjere. Jedino što stoji između nas i obostrano uzbudljive scene ili scene koja može postati opasna ili emocionalno destruktivna jesu naše komunikacijske sposobnosti. Možete se kladiti da smo sjajni komunikatori.

Četvrto, S/M je umjetnost. Aristotel je rekao da je svrha umjetnosti evocirati sućut i užas (ne “sažaljenje i strah”, nego sućut i užas). Pa dok mnogi ljudi odlaze u kazalište ili u muzeje da bi ih doživjeli, ja sam svoju seksualnost pretvorila u umjetnost. Sućut i užas osjećam svaki put kad stupim u igru, i to unutar konteksta brižne interpersonalne interakcije. Mogu birati kad želim i kada ne želim stvarati svoje scene, baš kao što biramo kada jesmo ili nismo raspoloženi za sudjelovanje u umjetnosti.  

Peto, veoma važno: sadomazohizam je izbor. Oprostite ako zvučim malo ljutito dok to ponavljam, ali ponekad se zapitam kako je moguće da ljudi tvrde kako imam pravo voljeti koga god hoću, ali ne i kako god hoću? Dobro, razumijem da bičevanje nekome može izgledati kao neljubavno ponašanje, ali vjerujte da meni misionarska pozicija, igrana pod navučenim poplunom i pri ugašenom svjetlu, također ne izgleda slično ljubavnoj igri. Čak i ako tvrdite kako S/M predstavlja uprizorenje “prastarih patrijarhalnih vrijednosti” ili “oživljavanje trauma dječjeg zlostavljanja”, ili koja je god politički korektna fraza trenutačno bila u modi, možete li mi i u tim slučajevima navesti sigurniji, bogatiji i intimniji način da se nosimo sa spomenutim problemima? Moj je izbor istražiti unutarnji krajolik žudnje s partnerom kojemu je stalo do mene, a ne s impersonalnim stručnjakom. Moj je izbor unaprijed pregovarati vlastite i partnerske potrebe, granice i zabrinutosti. Moj je izbor iskusiti duboko intiman kontakt i golemo seksualno uzbuđenje koji proizlaze iz interakcije s partnerom. Mislim da to nema nikakve veze s patrijarhatom,  eksploatacijom ili perverznošću.

Poigravanje S/M energijom

Možda sada čitate ovaj tekst i mislite kako život perverznjaka poput mene nema ničeg zajedničkog s vama ili vašim seksualnim životom. No, prije no što okrenete stranicu, zapitajte se jeste li ikada eksperimentirali sa seksualnim ponašanjem u kojem jedan od partnera ostaje potpuno pasivan, dok drugi preuzima odgovornost za izbor stimulacija? Jeste li ikada obuzdali svoje ruke ili ruke svog partnera, na taj način učinivši sebe ili partnersku osobu privremeno nemoćnom? Uživate li u tome da stimulirate svog partnera do točke kada on ili ona potpuno gubi kontrolu, dok je vi zadržavate? Ako je odgovor potvrdan, tada se i vi poigravate sadomazohističkom energijom. Što se pak tiče onih koji tvrde kako bi seks trebao biti egalitaran i pun poštovanja, možda vas isti, u svoj svojoj dobronamjernosti, žele lišiti velikog užitka. Možda vas žele cenzurirati, kontrolirati vaše ponašanje ili čak prijeći granice vaše privatnosti. Možda vam žele reći da je igra nepodobna. A ako to nije patrijarhalna logika, onda ne znam što jest.

S engleskoga prevela Nataša Govedić