Zagreb kao Zagreb

Svoditi raspravu o projektu preuređenja bloka Cvjetni trg – Gundulićeva na objavljeni projekt i investitora ne pogađa bit problema. Osim toga, podaci o projektu djelomično se mijenjaju od prezentacije do prezentacije. Bitan je problem nepoštivanje procedure, nasilno mijenjanje pravila prema zahtjevu pojedinca, odnos prema javnim i zaštićenim površinama grada i odnosu prema potrebama građana. Naime, već su najavljeni novi investitori koji će slijedom logike, za novi projekt tražiti nove promjene GUP-a.

Pitanje izgradnje garaže unutar zaštićene zone jedno je od ključnih pitanja. Na nekim nacrtima predloženog projekta vidi se da je garaža (osim 6 etaža ispod bloka) predviđena i ispod čitavog Cvjetnog trga i da postoji plan ponovnog preuređenja Cvjetnog trga te da je na trgu predviđen veliki tamni monolit, vjerojatno za ventilaciju garaže. Cvjetni trg nije u privatnom vlasništvu, a od gradskih čelnika nismo ništa čuli o namjeri preuređenja Cvjetnog trga. Građani imaju pravo znati na koji način i zašto se namjerava preurediti javna površina i promijeniti identitet centra grada.

Sprema se prometni kolaps

Odavno znamo da Gundulićevu zakrčenu prometom treba pretvoriti u pješačku zonu jer se ondje nalaze osnovne, srednje i visoke škole. Umjesto toga, nudi nam se ulaz u garažu (ne samo za automobile nego i za kamione) planiran na udaljenosti od nekoliko metara od Hrvatskog glazbenog zavoda, što zbog buke i vibracija ne mogu drugačije nazvati nego atakom na hrvatsku kulturu.

Od strane zagovornika ovakvog projekta rečeno je da ovaj projekt potiče revitalizaciju grada. Trebalo je biti obrnuto: najprije je trebalo napraviti plan revitalizacije centra grada, a potom je trebao biti raspisan javni natječaj za ovako osjetljivo mjesto. Napomenuto je da je dobro što se investitor odlučio snalaziti u “proceduralnoj praznini”. Koliko smo daleko od pravne države i Europske unije ako je i nakon petnaest godina od nastanka hrvatske države najbolje moguće rješenje – snalaženje u proceduralnim prazninama!

Ne moramo biti prometni stručnjaci da zaključimo kakav prometni kolaps se sprema. Što se to dogodilo u Gradskom uredu za strategijsko planiranje i razvoj grada između 2006. godine kada su donesene brojne dopune GUP-a i 2007. godine kada se traži hitna izmjena GUP-a? U starom GUP-u (koji je zapravo vrlo mlad) člankom 39. određeno je da se garaže mogu graditi samo izvan zaštićene (i pješačke) zone. Zašto se najednom sve potpuno izvrće? Zašto načelo iz GUP-a o “ograničenju motornog prometa u središtu grada” najednom više ne vrijedi? Gdje je prometna studija koja potvrđuje takvu promjenu stava? Zašto se u protekle tri godine nisu gradile javne garaže na navedenim lokacijama (osim na u GUP-u nenavedenoj lokaciji Tuškanac)? Da su se garaže na navedenim lokacijama izgradile, ovakvog pritiska na pješačku zonu ne bi bilo.

Narušena ambijentalna vrijednost

Sjetimo se da je Zagreb imao pedesetak tisuća stanovnika kada je izgrađen Donji grad i da su oni koji su ga planirali mogli pretpostavljati razvitak grada do sto ili dvije stotine tisuća stanovnika, ali ne i to da će Zagreb imati više od šest stotina tisuća stanovnika, a s bližom okolicom i milijun. Grad koji je do te mjere narastao može omogućiti normalnu komunikaciju građana samo ako se prilagodi toj mjeri, mjeri za pješaka i javni gradski prijevoz. Iz svega proizlazi da je suludo pješačku zonu sužavati, potrebno ju je sačuvati i po mogućnosti širiti.

Projekt predviđa rušenje dviju zgrada na Cvjetnom trgu. Rušenjem ovih kuća (Kuća Granitz i rodna kuća Vladimira Vidrića) ne samo da bi se identitet Cvjetnog trga potpuno promijenio, nego bi se otvorila mogućnost da pedesetak posto zgrada koje spadaju u istu kategoriju zaštite izgubimo u skoroj budućnosti s potpuno istom argumentacijom. Ne voditi računa o ambijentalnoj cjelini koja je ključna za specifični ugođaj nekog grada, znači zanemariti povijesnu strukturu koja čini esenciju njegova identiteta.

Proporcije svega što postoji na Cvjetnom trgu ovakvim projektom su izmijenjene. “Ravnanje” visine zgrada u bloku (osim što je dosadno), kosi se i sa (još uvijek važećim) GUP-om, člankom 59. (opća pravila): “zadržavanje postojeće raznolikosti visina uličnih građevina, posebno imajući u vidu vrijednost i oblikovnu dovršenost građevina”. Zašto je ovo netko napisao a sada se ista odredba želi izbrisati? Svrha je ovog naputka bila spriječiti mogućnost ovakvog “nesretnog” slučaja proizašlog iz nakaradne težnje da se Zagreb učini sličnim Beču, Berlinu, Grazu ili Pragu, sasvim svejedno. I baš u tom grmu leži zec, odnosno provincijski način razmišljanja. Želimo da Zagreb izgleda kao Zagreb, neponovljiv i jedinstven, da ima svoj identitet i samosvijest, svoj specifičan i prepoznatljiv ugođaj i šarm jer baš to predstavlja i identitet nas koji živimo ovdje.