Zagreb u jazz orbiti

Koncertna ponuda jazz glazbe između 20. i 26. ožujka može se slikovito usporediti s iznimno bogatim švedskim stolom. Naime, uz koncert Dafnis Prieto Absolute Quinteta u okviru koncertne jazz sezone Hrvatskog društva skladatelja i Jazz kluba Zagreb, u Zagrebačkom kazalištu mladih održano je drugo izdanje festivala Jazzarella, a, uza sve to, u subotu 24. ožujka u Velikoj dvorani Lisinski zagrebačkoj publici se u izvedbi jazz standarda predstavila slavna operna diva Barbara Hendricks. Ne zaboravimo spomenuti da se prije i poslije toga u legendarnom B. P. Clubu odvijao tradicionalni Springtime Jazz Fever, koji u svojoj ponudi uvijek ima neku glazbenu poslasticu. Nažalost, autor teksta koji čitate nije mogao pohoditi sve te zanimljive događaje, pa ćete dobiti samo djelomičnu sliku događanja, koja su Zagreb lansirala visoko u orbitu mjesta koja rado posjećuju velika glazbena imena.

Da je tome tako pokazao je prvospomenuti koncert Dafnis Prieto Absolute Quinteta, koji je u Malu dvoranu Lisinski privukao velik broj posjetitelja. Očito je stanka od nekoliko mjeseci, koliko je proteklo od posljednjeg koncerta jazz sezone HDS-a, bila ipak prevelika (bila bi manja da bolest velikog pijanista McCoy Tynera nije onemogućila u europskoj turneji). Kvintet tridesettrogodišnjeg kubanskog bubnjara sa stalnom adresom u New Yorku danas predstavlja jedan od najuzbudljivijih i najkreativnijih sastava Velike jabuke. Njihov prošlogodišnji album bio je nominiran za diskografsku nagradu Grammy u području latin jazza.

Ritam kao glavna nit

Prieto je s nepunih 25 godina 1999. emigrirao s Kube, a nakon što se nastanio u New Yorku postao je jedan od najtraženijih mladih glazbenika u gradu. Tome svjedoči i lista glazbenika s kojima je do sada radio ili radi: Henry Treadgill, Eddie Palmieri, Chico i Arturo O’Farrill, Herbie Hancock, Roy Hargrove, Michel Camillo, Cassandra Wilson itd. Njegovu silnu zaposlenost možemo ilustrirati podatkom da je odmah po završetku turneje s Michel Camillo triom po Južnoj Koreji, krenuo na svoju prvu europsku turneju s Absolute Quintetom, u okviru koje je u nepunih deset dana održao osam koncerata, od Španjolske, Italije i Austrije sve do Zagreba, koji je i bio posljednja postaja.

Glas o zagrebačkoj publici kao jednoj od najstrasnijih i najpredanijih u ovom dijelu Europe sve se više širi, pa je i Prieto nastup svoga sastava otvorio u nadi da će i on doživjeti interakciju kakvu su prije njega osjetili mnogi veliki glazbenici. Članovi ovog izvrsnog kvinteta, osim Pieta, su Christian Howes (violina), Dana Leong (violončelo i trombon), Jason Lindner (klavir, klavijature) i Yosvany Terry (saksofoni i chekere). Zvuk tog, na prvi pogled, neobičnog sastava ima svoje korijene u glazbi kakvu je slušao Prieto, a ona je varirala između popularne glazbe iz Španjolske, Francuske, Italije, preko svih kubanskih glazbenih idioma i afričke glazbene kulture sve do klasične glazbe. Svi su se ti elementi spojili u jedinstvenom glazbenom izričaju kakav možemo susresti samo na Kubi, pa nije ni čudno da je Prietova glazba obilježena tolikim različitostima. Ipak, glavna nit svega je ritam, koji uvijek, makar i latentno, zadržava svoj afro-kubanski karakter. Kada tome dodate i neke primjese suvremene pop glazbe, imate zagarantirano nesvakidašnje glazbeno uzbuđenje.

Rijetko viđena duhovna povezanost

Ključ uspjeha, osim Prietova genijalnog sviračkog umijeća i glazbene inspiracije, leži i u glazbenicima s kojima je snimio album. Riječ je o ljudima koji su, kao i Prieto, jedni od najtraženijih glazbenika njujorške jazz scene, ali i šire. Tako je gudačka sekcija “nadoknađivala” sve nedostatke u izostanku standardnijeg postava tradicionalne ritam sekcije. Leong je na violončelu, koje je uz dodatne efekte sjajno zvučalo, često svirao basovsku dionicu, dok se Howes pokazao izvrsnim poznavateljem “compina”. Uza sve to, oba su glazbenika pokazali iznimne solističke sposobnosti, osobito Leong, koji je u nekim pjesmama nadahnuto svirao trombon. Jason Lindner je za klavirom i klavijaturom iskazivao osobitu povezanost s glazbom koju je Kvintet izvodio, a za pretpostaviti je da je on, uz Prieta, jedan od zaslužnijih u nastanku skladbi za album. Yosvany Terry impresionirao je zvukom na saksofonima, te je izvrsno funkcionirao u komornim dijelovima skladbi (na tragu klasike), gdje je ostao samo s violinom i čelom.

Uz nevjerojatnu uigranost, Absolute Quintet je pokazao rijetko viđenu duhovnu povezanost u glazbi koju su izvodili, a savršen okvir za to bila je raskošna glazba u briljantno upakirane aranžmane. Posebna je priča Prietovo fascinantno sviranje, koje u moru različitih kompliciranih paterna i promjena mjera, ostaje toliko točno i mirno, graniči gotovo sa savršenstvom. Oduševljenje njihovim nastupom i već spomenuta predanost slušanju itekako se osjetila u Maloj dvorani, koju smo nakon nešto više od sat i pol vremena napustili sretni, kao rijetko do sada.

Karakter duginih boja

Da je jazz u Zagrebu sve više na dobru glasu, pokazuje i drugo izdanje Jazzarelle, All Women Jazz Festivala, koje je četiri večeri punilo ZKM, za tu priliku ispunjen i dodatnim tribinama. Mi ćemo se osvrnuti na prvu i posljednju večer, iako treba reći da su dvije večeri u sredini bile posebno zanimljive i atraktivne, s imenima Roberte Gambarini i Regine Carter, dviju velikih ženskih jazz zvijezda.

Posebna čast na otvorenju posebnog festivala pripala je još posebnijoj glazbenici, dvadesetdvogodišnjoj kontrabasistici, pjevačici i skladateljici Esperanzi Spalding rodom iz Portlanda, koja je najmlađa predavačica u povijesti uglednog Berklee koledža u Bostonu. Na zgrebačkom koncertu s njom su u triju nastupili argentinski klavirist Leonardo Genovesse i bubnjar Lyndon Rochelle. Iako smo očekivali skladbe s njenog prvog samostalnog albuma izdanog u lipnju prošle godine, to se nije dogodilo. Naime, Trio je, osim nekoliko standarda, izvodio nove kompozicije Esperanze Spaulding, koja nam je tako ukazala čast njihovim svjetskim premijerama.

U spektru karakterom, najbliže bismo asocirali, duginih boja, njene kompozicije iskazuju životni radost i energiju, koja glazbu i čini tako posebnom umjetnošću. Jedinstven i prelijep glas golemih mogućnosti u kombinaciji sa suverenim sviranjem kontrabasa Esperanzu Spaulding čini danas jednom od najvećih jazz diva, koja tek počinje obogaćivati ovu vrstu glazbe. Rochelle i Genovese, glazbenici isto tako mlađe generacije, pokazali su se idealnim sugovornicima i posebno sretnima, jer doista je velika stvar surađivati s tom glazbenicom.

Udarna snaga swinga

Zatvaranje programski i glazbeno raskošnog i vrlo uspjelog festivala pripalo je zvuku jazz orkestra, koji će, nadamo se, dobiti zasluženo mjesto na jazz festivalima u nas, a kakav je nekada i imao. Riječ je o Diva jazz  orkestru, prisutnom već petnaest godina na jazz sceni. U tom je vremenu ostvaren impresivan broj nosača zvuka i nastupa širom orkestra, a njegove članice dokazale su i dokazuju svoju prirodnu pripadnost toj vrsti zvuka, koja se često nepravedno pripisuje muškom karakteru i afinitetu.

Na svom drugom zagrebačkom nastupu (prvi put su nastupile u proljeće 2001. u Lisinskom), međunarodni orkestar (Amerika, Austrija, Japan, Nizozemska) pod vodstvom energične bubnjarke Sherrie Maricle predstavio se aranžmanima skladbi koje predstavljaju povijest big band glazbe, te time iskazao poštovanje njenim tvorcima (Count Casie, Duke Ellington, Benny Goodman). U drugom dijelu jednoiposatnog koncerta na sceni ZKM-a Diva orkestru se pridružio kanadski pjevač mlađe generacije D. D. Ibomeka, koji je iskazao dobre glasovne mogućnosti i zanimljiv scenski nastup. Instrumentalni swing repertoar bio je udarna snaga nastupa orkestra, u kojem smo osjetili lijep zajednički zvuk ispleten homogenim i ujednačenim sekcijama, koje čine odreda izvrsne sviračice. Zapažena sola ostvarile su klarinetistica Anat Cohen (svojim nastupom u najboljoj maniri Bennyja Goodmana), altistica Karoline Strassmayer, kao i Sherrie Maricle, no visok nivo slijedile su i ostale članice. Na kraju, bogat tjedan, koji je kvalitetom oplemenio glazbenu scenu Zagreba, te tako obvezao organizatore na još bolju ponudu u nadolazećim glazbenim događanjima.