Zakon za one koji se za svoja prava ne mogu sami izboriti

Sada je 2004. zastupnik Ivo Banac izložio Prijedlog novog zakona o zaštiti životinja koji je izradila udruga Prijatelji životinja, njegove su riječi ostale neshvaćene za mnoge saborske zastupnike, a neinformiranost i nezainteresiranost pojedinih zastupnika bila je gotovo nevjerojatna (usp. http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=514). Naravno, izlaganja zastupnika koji su ozbiljno pristupili problematici zakonske zaštite životinja pokazalo je manjkavosti postojećega zakona i, iako je te godine Prijedlog za zastupnike bio previše futuristički, dao je jasnu poruku da do promjene ipak mora doći.

Životinje i saborski zastupnici

Ipak, prvo je čitanje, održano 25. svibnja 2006., Prijedloga zakona o zaštiti životinja u Saboru prošlo znatno bolje i iako se kod pojedinih zastupnika nije mogla vidjeti promjena u edukaciji i ponašanju, većina izlaganja zastupnika je pokazala da zastupnicima zaštita životinja postaje sve važnije pitanje, te su se mnogi bez polemike odlučili zauzeti za zabranu uzgoja životinja za krzno i produljenje roka nakon kojega je dopušteno usmrćivanja životinja u skloništu, a podržana je bila odredba o zabrani cirkusa s divljim životinjama. Pojedini zastupnici pobunili su se protiv odredbe o obveznom omamljivanju životinja prije klanja u domaćinstvu koju bi trebala obavljati stručna osoba, što je rezultiralo kasnijom promjenom te odredbe.

Drugo čitanje, održano 29. studenoga 2006., Konačnog prijedloga zakona o zaštiti životinja (usp. Konačni prijedlog zakona o zaštiti životinja – listopad 2006.; http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=959), koji će stupiti na snagu 1. siječnja 2007., prošlo je znatno burnije, u kojem su se pojedini zastupnici isticali velikim zalaganjem i informiranošću za zaštitu i prava životinja, a drugi potpuno suprotnim izlaganjima gotovo sramotnim za Sabor. Vidljiva je bila kod većine zastupnika, bez obzira na slaganje ili neslaganje s pojedinim odredbama Prijedloga zakona, zainteresiranost za problematiku zaštite i prava životinja, iako se mnogo puta skretalo s teme i zaboravilo da se radi o zakonu koji bi trebao štititi životinje, a ne poticati iskorištavanje. Iako su mnogi stali u obranu raznih tradicija, iznesene su i konstatacije da se i tradicije trebaju mijenjati i prilagođavati, te da okrutnost prema životinjama nikako ne bi trebala biti dio kulturnog predstavljanja Hrvatske i turističke ponude. U Saboru je na žalost bilo i smijeha na račun klanja životinja, janjića na ražnju i slično, a bilo je čak i upozorenja da se životinjama ne pripisuju antropomorfni izrazi poput boli, straha i patnje!

Izglasavanje je novog Zakona o zaštiti životinja, 1. prosinca 2006., prošlo uz većinsku podršku Prijedlogu zakona, odnosno 73 zastupnika je glasalo za usvajanje Prijedloga, tri protiv, a jedan zastupnik bio je suzdržan. Odbijeni su amandmani za potpunu zabranu utrke pasa i trajnog držanja pasa na lancu, no veće je zaprepaštenje izazvalo prihvaćanje amandmana kojim se iz odredbe o zabrani borbi životinja izuzimaju borbe bikova – bikijade. Naime, Jure Bitunjac i Živko Nenadić, zastupnici HDZ-a, u amandmanu na Konačni prijedlog zakona o zaštiti životinja PZE 475, a na temelju članka 163. stavak 2. Poslovnika Hrvatskoga sabora, sastavljaju amandman prema kojemu u članku 4. stavak 2. točka 5. iza riječi “životinja” dodaju tekst koji glasi “osim tradicionalnih borbi bikova”, a sa sljedećim “obrazloženjem”: “U Dalmatinskoj zagori borbe bikova imaju dugu tradiciju koja svoje korijene vuče iz vremena kad su ljudi na ovom području živjeli uglavnom od stočarstva. (...) Borbe bikova su više odmjeravanje snage životinja nego sama borba i gotovo nikada ne završavaju sa značajnim povredama”. Postavljamo pitanje: što to znači GOTOVO NIKADA?

Pored svega, saborski su zastupnici, neki više, neki manje, svjesni da je budućnost bez stalnih pozitivnih promjena u vezi sa zaštitom i pravima životinja nezamisliva. Do njih je došla i nedavna vijest da u nizozemskom parlamentu sjede i dva zastupnika iz Stranke za prava životinja (PvdD) u čijem programu stoji da su životinje – kao i ljudi – živa bića sa sviješću i osjećajima, čija prava treba također zastupati. Zastupnici su svjesni da je to zasigurno tek prvi slučaj u svijetu i da je proces zastupanja prava životinja nepovratan. Svaki političar koji gleda u budućnost trebao bi, zbog volje građana i sve većih etičkih normi, svojim djelovanjem zastupati i zaštitu i prava životinja. Taj proces se polako počeo događati i u Hrvatskoj, te je sve više saborskih zastupnika koji se ozbiljno zauzimaju za zaštitu i prava životinja.

Dobrobit i/ili zaštita

U Hrvatskoj je trenutačno na snazi zakon koji bi se trebao brinuti o dobrobiti životinja, čak se i zove Zakon o dobrobiti životinja, no svima je jasno da tu dobrobiti za životinje nema. Udruga Prijatelji životinja pokrenula je još 2002. kampanju za promjenu tog zakona, a 2004. u Saboru je imala prijedlog koji je odbijen kao nerealan, te je 2005. ostvarila suradnju s Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva na Prijedlogu novog zakona. O manjkavosti važećeg zakona dosta se pričalo i pisalo, te je gotovo svima bilo jasno da se treba izglasati novi zakon. Prvo mu je zasigurno trebalo promijeniti ime, jer je u današnjem holokaustu životinja (usp. Charles Patterson: Vječna Treblinka: naše postupanje prema životinjama i holokaust. Zagreb, 2005.) dobrobit neprikladna riječ, pa se riječ “dobrobit” zamijenila riječju “zaštita”. Primjerice, zakon koji propisuje način na koji bi se životinja trebala držati u minimalnim uvjetima dostatnim za preživljavanje s jedinim razlogom da se ubije zbog koristi i zadovoljstva ljudske vrste ničim ne pridonosi samoj dobrobiti životinje. Izrada novog Zakona o zaštiti životinja na žalost nije bila potaknuta utvrđenim manjkavostima važećeg zakona, nego nužnošću prilagodbe europskom zakonodavstvu, ali ulogu je imala i sve veća suosjećajnost građana. Iako oba zakona u mnogim dijelovima zapravo nalikuju priručniku za iskorištavanje i ubijanje životinja, novi “priručnik” donosi odredbe koje će pridonijeti kontroli nasilja nad životinjama i daljnjem razvoju hrvatskog zakonodavstva u vezi sa zaštitom i pravima životinja. Za razliku od Zakona o dobrobiti životinja koji je obuhvaćao ribe, ptice i sisavce, Zakon o zaštiti životinja obuhvaća sve kralježnjake, no to nije posve točno kad se uzme u obzir činjenica da se budući zakon ne primjenjuje na lov i ribolov. Ni u ovom zakonu životinje nisu definirane kao osjećajna bića, što možda kod primjene samog zakona i nije nužno, no zasigurno se to i namjerno izbjegava zbog odredbi koje dopuštaju iskorištavanje i ubijanje tih osjećajnih bića. Zaključimo: Zakon o zaštiti životinja zasigurno je apsurdan jer štiti one koje ujedno i dopušta iskorištavati i ubijati.

Krzno zbog prestiža i glamura

Vratimo se kralježnjacima koje bi budući zakon, osim lovaca i ribolovaca koji očito sami sebi pišu zakone, trebao štititi. Iako budući zakon donosi mnoge pozitivne odredbe, koje će barem malo pomoći životinjama, treba naglasiti da je jedina prava zaštita životinja ona koja potpuno zabranjuje njihovo iskorištavanje i ubijanje. Spomenimo jednu takvu koju je podržalo čak 73,7% građana (nezavisno istraživanje agencije Spem Komunikacije d.o.o.; usp. http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=972). Radi se o zabrani uzgoja životinja za krzno koja je dio Zakona o zaštiti životinja, a koji stupa na snagu 1. siječnja 2007., no s prijelaznim razdobljem od čak cijelog desetljeća, u kojem će se i dalje nastaviti s ubijanjem životinja zbog prestiža i glamura.

Po budućem Zakonu postoji još niz zabranjenih postupaka u svrhu zaštite životinja, kao primjerice davanje živih životinja kao nagrada u igrama na sreću, prodaje pasa i mačaka u trgovinama, što će spriječiti okrutnost te smanjiti napuštanje životinja. Na snagu će doći i zabrana korištenja divljih životinja u cirkusima. Tu svakako treba spomenuti da je udruga Prijatelji životinja u kampanji zahtijevala zabranu korištenja svih životinja u cirkusima te da je 29 hrvatskih gradova donijelo upravo takvu odluku. Prema Zakonu, korištenje divljih životinja zabranjeno je i u svim ostalim vrstama predstava. Pritom, utrke pasa su zabranjene samo na tvrdim podlogama, čime je propuštena prilika da se na vrijeme spriječi ta vrsta zlostavljanja životinja zbog klađenja i profita. Zabranjeno je tjerati životinje na agresivnost, huškanje životinja te organiziranje borbi životinja, no prema prihvaćenom amandmanu iz tog se izuzimaju borbe bikova zbog navodne hrvatske tradicije u nekoliko sela Dalmatinske zagore. Ovaj primitivan način zabave ipak može naići na prepreku u Zakonu zbog zabrane huškanja i poticanja agresivnosti životinja, no mnogo više izvan zakonodavstva u obliku osude javnosti. Spomenuta odredba u Zakonu prilagodila se “bikijadi” (npr. u Radošiću), a isto tako nije se prihvatio amandman za zabranu trajnog vezanja pasa na lanac, što je pak “tradicija” u gotovo svim selima u Hrvatskoj, iako je Prijedlog bio znatno blaža varijanta iste odredbe iz austrijskog zakona o zaštiti životinja, kojom se strogo na bilo koji način zabranjuje vezivanje pasa zbog psihičkog i fizičkog zlostavljanja životinja.

Klaonice, ritualna i obredna klanja

Prisilno hranjenje životinja, tzv. šopanje, također je zabranjeno kao i ritualno klanje, no obredno klanje bez omamljivanja u ime vjerskih zajednica je dopušteno.

Za klanje životinja u klaonicama postoji odredba o načinu postupanja i obveznom omamljivanju, a i klanje u domaćinstvima, iako nazivano dijelom tradicije kolinja, ipak nije ostalo nedodirljivo zakonom, te će se u domaćinstvu životinje morati omamljivati prije klanja, no na žalost navedeno neće provoditi stručna osoba, kao što je to predložila udruga Prijatelji životinja. Kokoši i ostala perad ne ulaze pod odredbu obveznog omamljivanja životinja prije klanja u domaćinstvu, no prema Pravilniku o zaštiti životinja pri klanju ili usmrćivanju moraju biti zaklane dekapitacijom, a ne zarezivanjem vrata. Iako se odsijecanje glave ne može nazvati zaštitom životinja, jasno je da se najbrutalniji čin čovjeka prema životinji – klanje mora staviti pod okrilje Zakona. Iskrena zaštita životinja koja podrazumijeva potpuno odricanje od nasilja nad životinjama i koja vodi prema vegetarijanstvu i veganstvu za sada ostaje na razini nepisanih zakona svakog pojedinca, što su opet temelji opće etičke svijesti i pisanih zakona koji će zaista štititi životinje.

Treba napomenuti da je Zakon o zaštiti životinja samo djelomično usklađen s EU-ovim direktivama i da će još neke promjene nastati s pritiskom ulaska Hrvatske u Europsku uniju, no nadamo se da će se u Hrvatskoj raditi i prema naputku Unije da zemlje mogu i trebaju raditi na pojačanoj zakonskoj zaštiti životinja i u slučaju da to nije određeno direktivama.

Zakonom o zaštiti životinja zabranjuje se zlostavljanje životinja i ovaj put, za razliku od još važećeg zakona, postoji i kaznena odredba. Napuštanje životinja također je strogo zabranjeno, što će zasigurno utjecati na one koji razmišljaju o ovom jednako okrutnom kao i bezobzirnom činu. Propisano je i obvezno pružanje pomoći ozlijeđenoj životinji, odnosno u praksi navedeno, primjerice, znači da osoba koja ozlijedi automobilom životinju mora joj pomoći odnosno osigurati pružanje pomoći. Zabranjena je amputacija tijela životinja, uključujući rezanje ušiju i repa kod pasa, kandži kod mačaka, rezanje glasnica i drugih, no tu izostaju životinje u proizvodnji kojima ovaj zakon ionako pruža slabu zaštitu pa se, primjerice, i nadalje praščići mogu kastrirati bez ikakvog sredstva za uklanjanje boli.

Skrbnik prema zakonu mora dati usmrtiti životinju koja trpi jaku i neotklonjivu bol, no također je zabranjeno ubijanje zdravih životinja, što će zasigurno pomoći kućnim životinjama koje skrbnik koji ih više ne želi neće moći usmrtiti. Iz te se odredbe izuzimaju milijuni – od tek rođenih do godinama iskorištavanih – životinja koje se ubijaju da bi postale dio nečijeg menija.

Zakonom je reguliran prijevoz živih životinja i donijete su mnoge pozitivne promjene, no dug transport živih životinja ostaje legalan, a time i stravične muke koje životinje prolaze zbog ljudske bezobzirnosti i pohlepe.

Životinje na oltaru znanosti

Pokusi na životinjama budućim zakonom će biti stavljeni pod znatno veću kontrolu, od uzgoja, držanja i obavljanja samih pokusa. Pritom se uvode stručni ispiti te etičko povjerenstvo, u čijem sastavu će biti i predstavnici udruga za zaštitu životinja, koje će davati mišljenja na zahtjeve za obavljanje pojedinih pokusa, no mučenje životinja u laboratorijima u ime znanosti i profita ostaje i nadalje legalno. Izdvojili bismo odredbe koje se od tog principa izdvajaju. Riječ je o odredbama kojima se zabranjuje korištenje i ubijanje životinja radi istraživanja ili razvoja sastojaka, kombinacija sastojaka i gotovih kozmetičkih proizvoda te kemijskih sredstava za pranje i dezinfekciju predmeta opće uporabe, što je zasigurno povezano i s činjenicom da sve više građana pazi da ne kupuje proizvode za svakodnevnu upotrebu čijoj je proizvodnji prethodila okrutnost nad životinjama. Zabranjeni su pokusi na životinjama radi isprobavanja oružja i ostale ratne opreme, no bez obzira na prijedlog udruge Prijatelji životinja nema ni spomena zabrane obavljanja pokusa na primatima, kao i na divljim životinjama koje su na CITES-ovoj listi ugroženih vrsta.

Pokusi na životinjama u obrazovne svrhe još će na žalost biti dopušteni u iznimnim slučajevima na pojedinim fakultetima, no u potpunosti su zabranjeni u svim osnovnim i srednjim školama. Ovdje je bitno naglasiti da dok se ovakva odredba ne promijeni, svaki student bi trebao imati pravo izabrati etičko školovanje i prigovor savjesti bez posljedica za svoju daljnju naobrazbu.

Pored etičkog povjerenstva, Zakonom je propisano i osnivanje povjerenstva za zaštitu životinja u čijem su sastavu također predstavnici udruga za zaštitu životinja, a koje za svrhu ima aktivan rad na daljnjem unaprjeđivanju zakonodavstva po pitanju zaštite i prava životinja u Hrvatskoj.

Životinje uzgajane zbog iskorištavanja njihovih dijelova tijela ili izlučevina i dalje su slabo zaštićene zakonom. Iako će niz novih odredbi koje reguliraju evidenciju, uzgoj i iskorištavanje donijeti mnoge promjene, a mnoge se tek trebaju donijeti na sudbinu tih životinja najdirektnije i najdjelotvornije utječe izbor načina prehrane svakog pojedinog građana. Ovaj zakon ne spominje zabranu baterijskog uzgoja kokoši, a ostaje nedorečen u pitanju vodenih farmi kojih je na žalost uz jadransku obalu sve više, a kojima se čini velika okrutnost nad ribama te ekološka šteta cijelom priobalju.

“Zootvori”

Budući zakon obuhvaća i divlje životinje i donosi odredbe o njihovoj zaštiti, no u tom pitanju promjene se tek moraju dogoditi u više zakona i podzakonskih akata koji se dodiruju te problematike. Zakon zabranjuje korištenje živih životinja kao mamaca u lovu, no zamke nisu potpuno zabranjene. Trgovina egzotičnih životinja zahvatila je i Hrvatsku te na žalost nije zabranjena, a prodavači gonjeni profitom žele iskoristiti etičku neosviještenost građana, te su odredbe u obliku podzakonskih akata nužne. Zoološki vrtovi su također regulirani zakonom te će utjecati na poboljšanje minimalnih uvjeta za zatočene životinje u njima, no samo postojanje “zootvora”, odnosno držanje životinja kao živih izložaka zbog ljudske razonode, ostaje legalno.

Važno je da zakon zabranjuje prodaju kućnih životinja maloljetnim osobama, a trgovine koje prodaju životinje, osim pasa i mačaka čija je prodaja zabranjena, moraju imati stručno osoblje, te izdavati pismene upute za svaku životinju koju prodaju. Treba spomenuti da budući zakon obavezuje skrbnike da moraju voditi računa o kontroli razmnožavanja životinja te zbrinjavanju potomaka, a u slučaju nepridržavanja ove odredbe skrbnik snosi troškove zbrinjavanja.

Financiranje skloništa za napuštene životinja po novom zakonu bit će obvezno za svaku županiju odnosno lokalnu samoupravu, a osim zbrinjavanja životinja skloništa će morati životinjama pružiti veterinarsku njegu te mogućnost udomljavanja. Prema novom zakonu skloništa mogu usmrtiti životinju nakon 60 dana, što ipak daje veću šansu za udomljavanje životinja i fluktuaciju skloništa, te je bolje rješenje od zaista premalih prethodno predloženih 30 dana, no dozvola ubijanja životinja zbog neodgovornosti građana je nešto što zakon ne bi trebao propisivati, i ove odredbe trebale bi biti početak kompleksnog rješavanja problema napuštenih životinja koji bi uključivao programe zbrinjavanja, kastracije, veterinarske skrbi, udomljavanja te kažnjavanja neodgovornih skrbnika, a ne napuštenih životinja.

Prijelazna razdoblja za donošenje propisa i podzakonskih akata, kao i za gradnju skloništa vrlo su velika i iznose čak dvije godine, držanje muznih krava na vezu bit će dopušteno čak do 2012., a zabrana uzgoja životinja za krzno stupa na snagu tek 2017. godine.

Kaznene odredbe, primjerice, za mučenje i ubijanje životinja za fizičke osobe iznose od 10.000 do 15.000 kuna, a za napuštanje životinje od 5000 do 15.000 kuna.

Za kontrolu provođenja ovog zakona nadležna je veterinarska inspekcija koja ima pravo u svako doba pristupiti životinjama i provesti kontrolu. Veterinarska inspekcija u slučaju nepravilnosti zabranjuje postupanje protivno zakonu, naređuje mjere uklanjanja nepravilnosti, ima pravo oduzimanja životinja, te podnosi kaznenu prijavu ili zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka. Prema zakonu u slučaju ponovljenog zlostavljanja i nanošenja boli životinji uz novčanu kaznu fizičkoj osobi može se izreći i trajna zabrana nabavljanja druge životinje, a pravnim osobama zabrana obavljanja djelatnosti na godinu dana. Sa stupanjem zakona na snagu trebao bi se promijeniti i rad veterinarskih inspektora, te povećati broj inspektora koji bi trebali biti zaduženi isključivo za kontrolu provođenja Zakona o zaštiti životinja i njegovih podzakonskih akata.

Ovim zakonom propisana je i obveza razvijanja svijesti javnosti, osobito mladih, o zaštiti životinja a koje bi trebala provoditi nadležna tijela državnih uprava i lokalnih samouprava, a smatramo da se tome trebaju priključiti sve institucije te svaka obitelj i pojedinac.

Građani trebaju biti upoznati sa Zakonom o zaštiti životinja kako bi se poduprla njegova primjena. O budućem zakonu se treba još mnogo pisati da ne bi ostao samo mrtvo slovo na papiru, a tome svakako treba pridonijeti i savjesniji rad izvršnih zakonodavnih tijela. Zakon je zasigurno samo početak promjena u zakonodavstvu u pitanju zaštite životinja, no vrlo važan za one koji se za svoja prava ne mogu sami izboriti.