Ženama i danas uskraćuju pravo da budu čudovišta

Žene serijski ubojice moraju raditi dvostruko više da bi došle na zao glas

OTSEGO, Michigan – Iako možda ne čujemo vijesti o njoj svake noći, niti se pojavljuje na naslovnicama tjednika Time ili Newsweek, bolničarka u staračkom domu Barbara Louise Huxley (46) požrtvovan je, nemilosrdan ubojica. Međutim, u današnjem svijetu okrutnih krvoprolića u kojem dominiraju muškarci, Huxley je prisiljena ubiti dvostruko više nedužnih žrtava kako bi se pojavila u javnosti i stvorila opću paniku – u čemu njezini muški kolege redovito uživaju.

Huxley, koja je nadobudno ugušila svog prvog starijeg pacijenta već u dobi od 27 godina, ubijati je počela u vrijeme kada je bilo gotovo nezamislivo da žena polagano isisava život iz drugog ljudskog bića. Uslijedilo je još sedam polaganih, sustavnih gušenja i, iako su njezini okrutni zločini često zanemarivani u mjesnim novinama i kod nadležnih u staračkom domu, Huxley uporno želi dokazati kako i ona može biti jednako surova i bešćutna kao i serijski ubojice suprotnog spola.

Danas, nakon gotovo 20 godina i nebrojenih hladnokrvnih umorstava, Huxley i dalje oduzima tuđe živote u tišini – samo zbog svog spola.

“Nakon što sam toliko često vidjela kako se poremećeni muškarci penju na vrh FBI-jeve ljestvice najtraženijih osoba, bilo je teško prikupiti energiju za odlazak na posao svaki dan i gušenje još jednog krhkog dijabetičara”, rekla je Huxley koja tvrdi kako je njezina sposobnost bešćutnog oduzimanja ljudskog života više puta bila zanemarena u šovinističkim medijima i na pristranim višim sudovima. “Pomislila sam, čemu sve to? Što ja tu radim?” Huxley dodaje: “Samo sam željela da se prema meni odnosi kao prema svakom drugom sociopatu ubojici.”

Poput mnogih mladih žena koje samo žele priliku da ubiju što više žrtava prije nego ih uhvati policija, Huxley je nailazila na snažan otpor na svakom koraku, od policije i svjedoka, ali često i od vlastitih premlaćenih žrtava.

“Ništa ne uzrujava toliko kao kada daviš nekog kirurškom cjevčicom, a on te pogleda u šoku i nevjerici,” kaže Huxley. “Hej, što se tako čudiš? Zato što sam žena?!”

Huxley tvrdi da je od 11 ubojica koje su prozvali serijskim u pet godina do njezina uhićenja samo jedna bila žena. Nju je kasnije sudac oslobodio tvrdeći da “ne posjeduje mentalni kapacitet potreban da shvati optužbe koje su podignute protiv nje.”

Nadalje, nekoliko žena kojima su priznali status serijskog ubojice dobilo je u prosjeku manje od sedam godina zatvorske kazne na deset godina koje bi dobili muški serijski ubojice za jednak broj ubojstava.

Dr. Nancy Trisher, kriminalistička psihologinja na Sveučilištu u Pennsylvaniji, pripisuje podjelu između rodova prvenstveno društvenoj predodžbi o ženama ubojicama.

“Ljudima je još neugodno, a često se i groze ideje da žena prereže grkljan nekom neznancu i gleda ga kako se utapa u vlastitoj krvi”, Trisher je napisala u svojoj posljednjoj knjizi Razbijanje krvlju poprskanog staklenog stropa. “Mnogi ljudi, a naročito muškarci, smatraju da su žene pretjerano emocionalne odnosno pasivne i pretpostavljaju da su sretnije kad utapaju vlastitu djecu u svojim kućama nego da idu van kako bi ubijale skitnice ili studente.”

U međuvremenu Huxley i nekoliko drugih žena poput nje i dalje moraju paliti i sakatiti svoje žrtve bez medijske ili policijske pozornosti koju njihova jeziva djela s pravom zaslužuju.

“Čak i kada se vijest o nama napokon pročuje, to je samo zato da bi rekli kako je rijetkost vidjeti ženu da čini strašne stvari koje mi činimo”, kaže Huxley. “Nikad zato jer smo spretni ubojice.”

Dok strpljivo čeka na dugo odgađani bijes javnosti zbog svojih neopisivih zločina, Huxley se može samo nadati da će si uskoro osigurati onu vrstu trajne ozloglašenosti koju već uživaju muškarci poput Jeffreyja Dahmera, Charlesa Mansona ili Dennisa Radera. Inspiracija svakoj djevojci koja ne cijeni život, Huxley sanja o danu kada će društvo u njoj vidjeti ne samo ženu nego i krvoločno čudovište.

Muškarac toliko voli ženu da ju je vjenčao

WELLTON, Arizona – Henry Leighty, procjenitelj osiguranja iz Arizone (32), navodno se toliko zatreskao u svoju djevojku, Stacy Tompkins (29), da ju je jednostavno morao oženiti u nedjelju uz malu svečanost o kojoj sanja svaku noć kad legne u krevet. Leightyjevi bližnji pretpostavljaju da ju je vjerojatno želio uzeti za ženu, ono, zauvijek.

“Stacy i ja smo tako sretni”, rekao je Leighty, koji je mjesecima prije vjenčanja poslao desetke pozivnica ukrašenih malenim ptičicama i cvijećem kako bi osigurao da nitko ne propusti ovo ekstra posebno poslijepodne kada će poljubiti djevojku. “Za medeni mjesec idemo u Santa Luciju ljubakati se na neko vrijeme.”

Leightyjevi roditelji, David i Kathy, prisustvovali su svečanosti, kao i Leightyjeve dvije sestre, brat i superposebna osoba, Tompkinsonova, koju toliko obožava da je morao natjerati svećenika da ih učini mužem i ženom zauvijek – kao što je oduvijek želio. Kako bi svečano obilježio događaj, Leighty je odjenuo po mjeri krojeno Armanijevo odijelo, unajmio mjesni gudački kvartet da odsvira tradicionalni svadbeni marš te uzeo svoju djevojku za ruku najmanje dva puta. Odvratno.

Prema Leightyju, par je počeo s planiranjem vjenčanja nedugo nakon zaruka prošlog lipnja kada je ljubavnik napokon priznao ono što su svi već znali: da ne može dočekati da provede ostatak svog života sa svojom djevojkom.

“Hodamo pet godina i došao je pravi trenutak”, rekao je Leighty dok su svi ostali bljuvali. “Ona je stvarno super osoba.”

Nakon što je izrekao hrpu sentimentalnih zavjeta koje je vjerojatno shvaćao ozbiljno, Leighty je poljubio svoju mladu u usta pred prijateljima i rodbinom od kojih ga nitko nije pokušao zaustaviti.

Odmah nakon ceremonije svat se preselio u obližnji Wellton Country Club gdje su se novopečeni gosp. i gđa Leighty – bljak – pridružili svojim gostima u proslavi ljigavih osjećaja uz hranu, ples i ljubakanje. Svjedoci tvrde kako je Leighty unajmio i fotografa za vjenčanja da napravi fotografije koje će trajati čitavu vječnost tako da mladoženja može poslije otići kući i vježbati ljubljenje na njima.

Kum Derek Heidel rekao je kako ne može biti sretniji zbog para koji je upoznao tijekom dodiplomskog studija na Sveučilištu u Arizoni te ih očigledno toliko voli da se trebao vjenčati za oboje u nekom glupom ljubavnom trojcu.

“Ceremonija je bila predivna”, rekao je Heidel, koji je ili slijep ili mentalno zaostao ako nije primijetio sve to bolesno pipkanje. “Osjećao sam se počašćenim što mogu stajati pored Henryja u ovom važnom trenutku u njegovu životu. Znam da će njihov brak biti dug i sretan.”

Leighty, kojeg su svjedoci vidjeli kako ispisuje “gosp. i gđa Leighty” po formularima zajedničkog čekovnog računa, rekao je da ne može zamisliti svoj život bez Stacy. “Ona ima izvanredan smisao za humor”, neprestano je ponavljao kao da je ikoga briga.

Leighty je dalje rekao nešto u stilu: “Ooo, ovo je moja žena koju volim. Toliko je volim da je želim oženiti ponovno zato jer je toliko volim, volim, stvarno je volim.” Stvarno je to rekao, izvjestitelji s mjesta događaja kunu se Bogom.

Iako se par prvobitno namjeravao vjenčati negdje tijekom ljeta, datum se preselio na studeni zbog lošeg zdravlja majke Tompkins. Unatoč početnim zabrinutostima oko toga da par neće moći promijeniti datum događaja zbog svog natrpanog rasporeda prepunog sjedenja na drvetu i  lj-u-b-lj-e-nj-a, ipak su uspješno prešli na sljedeću fazu udvaranja – ljubav i brak.

Analizirajući veze slične ovoj novopečenih mladenaca, stručnjaci predviđaju da će idućih četiri do šest mjeseci Leighty i Tompkins vjerojatno spavati zajedno, što će najvjerojatnije rezultirati bebom u dječjim kolicima.

S engleskoga prevela Maja Klarić