Hrvatsko-slovenska populacija eurazijskog risa ugrožena je parenjem u srodstvu, a žilet-žica mogla bi je osuditi na propast
Tek u veljači 2014. godine postala sam svjesna razmjera strašne humanitarne krize koju je u Siriji uzrokovao rat i to nakon što sam na festivalu dokumentarnog filma ZagrebDox pogledala film Povratak u Homs. Godinu i pol kasnije ti isti ljudi, čije sam teške sudbine gledala na kino platnu, prešli su granicu Hrvatske u potrazi za mirom i sigurnošću u Zapadnoj Europi. Za mene, kao ni za mnoge, opcija promatranja krize na televiziji i komentiranja na kavama nije dolazila u obzir, već sam se pridružila inicijativi građana “Are You Syrious?” koja pomaže izbjeglicama. Tijekom posljednjih pet mjeseci, kao i svi ostali volonteri, usklađujem privatni i poslovni život sa željom da pomognem što više. No izbjeglička kriza postala je neizbježna tema i u mom poslovnom životu, budući da je Slovenija podizanjem žilet-žice na granici s Hrvatskom ugrozila divlje životinje kojima se bavim.
NAKON AUTOCESTA, PRIJETI IM ŽICA
Slovenija i Hrvatska dio su Dinarida, jednog od bioloških najbogatijih i najuščuvanijih dijelova europske prirode. Mnoge vrste koje obitavaju na ovom području davno su nestale u Zapadnoj Europi, a među njima posebno se ističu velike zvijeri – medvjed, vuk i ris. To su vrste kojima su za opstanak potrebna velika područja kojima se mogu slobodno kretati u potrazi za skloništem, hranom i partnerima. Donedavno su autoceste bile najveća prepreka kretanju zvijeri i uzrokovale su fragmentaciju staništa, što je jedan od važnijih čimbenika koji ugrožavaju opstanak populacija. No u posljednje vrijeme Hrvatska i mnoge druge europske zemlje bore se protiv toga mjerama za poboljšanje propusnosti autocesta za divlje životinje, poput gradnje zelenih mostova.
Zeleni mostovi jedan su od najvažnijih simbola nastojanja koja se poduzimaju s ciljem očuvanja divljih životinja, posebno velikih zvijeri. Već četrdesetak godina znanstvenici u Europi prikupljaju podatke o stanju populacija i razlozima ugroženosti velikih zvijeri, provode se projekti podizanja razine javne svijesti o važnosti očuvanja tih vrsta, postrožena je zakonska regulativa koja ih štiti, ulažu se milijuni eura u projekte zaštite, a sav taj trud i napredak doveden je u pitanje podizanjem žice na državnim granicama kojom se želi spriječiti prolazak izbjeglicama. Žica sprečava prolazak i velikim zvijerima te im onemogućava potragu za hranom i partnerima, čime se dodatno otežava opstanak tih ugroženih vrsta.
IZ GORSKOG KOTARA U SLOVENIJU Jedna od najugroženijih vrsta u Hrvatskoj, kojoj direktno prijeti izumiranje je euroazijski ris. Dinarsku populaciju risa dijelimo sa susjednom Slovenijom te se procjenjuje da u Hrvatskoj živi još 30 do 60 životinja, dok je u Sloveniji broj još manji, 20 do 30 životinja. Ris je teritorijalna vrsta, svaka jedinka živi sama na određenom području koje se samo u rubnim dijelovima preklapa s područjem druge jedinke. Veličina teritorija pojedine životinje ovisi o kvaliteti staništa, odnosno količini raspoloživog plijena te je u Europi prosječni teritorij mužjaka risa veličine 260 km2, a prosječni teritorij ženki je veličine 170 km2, što bi značilo da risovi koji žive u Gorskom kotaru, u pograničnom području, svakodnevno prelaze granicu sa Slovenijom.
Budući da je autohtona populacija risa izumrla krajem 19. stoljeća, današnja reintroducirana dinarska populacija razvila se iz šest životinja naseljenih iz Slovačke 1973. godine. Među naseljenim risovima već su bila dva para srodnih životinja – majka i sin, te brat i sestra što znači da se populacija preko 40 godina pari u srodstvu. To dobro pokazuje podatak da je 21 od 29 risova iz Slovenije i Hrvatske (čiji su uzorci nasumično prikupljeni u razdoblju između 2000. i 2010. kad je provedena i genska analiza srodnosti) bilo u međusobnom srodstvu u prvom koljenu. Kao i kod ljudi, potomci bliskih srodnika kod životinja očituju tjelesna oštećenja koja im onemogućuju preživljavanje ili im, ako prežive do spolne zrelosti, onemogućavaju daljnje razmnožavanje. Genska raznolikost temelj je i za evolucijske promjene pa populacije niske genske raznolikosti nisu sposobne prilagoditi se promjenama u okolišu, poput pojave novog nametnika, što znatno umanjuje mogućnost dugoročnog opstanka populacije. Stoga dinarsku populaciju risa danas primarno ugrožava gubitak genske raznolikosti zbog parenja u srodstvu i smrtnost uzrokovana ljudskim djelovanjem, to jest krivolov. Također, populacija je izolirana i nema protoka gena između Dinarida i najbližih susjednih populacija – alpske u Švicarskoj te balkanske na granici Makedonije i Albanije. Dodatnim razdvajanjem životinja iz Hrvatske i Slovenije taj se problem samo produbljuje i čini opstanak populacije gotovo nemogućim.
UBIJANJE DALEKO OD MEDIJSKE PAŽNJE
Utjecaj žice na velike zvijeri neće biti tako očit kao utjecaj na srne i jelene koji se u velikom broju zapetljavaju u žicu i umiru u strašnim mukama. Žica će risove ubiti suptilno, polako i daleko od medijske pažnje. U veljači počinje sezona parenja risova. Ako ograda na granici između Slovenije i Hrvatske spriječi oplođivanje tek nekoliko ženki (jer životinje iz Hrvatske i Slovenije neće moći doći u kontakt) tako malenu populaciju oslabljenu parenjem u srodstvu to će još više približiti izumiranju, a možda čak i staviti točku na “i” sudbine risa u Hrvatskoj, koji će postati lijepa uspomena, jednako kao i sredozemna medvjedica i mnoge druge vrste.
Ograde namijenjene sprečavanju prolaska izbjeglica izvan su svake pameti s humanitarnog, s političkog, kao i sa stajališta zaštite prirode. Apsolutno ne postoji niti jedan argument u prilog podizanja ograde, a zaštita divljih životinja samo je jedan u nizu argumenata protiv tog sramotnog postupka.