Željko Jerman  

Egotrip - Živi duh

Ipak sam doznao tko izvodi šlager Male lastavice nam se smiju, pjesmicu koja se zapravo uopće tako ne zove, jer nasmijane su lastavice samo refren... znači, znam ono što nisam ni slutio da ću ikada znati: kako se imenuje ušlagirani popevec na koga ne šaljem kakofoniju navijačkih oda – od blagoćutnih (nabi, razbi, duni & tak sliknuto), do krvavih (kolji, ubi, zgazi... ). Sve zahvaljujući jednom rijetkom živom duhu, koji mi se često javljao mejlovima iz gastarbajterskih NEBESKIH DALJINA ali, kako je otkrio tajnu ko da ga je popapao mrak; nema više duhovitih ilustracija i tekstova u privicima njegove pošte, koje spremam u mapu ŽIVI DUH, a koje e-mail sa zadovoljstvom često proslijedim internetskim frendima i frendicama (to jest istinitim umrežanim prijateljima ki se vole mejlat). Možda je još živ moj živi duh, možda mu nisu digli merđu u zrak mafo – šlageraši i šlagerašice... hii J !!! (prosim ovo točno upisati, ne ko predzadnji p?ta hiii J) ma kaj biii(!),, iako već godinama arbajta gori, ima jednako niš ko i doli. Neću zato tu spodobu unaprijed proglasiti novo umrlom, ne... proradit će njegov nedavno nabavljeni kompanjon i opet ću dobivati divne snimke narančasto-ružičastih tonova predvečerja uoči nevera, specijaliteta na pladnju kao što je npr. punjena veprova glava, ili veselih dopisa na temu PODrealističkih meditacija i vizija u artističkom i egzistencijalističkom poimanju sitnica koje čine STVARNOST.

Nu, evo što je doznao moj špijun; ne samo ime pjevača već i druge detalje:

BIJELA LAĐA PLOVI MOREM, tango-beguine (Mario Kinel)

izvedba: ZVONIMIR KRKLJUŠ uz plesni sekstet ABC Radio Rijeka

snimka je napravljena u Jugotonu, komerc. br.C-6404; broj matrice: 941; godina izdanja: 1955; trajanje: 3:23 min.’’.

Puca mi prsluk za Makasti Šena

Kada Gotovina bude u Haagu, neće postojati mogućnost suspenzije pregovora. Gotovina je nevin dok Haag ne razmotri njegov slučaj. Ako se utvrdi da je nevin, bit će slobodan. Gotovina u Haagu znači da je Hrvatska konačno na europskom putu. Dođe li u Haag, tamo će dobiti vrlo dobre uvjete, imat će u sobi i tuš i televiziju, kao i dosta vremena kazao je MacShane u izjavi za hrvatske novinare.

Ča je sad to (?)... (uzgred, molim ne ispravljati tvrdao u meko jaje, hoću reći “Č’’ u “Ć’’... jerbo va selu moje pokojne none i spokojne mame naučio sam TVRDOČAKAT, te EKAT, tako da su mi smešni mekoćakavski ikavci, a najsmešniji CAKAVCI iz obližnjeg Bakra). Bogati Kompiću, i ti si poludio kao onomad Mob, kada je od vina dobio batine u Batini! Pa, u tripu smo, ne? Još i italik lupaš, kakti pravi Digić. Ko da nis nigdar čul da su oni za mene neprijatelj br.1, mnogo veći nego bivša braća s istoka i zapada graničnika. Zbilja si se napil, il nekaj čvaknul! Kaj veliš? Nemoj da te šiknem van, nije više bablje ljeto, buš videl svog boga tj. jesenju zimu! Dosadno ti je moje pisanje, pa da ne zaspiš odfuraš se na druge programe!?! Pa da, to si ošo na Internet explorer, čačkao po vijestima i arhivi na stranicama http://www.htnet.hr/fset/html, bedak jedan. Baš mi puca prsluk, ?ajbek il kurac (kaj hoćeš izaberi od toga) što kaže neki Makasti Šen, kak bu liepo bilo v reštu đeneralu o čijoj volji ovisi sudbina ciele LIEPE NAŠE (svakodnevo buju ga tuširali i opajali TV-programima svih satelitskih stanica, te dali mu puno, puno (ne)slobodnog vremena; kao da njemu van rešetki to nedostaje, pogotovo vreme za premišlanje... pem il ne pem v Haag?). Zbilja si blesav! Čak si i mene jenput nagovoril te povel u CHAT SOBE, gde sam total pošizil! Kraj tolikog posla kojeg u zadnje vreme imam, gubil sam cajt hodajući s tobom iz sobe u sobu, čital kak budale troše noć na gluposti ravne onima?iz TV smeća BIG BRATHER. Pajdo moj, nije to za igrat se! Skup smo čitali o INTERNET SAMOUBICAMA negdje u Japanu. Upadneš li u takvu društvo, jao tebi, jao meni, jao nama! No zato kaj ne obožavaš moje pisanje, ne moraš mi buncati o Gotovini, ili Kešu... jer evo sam danas digo lovu na bankomatu... viš konkretno kak mogu bez njih... a hitil bum te na hladne kiše jesenjskih noći jerbo sam vrlo tašt, osobito nakon kaj je rekel spominjani živi duhec – da sam “najbolji kolumnista na svetu’’, a jen prijatelj i kol?ga da sam za njega naš “najbolji književnik’’, kao tko jebe Jergovića, Tomića i druge (kad sam ga nakon tih besed pital kolko je popil i kaj, ljuto je izjavil – nikaj!). No, nebum več o tom; ovo ti dajem žuti karton, a če se buš i dalje tak ponašal, garantiram ti črleni i Gajin let kroz fenster na vinter!

Hiii (: (: (:

Eksploatacija mrtvih

Vidi bre Rašo pametnjakovića...

Sad mi gura pod nos, tj. u egotrip nešto malo inteligentnije, što je našao

negje na netu, kako bi se ulagivao:

Tek početkom 1932. godine, Kodak predstavlja novi i lako dostupan amaterski format ‘Cine Kodak Eight’ ili prevedeno Kodakov ‘kino osam format’ (zapravo tada uvriježeni šestnaestmilimetarski film dvostruko perforiran, na kojemu se snimalo samo na polovicu filma, dok se preokretanjem role snimalo na drugu, preostalu polovicu). Iako po prvi puta lakše dostupan, amaterski film i kamere bili su još daleko do prihvaćanja u masovnu upotrebu. Početkom travnja, 1965. godine, Kodak promovira najnoviji filmski materijal za amatere nazvan ‘Super 8’ i spremljen u male kutijice za olakšano ulaganje i držanje, te radi na širenju vrlo jeftinih laboratorija koji će iste vrlo jeftino razvijati. ‘Super 8’ bio je prvi opće prihvaćeni amaterski sistem snimanja ‘pokretnih’ uspomena (sa mogućnošću istovremenog snimanja tonskog zapisa) i izvrstan uvod u uspješne nadolazeće amaterske video sisteme čijeg smo brzog razvoja svjedoci.

OK. Takve informacije već mogu podnijeti, pače, volim ih imati. Oprošteno, i, idemo dalje! ŽIVI DUH me prati u računalu iako je ostao bez računala, nu ima mobitel pa mi se pokoji puta javlja. Tako sada pita: “Kakva ti je to frketača’’? Bože, kako jednostavno odgovoriti na tako kompliciran upit?!? OVAKO... Demur, Martek i Ja 14.listopada obilježavamo 30 let od prve naše zajedničke javne akcije. “TKO PROTIV KOGA’’? Čitam mu (živućem duhiću, ne) što sam tim povodom napisao za deplijan: “Ogorčeni malograđanskim potrošačkim mentalitetom, dvostrukim moralom društva, vladajućim režimom, odlučujemo reagirati! ATAK na plakatni prostor pomno je izabran, jer na tome se mjestu agitira za sistem, potrošnju, lažno blagostanje i ostale govnarije koje su nas iritirale. Bilo je tu ne samo revolta, već i težnje za samopotvrđivanjem, iskazivanjem pravih vrijednosti, te tendencije dokazivanja kako je (ipak) moguće nešto učiniti, poduzeti... pa makar naša intervencija trajala samo jedan dan. Jasno, akcija je izvedena noću, ilegalno, uz ?omoć prijatelja zaduženih da nas zviždukom obavijeste ako se pojave milicajci’’. Sad čovik – duh kuži, ali još uvijek ne, zašto gabula? Tumačim mu kako sam za tu prigodu odlučio učiniti novu instalaciju, semantički zažnoranu s Martinim instalacijama... (Stile, jel ja to iskorištavam pokojnu majku, jel to EKSPLOATACIJA MRTVIH?)...

Martin brod

Nominacija: Martin brod. Ponovno činim s Željkom Jandom u njegovom Voks digital studiju video film (tamo gdje sam s 18 godina dolazio na probe našeg rock benda... sjeća se duša), koji je, pored kič slike jedini i primarni segment instalacije. “I, gdje je tu problem, zašto frka’’ – pita me moj dragi prijatelj Duh. Odgovaram; štos biva u tome, što je moj suator pravi profesionalac, ter moje neiskustvo u tom mediju (kom pristupam kao slikanju ili pisanju – horuk sistemom) ne odgovara zahtjevima ovog posla. Ima moj prijatelj, kolega?i imenjak pravo kada tvrdi, da za takav film treba šest (6!) mjeseci rabote, makar traje tek 10-tak minuta. Aber, sada je to što je, ter nema više na momente velike panike... bem ti, ne mogu se u pred-staračkim godinama mijenjat... + osjećam da je NadDuh baš tako htio i da DVA ŽELJKA ne mogu napraviti nešto loše (kaže onaj prezimenom Janda – u Hrvatskoj, a onaj prezimena Jerman – u kozmičkim relacijama!!!). Još dodam tekst napisan za početak muvija:

“Kada sam prvenstveno iz artističkih, ali i etnoloških povoda palio 2003. god. stvari pokojne mame Marte, uslišao sam njenu molbu, da sve mogu poslije njene smrti uništiti, samo da sačuvam sliku jedrenjaka. Taj kič zadržao sam preko volje, poradi datog obećanja...?no tek kasnije sam shvatio koliku je važnost Martin brod imao u mom djetinjstvu.

Postoji veza... SAN o plovidbi otvorenim morem, koji je proizašao iz dječjih maštanja uz sliku jedrenjaka, ostvario sam u sredovječnim godinama... zahvaljujući Marti’’. “To je sve’’ – zapita me duh – čovik. Ma nije! Da barem je! Pričam mu ostale popratne nedaće, štono vječito prate izložbe... od običnog flaksa, nabavke DVD playera, do otisnute greške u deplijanu koju nisam u strci ni primijetio, ali srećom JE kustosica Ana Dević, pa na vrijeme vratila ime galeriji. Tak ni našeg slikarstva dika Račić, postal narodni herojko i proizvođač bombonjera Josip Kraš, već je ostal ponajbolji gulitelj hrvatskog štafelaja (gospodine Mangelos, hvala vam do groba, a i poslije, na toj doskočici... “guljenje štafelaja’’... dobro mi ponekada dođe!). “Shaćam te, ali to je premalo za VELU FRKETAČINU štono konstantno spominješ u posljednje vrijeme’’ – zakljući moj duhista, živi artista. Yes, ima pravo, pravica je na njegovoj strani; zato mu spomenem slijedeće dvije stvari – 1.) sred gužve i vremenske stiske moram pisati ovaj tekst i poslat ga baš na dan otvaranja izložbe (kad “normalni’’ artsti – šminkeristi već idu frizeru, pedikeru, solaristi, maseru... i kaj ja znam kom sve ne,, mrzim te pizdarije, međutim htio bih se barem obrijati... 2.) misli su mi u Splitu, uz Sonju Rudynski upraviteljicu “Ghetto com.’’, te unutar firme i Galerije Ghetto; und 5 godina njenog rada, što ćemo lipo, dostojanstveno i ozbiljno proslaviti, unatoč & glede negativnog stava vel?g mista, jedinog grada na svijetu kojim bi se VIDLJIVI DUH praroditelja FIJUUU Akademija Joseph Beuys mogao prošetati, a da nitko na njega ne obrati pozornost.

Ambicija+idealizam+šašavost

Koji me tu posao čeka, govorim duhovnom frendu Duhu – ne samo prigodno uz obljetnicu s izložbom RAVNICA – projekt, i radova njenih nosioca Alison i Rajka Radovanovića, već i onoga što slijedi. AMBICIJA & IDEALIZAM + mini doza šašavosti (tko bi “pametan’’ davao lovu i cijeloga sebe ko Sonja i Ja u takav ST – PROJEKTil)... krasi Tu DIVNU SPLITSKU NOĆ kada je počela petoljetka s izložbom i akcijom Svena Stilinovića: Geometrija krvožednosti, dolascima kalibara poput Martine Kramer, Cvjetanovića, Maračića, A.Jerkovića, Demura, Vlaste Delimar i Žanić, Mladena Stilinovića, Faktora, T. Gotovca, umjetnika koga tijek povijesti ne spušta nego uzdiže – Ivana Kožarića, V.D.Trokuta... i neka oproste ostali, ne mogu sve navesti...

Onput mi sine, da u atačment ovog EGOtripa umetnem, kao u svom kompiću pri mejlanju DUHovitom zagubljenom umjetniku i ovo:

“Osim toga, stari moj, želim nastaviti kontinuitet s jakim imenima, dozvati ljude sa širih ali bliskih prostora, pak sam u pozitivnim pregovorima sa grupom Irwin, Miškom Šuvakovićem i još nekima, a imam u vidu i druge, poput npr. TE?E, kad od gore dođeš dolje, i, i... nećeš više biti DUH, nego opet taktilno dohvatljiv, DER MEISTER... aus Deutschland

artista – frendista ... Krunoslav Stipešević – Stipe. Srdačan pozdrav, u Zagrebu nasukan ljetni kapetan... Jerman Ž.’’.